Đukanović najavio progon Srba iz Crne Gore po modelu Hrvatske?!

Milova izjava u kojoj je pomenuo plan Z4 mnogo je, međutim, zlokobnija sa jednog drugog aspekta. Logički, do krajnjih konzekvenci, razvijam pomenutu njegovu analogiju i pitam: što će biti sa Srbima u CG i Mitropolijom Crnogorsko-primorskom SPC ako, poslije određenog vremena, ne dođe do dogovora crnogorske države i MCP?

Nemajući – kao Hrvat i katolik- ne namjeru, nego ni primisli namjere da ulazim u pitanje odnosa između ljudi koji pripadaju pravoslavnoj većini u Crnoj Gori, a još manje da se bavim pitanjem statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ne mogu da ne konstatujem jednu- za mene zlokobnu, jezivu i užasnu- analogiju koju je u sinoćnjem gostovanju u „Živoj istini“ povukao predsjednik CG Milo Đukanović. On je, naime, govoreći o aktuelnom, nazovimo to tako, prepucavanju između države i Mitropolije crnogorsko-primorske SPC u Crnoj Gori, u jednom trenutku kazao da su Srbi u ratovima devedesetih godina (inače, on je tada, jel’te, bio na strani mira i/ili Hrvata i Bošnjaka) uvijek nabusito odbacivali mirovne planove koji su im bili nuđeni pa su tako, između ostalih mirovnih planova, odbacili i plan Z4, koji je trebalo da garantuje opstanak Srba u dijelu Hrvatske u kojem su Srbi bili kompaktan etnos (i koji se tada nazivao Republika Srpska Krajina). Znamo što je uslijedilo poslije tog odbacivanja plana Z4, ali to je već neka potpuno druga problematika.

Dvije stvari su zlokobne i izuzetno zabrinjavajuće u ovoj izjavi našeg predsjednika. Prva: on povlači analogiju između, sa jedne strane, Srba i Hrvata i njihovih međuodnosa, i, sa druge, između ljudi koji pripadaju ISTOJ etničkoj skupini: Crnogoraca koji su to i nacionalno, i Crnogoraca koji se smatraju dijelom srpske nacije. A to ne da je pogrešna nego je katastrofalna analogija: Srbi i Hrvati, koliko god da su slični, ipak su dva različita etnosa, i to sa krupnim međusobnim problemima i traumama, pogotovo u nedavnoj istoriji.

Za razliku od Srba i Hrvata, Crnogorci- bilo da su u pitanju Crnogorci koji sebe smatraju posebnom i samobitnom nacijom, bilo da su u pitanju Crnogorci koji sebe smatraju dijelom srpske nacije- su JEDAN JEDINSTVENI etnos, sa potpuno istim mentalitetom i antropološkim značajkama i, Bogu hvala, bez međusobnih sukoba kakvi su hrvatsko-srpski (bjelaško-zelenaški sukob i, dvadesetak godina kasnije, četničko-partizanski sukob u CG- premda su napravili popriličnu štetu i proizveli međusobnu omrazu- ipak nisu u ravni hrvatsko-srpskih sukoba i trauma. Niti su trajali koliko traju hrvatsko-srpski nesporazumi, niti se sa srpsko-hrvatskim sukobima mogu porediti po intenzitetu i posljedicama).

Milova izjava u kojoj je pomenuo plan Z4 mnogo je, međutim, zlokobnija sa jednog drugog aspekta. Logički, do krajnjih konzekvenci, razvijam pomenutu njegovu analogiju i pitam: što će biti sa Srbima u CG i Mitropolijom Crnogorsko-primorskom SPC ako, poslije određenog vremena, ne dođe do dogovora crnogorske države i MCP?

Čeka li u tom slučaju crnogorske Srbe istorijski put Srba iz onog dijela Hrvatske u kojem su ti Srbi nekad bili kompaktan etnos? Možda Milo ovo što ja pišem zaista i nije imao na umu, ali političar njegovog iskustva i na funkciji na kojoj se on nalazi pet puta mora promisliti prije nego što nešto izjavi. Jer, logika je veoma, veoma neumoljiva disciplina. A istorija je, opet, disciplina iz koje bismo svi trebali nešto naučiti. Pogotovo političari. I pogotovo političari koji su na vlasti.
Piše: Miomir Abović
Preuzeto sa: www.in4s.net

 

Nema komentara

Napišite komentar