Linta govorio na tribini u Somboru o Srbima u regionu

Zavičajno udruženje Korijeni tradicionalno je po 11. put organizovalo manifestaciju Matica – dijaspora od 4. do 6. oktobra u Somboru.

Prvi dan je održana javna tribina u velikoj sali Županije pod nazivom Perspektiva Srba u regionu, na kojoj je govorio predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta.

U Srpskoj čitaonici Laza Kostić predstavljena je izložba Naši krajevi – Bačka, Baranja, Slavonija, Lika, Dalmacija, Kordun, Manjača, te održan okrugli sto Perspektive Srba.

Književni susreti i druženje učesnika manifestacije i domaćina organizovano je u Domu učenika.

Javna tribina o položaju Srba u regionu

Moderator tribine bila je predsjednica KUD-a Vuk Karadžić iz Čonoplje Milka Bosnić, koja se na samom početku pitala šta ćemo ostaviti našoj djeci, da znaju ko su im preci.

– Gotovo da nema generacije koja se nije pomjerila sa svog ognjišta, voljno ili nevoljno. Naši preci, a sada i naša djeca imaju pogled samo u jednom pravcu, Zapadna civilizacija i bogatstvo življenja. Svako pomjeranje je uništavanje našeg korijena, našeg identiteta. Šta znači za treću generaciju rođenih u Vojvodini biti Kordunaš, Ličanin, Banijac ili postati Bačvanini, Sremac, Banaćanin. To su pitanja koja nam se nameću, to je brisanje svake ćelije u mozgu našeg DNK, i znak da su zabrane iz Austrougarske carevine i dalje na snazi. Nema kontakta raseljenih sa rodnim krajem, nema kontakta sa familijom niti bilo kakvog trgovanja i veza. Pod tim uslovima i naši preci prihvatiše identitet Krajišnika, a modernim odijevanjem i uticajem panonske i alpske zone gubimo najvjerodostojniji identitet, narodnu nošnju, običaje i jezik. Folkloristika to ne prihvata jer svaka šara ukrasa na nošnji, pjesma, a posebno igra otkriva porijeklo naroda raseljenog prostora bivše nam domovine – rekla je u svom uvodnom izlaganju Milka Bosnić.

Linta je govorio o nekoliko tema koje po njegovom mišljenju imaju državni i nacionalni značaj

Protjerano 1.200.000 Srba

Pitanje položaja Srba u regionu treba da bude definisano kao jedno od najvažnijih državnih i nacionalnih tema. U osam država (Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Makedonija, Mađarska, Rumunija i Albanija) regiona gdje živi blizu 2.000.000 Srba, od toga milion u Republici Srpskoj.

– Naš narod doživio je tokom devedesetih godina katastrofu biblijskih razmjera. Sa područja bivše Jugoslavije protjerano je preko 1.200.000 Srba, preko pola miliona sa područja današnje Hrvatske, preko pola miliona sa područja današnje Federacije BiH, i preko 200.000 Srba i drugih nealbanaca sa područja Kosova i Metohije. Jedini pozitivan rezultat u tim tragičnim događajima je stvaranje Republike Srpske. Prvi put u svojoj istoriji Srbi zapadno od Drine i Dunava su stekli krvlju i borbom svoju državu – rekao je Linta i naveo da samo država može biti garant slobode srpskog naroda.

Ustaška ideologija u Hrvatskoj

Linta se osvrnuo na dešavanja u Hrvatskoj, odnosno na ustašku ideologiju kojom se Hrvatska vodi. Hrvatski narod u značajnoj većini podržava tu ideologiju, i nije spreman da se suoči sa svojom zločinačkom prošlošću i da prizna da je nad srpskim narodom počinjen nezapamćen zločin u NDH.

– Vidimo simbole koji su u Hrvatskoj postali sasvim normalni, ustaško slovo „U“, pozdrav „Za dom spremni“, ustaška šahovnica koja počinje sa bijelim poljem, zloglasni uzvik koji sublimira odnos prema našem narodu „Ubi Srbina“ – rekao je Linta. On je naveo šest ličnosti iz vremena NDH i devedesetih godina prošlog vijeka koji su idoli u Hrvatskoj:  poglavnik Ante Pavelić, ustaški vikar nadbiskup Alojzije Stepinac,  komandant zloglasne Crne legije Jure Francetić, Franjo Tuđman, general Ante Gotovina i pjevač Marko Perković Tompson.

