monodrama „Milunka“

Izvedena monodrama “Milunka” u Borovu pored Vukovara

Srbi su svjetski šampioni u zaboravljanju


Publika u Borovu (Borovo selo) pored Vukovara imala je jedinstvenu priliku u petak 19. oktobra odgledati pozorišnu monodramu „Milunka“ u izvođenju beogradske glumice Vesne Stanković. Bilo je to svojevrsno emocijama nabijeno vraćanje točka istorije unazad i evociranje sjećanja na srpsku ratnicu i herionu Milunku Savić. Sat i po dinamične priče o jedinstvenoj ženi u svijetu ratovanja i ženi ratnici sa najvećim brojem ratnih i medalja časti u svijetu Srpkinji Milunki Savić, osim slika vremeplova i tragične ali ponosne srpske istorije, izmamilo je suze na oči kod brojnih prisutnih. Da bi zaštitila brata Milana, Milunka se prerušena u muškarca prijavljuje u vojsku na početku Prvog balkanskog rata. Ratuje i u Drugom balkanskom kao i u Velikom ratu, a vojevanje nakon devet ranjavanja, prelaska preko Albanije, herojstva na Solunskom frontu i oslobađanja Srbije završava 1918. godine. Osim ratnog pokazuje i mirnodopsko herojstvo prothano ljudskošću kada pored jednog sopstvenog djeteta odgaja i pomaže školovanje još tridesetak djece u vremenu između Prvog i Drugog svjetskog rata. Među njima i sina bugarskog generala čijeg je oca svojevremeno zarobila sa još dvadesetak bugarskih vojnika!!!

 

TALENT ZA KOLEKTIVNO PILEĆE PAMĆENJE


Poslije dugotrajnog skoro petominutnog neprekidnog aplauza glumica se toplim riječima obratila publici koja je, što je rijetkost u pozorištu, ostala i dalje da stoji!

„Kada poklonite ovih sat i po vremena, niste ih poklonili meni kao glumici već ste ih poklonili sjenima svih onih velikih ljudi koji su se borili za ideale i za stvarno oslobođenje svojih ognjišta. Mi Srbi imamo najveći talent da zaboravljamo. Sve ostalo je manje-više uspješno. Neko je košarkaš, neko je teniser, neko je skakač, neko je matematičar, ali taj talent nema svako. Ali svi imamo talent za kolektivno pileće pamćenje, odnosno talent za zaborav. I zbog toga nam se sve ovo dešava u istoriji. Mi stalno ratujemo, historija je nauka koja se ciklički ponavljamo i mi nikada ništa da naučimo. Moja generacija je imala nesreću da je u udžbenicima ima jedna rečenica kada je Prvi rat počeo i kada je završio. Da smo znali možda malo više mogli bismo nešto da naučimo. Zato sam došla ovdje da vam ispričam priču o Milunki Savić. Da je čujete, da istražjete dalje po internetu, da pričate svojoj djeci i unučadi. Nek to bude tema o kojoj ćete pričati uz jutarnju kavu, da to bude tema, da veličamo naše a ne uvijek nešto što je strano jer to strano već samo sebe dovoljno veliča. Ne moramo i mi još dodatno“!

 

NOVAC ZA LIJEČENJE OBOLJELOG MLADIĆA


U ime organizatora Vijeća srpske nacionalne manjine opštine Borovo Dušan Latas je zahvaljujući umjetnici naglasio kako je monodrama bila prilika da i Srbi sa „ovu stranu Dunava“ misleći na Srbe u Hrvatskoj „neke stvari počinju gledati drugačije“! „Ne samo gledati već i razmišljati drugačije“.

Ovo je mala stepenica za našu zajednicu u Hrvatskoj da stisnemo naše redove i da se bolje razumijemo“, rekao je Latas.

Uz ostale finansijski su organizaciju monodrame pomogli Ministarstvo za kulturu i informisanje Vlade Republike Srbije čiji je predstavnik – Generalni konzul u Vukovaru Milan Šapić prisustvovao predstavi.

Sav prihod od dvjestotinjak prodanih ulaznica namjenjen je za liječenje oboljelog mladog mještanina Borova Đorđa Drobića.

BORO RKMAN

Nema komentara

Napišite komentar