Marka Perkovića Tompsona finansira hrvatska država. Njegov poslednji koncert koji je bio u Splitu, povodom obilježavanja zločinačke akcije Oluja, platili su mu oko 60.000 evra;  on je omiljeni pjevač predsjednice Kolinde Grabar Kitarović naveo je Linta i naglasio:

– Mislim da nije dobro da naša država ćuti i to mirno posmatra. Predlagao sam da naše Ministarstvo spoljnjih poslova svaka tri mjeseca pravi sveobuhvatne izvještaje o stanju nacionalnih i ljudskih prava preostalih Srba u Hrvatskoj, Federaciji BiH, u Crnoj Gori, i drugim državama regiona. Da te izvještaje prevodi na engleski, francuski, njemački i da ih pošaljemo svakom poslaniku u Evropskom parlamentu, a ima ih 751. Siguran sam da ćemo naći bar nekoliko desetina poslanika koji će govoriti za nas, u naše ime i svjedočiti o istini šta je današnja Hrvatska – naglasio je Linta i dodao da se ti izvještaji trebaju slati i u Ujedinnjen nacije, Savjet Evrope, OSCE, uglednim svjetskim intelektualcima, svjetskim medijima, vladama evrospkih država i dr.

Vrijeme da Skupština Srbije donese Deklaraciju o osudi genocida nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH

Krajnje je vrijeme da Narodna skupština Republike Srbije  usvoji Deklaraciju o osudi genocida nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH, kao i da se osnuje Memorijalni centar srpskih žrtava genocida sa Muzejom i Arhivom stradanja, naučno-istraživačkim institutom i mjestom gdje bi se prikazivali audio-vizuelni sadržaji. Tamo bi dolazili učenici iz osnovnih i srednjih škola da se upoznaju šta se dešavalo njihovim sunarodnicima tokom Drugog svjetskog rata.

– Nažalost, u Srbiji nemamo ulicu koja se zove Ulica jasenovačkih žrtava. Znamo da je rijeka Sava simbol tog genocida,  kojom su plivali leševi srpskih logoraša. Nismo dio obale Save nazvali npr. Obalom jasenovačkih žrtava. Dok s druge strane Hrvatska svim silama i sredstvima pokušava da Jasenovac prikaže radnim logorom, a ustaški koncentracioni logor Sisak kroz koji je prošlo preko 7.000 srpske djece, dječjim prihvatilištem.

Linta je naveo da smatra da je komunistički režim u ume bratstva i jedinstva –marginalizovao genocid nad srpskim narodom i na neki način ponovo ubijali mučenike koji su stradali u monstruoznoj tvorevini zvanoj NDH.

Osnovati Ministarstvo za Srbe u regionu

Linta se posebno založio da se osnuje Ministarstvo za Srbe u regionu. Današnja Vlada i predsjednik Vučić učinili jedan važan iskorak, i pružaju konkretnu pomoć našem narodu u Hrvatskoj, Federaciji BiH,  Republici Srpskoj, Crnoj Gori i dr.

– To nije dovoljno, trebalo bi da imamo jedno ministarstvo sa ozbiljnim budžetom, nekoliko desetina ozbiljnih i odgovornih ljudi koji bi se svakodnevno sistematski bavili pružanjem pomoći Srbima u regionu. Važno je da učinimo sve kao država da naš narod ne nestane sa tih područja. Neka oni budu naše karaule, svjetionici koje mi podržavamo i pomažemo na razne načine.

Osnovati Centar za istraživanje rata

Problem postoji i u vezi sa karakterom rata. Nema dana ni nedjelje, a da hrvatski političari ne ponavljaju bezočnu laž kako su Srbija i Srbi agresori, a Hrvati žrtve. Ili bošnjački političari na čelu sa Bakirom Izetbegovićem koji stalno ponavljaju bezočnu laž kako su Srbija i Srbi tobože izvršili agresiju na BiH.

– Mi ćutimo na te teške laži. Razmišljamo da nema potrebe da iznosimo istinu javno jer znamo šta je istina. Potrebno je da kostantno borimo za istinu o karakteru rata i da upoznajemo međunarodna javnost o uzrocima rata. Uzrok rata nije bila Srbija i srpski narod. Uzrok rata u Hrvatskoj je ustaški režim Franje Tuđmana koji je htio da stvori etnički čistu Veliku Hrvatsku. Uzrok rata u Bosn ii Hercegovini je bila ideologija Alije Izetbegovića koja je formulisana u Islamskoj deklaraciji, a cilj je bio formiranje jedne islamizovane, unitarne BiH koja bi bila zasnovana na šeriatskom pravu gdje bi Srbi bili građani petog reda.

Naša javnost ima pesimističan stav u vezi sa borbom za istinu. Uvrežen je stav da je svijet nepravedan i da neće biti mnogo koristi od borbe za istinu.

– I u tome svijetu postoje snage i organizacije, ugledni ljudi koji istinu potkrepljenu činjenicama i konkretnim informacijama uvažavaju, i o tome će javno govoriti. Ne smijemo čekati da to neko učini umjesto nas.

Hrvatski sabor je donio Deklaraciju o domovinskom ratu po kojem su Srbi zločinci, u BiH se  propagira da se u Srebrenici dogodio genocid.

– Mi moramo da se zahvalimo Rusiji što je 2015. stavila Veto na Sjednicu Savjeta bezbjednosti kada je po Velikoj Britaniji Srbija trebala da bude proglašena genocidnom i srpski narod genocidnim narodom.

Linta je naglasio da bi trebalo da se osnuje Centar za istraživanje rata i ratnih zločina koji bi se bavio tim stvarima. Važno je da se jasno kaže da se u Srebrenici niej desio nikakav genocid već je tamo bio jedan u nizu ratnih zločina kakvih je bilo širom bivše Jugoslavije. Ako postoji događaj koji je najbliži definiciji genocida onda je to zločinačka akcija Oluja – rekao je Linta.

Tužilaštvo za ratne zločine treba podiže optužnice za zločine nad Srbima

Linta se dotakao i Tužilaštva za ratne zločine koje je od osnivanja 2003. do danas podiglo preko 180 optužnica. 161 protiv Srba, 2 protiv Hrvata, 2 protiv Muslimana i oko 15 protiv Albanaca.

– I mi sada kažemo da nismo ratni zločinci. Kada pogledamo rad našeg Tužilaštva za ratne zločine koje je podiglo preko 80 posto optužnica protiv nas Srba. Po tome ispadnemo zaista agresori. Nekoliko puta sam bio i kod sadašnjeg tužioca za ratne zločine Snežane Stanojković i bivšeg Vladimira Vukčevića. Rezultat tih sastanaka je nula. Insistiramo da naše tužilaštvo prikuplja materijale, gdje bi mu ovaj Centar za istraživanje rata pomagao, da pokreće istrage, podiže optužnice, i da raspisuje međunarodne potjernice protiv svih onih koji su naredili ili počinili zločine nad našim narodom. .

– Sramno je da naše tužilaštvo ništa nije učinilo na procesuiranju zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima 90-ih godina. Pogledajte samo velike zločine u BiH više hiljada pobijenih Srba u Sarajevu, stravični zločini Petog korpusa tzv. Armije BiH u zapadnokrajiškim opštinama od Glamoča, Drvara, Grahova, Bosanskog Petrovca, Mrkonjić Grada, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta, Ripača kod Bihaća, Donjeg Vakufa, u Bosanskoj posavini gdje je faktički Hrvatska vojska marta 1992. izvršila agresiju na BiH i uvezla rat u BiH. Zatim zločini Tuzlanska kolona, zločini u Sarajevu nad pripadnicima JNA 1992, nebrojeni zločini snaga Nasera Orića u Srebrenici, srednjem podrinju, preko 3.500 Srba je stardalo na tome području.

Pitanje Kosova i Metohije je jedno bolno pitanje. Linta je naveo da kao država trebamo da insistiramo na dva dokumenta. Na poštovanju Ustava i Rezolucije 12 44.

– Ne trebamo od toga da osutanemo. Dešavaju se promjene na svjetskom planu, jačaju nove sile na čelu sa Rusijom i Kinom. Veoma je važno izdržati ovaj period. Dobro je što naše Ministarstvo spoljnih poslova radi na tome da se smanji broj država koje su priznale lažnu državu Kosovu – rekao je Linta i dodao da je važan i povratak srpske imovine na Kosovu i Metohiji.

Srpsko selo izumire

Sve statistike pokazuju da mi kao narod nestajemo, tako da se Linta dotakao i pitanja bijele kuge.

– Svake godine se rađa 30.000 Srba manje. Srbija se prazni. Svodi se na velike gradove. Porazan podatak je da u Srbiji ima 4.700 sela,a 1.200 je potpuno prazno. Oko 150.000 kuća je prazno. Trebalo bi da država još ozbiljnije da razmišlja o oživljavanju sela.

Linta smatra da bi se bračnim parovima od 25 do 50 godina trebala dati zemlja, da im se  obezbjedi mehanizacija i početni kapital. Ono na šta posebno obraća pažnju, i što bi po njemu motivisalo mlade da se vrate, jeste pitanje garantovanja otkupne cijene.

– Da budu sigurni da će ove, i za tri, pet godina imati garantovanu cijenu za svoje poljorivredne proizvode, voće i povrće… Ljudi su u strahu da li da se počnu baviti poljoprivredom. I zadruge su nam propale.

Vratiti povjerenje dijaspore

U dijaspori imamo 2.000.000 Srba i državljana Srbije koji žive u dijaspori, međutim veze matice i dijaspore slabe.

– Mislim da bi trebali osnovati jedan sektor pri Ministarstvu spoljnih psolova koji bi se uz aktivnu ulogu  ambasada i konzulata bavio jačanjem tih veza. Naša dijaspora ima ogroman ekonomski, kulturni, naučni, obrazovni potencijal, ali je izgubila povjerenje. Treba naći mehanizme kako da se to povjerenje vraća i da dijaspora bude jedan od faktora jačanja naše države.

Nacionalno i kulturno jedinstvo srpskog naroda

Srpski narod je podijeljen po raznim osnovama, tako da je Linta naglasio kao posebno važno pitanje da se jača nacionalno i kulturno jedinstvo srpskog naroda.

– Veoma je važno da obje srpske države i Srbija i Republika Srpska preduzmu niz mjera i aktivnosti za jačanje jedinstva našeg naroda. Da budemo ponosni na svoje ime, svoj narod, čuvamo svoj jezik, pismo, krsnu slavu i svoju vjeru. Često govorim i da je važno da se ugledamo na naše pretke i afirmišemo solidarnost među sobom. Da afirmišemo koncept međusobnom pomaganja, uvažavanja, poštovanja. Jačajmo solidarnost! Ako je svima oko nas dobro biće i nama kao pojedincu i porododici.

Kako bi se ova prethodno pomenuta pitanja riješila Linta naglašava da Država treba da angažuje uspješne mlade ljude, koji svoje lične interese ne stavljaju u prvi plan, nego zaista žele da daju svoj doprinos da Srbija postane jaka, moderna i samosvjesna država.

– Država u kojoj će prestati iseljavanje, u kojoj će se razvijati srpsko selo i imati sve jasne odgovore na pitanja o kojima sam govorio u prethodnom periodu.

Da bi ti mladi ljudi stekli adekvatno obrazovanje i mogli da rade na jačanju nacionalnog i kulturnog identiteta, moraju da se obrazuju iz adekvatnih udžbenika, gdje nailazimo na činjenicu da nam udžbenike štampaju izdavačke kuće na čijem su čelu dva Hrvata i Slovenac.

– Nekada je postojao samo  Zavod za udžbenke koji je štampao sve udžbenike za djesu osnovnih i srednjih škola. Sada imamo još tri izdavača. Dva izdavača koje vode dva Hrvata jedan od njih je Ante Žužu, prijatelj pokojnog Franje Tuđmana i imate jednog Slovenca. Zamislite da udžbenike za našu djecu i omladinu štampaju izdavači iz Hrvatske i Slovenije.

Na molbu Stojana Berbera da kaže nešto o položaju Srba u Crnoj Gori Miodrag Linta je naveo da je njihov položaj izuzetno tragičan.

– Od namještenog referenduma iz 2006. godine od strane režima Mile Đukanovića, do danas se vodi otvorena antisrpska politika. Krajnji cilj je da se na svakom popisu stanovništva na 10 godina smanji broj Srba, a da broj onih koji se sada nazivaju nacionalnim Crnogorcima pređe 50 posto plus 1. Sada imamo potpunu zabranu zapošljavanja u javnom sektoru svih onih koji se deklarišu kao Srbi. U udžbenicima istorije se vrši potpuna revizija, Srbija se naziva okupatorom 1918. godine. To je jedna teška borba na svakodnevnom planu – naveo je Linta.

Linta je pohvalio Demokratski front na čelu sa Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem koji vode tešku borbu i svakako da im treba još veća podrška Srbije. Jedan od načina pomoći jeste izrada izvještaja koje je Linta naveo u prethodnom svom izlaganju, gdje bi se pokazalo da se u 21. vijeku u Crnoj Gori gdje nije bilo rata sistematski krše prava srpskog naroda.

Linta uputio pismo za predsjednika Vučića

U ime porodica invalida i palih boraca javila se Jadranka Šuica, interesovalo ju je rješavanje pitanja statusa 20 porodica koji žive u stanovima čiju je izgradnju finansirala japanska organizacija Jen. Nisu dobili ni rješenje da su vlasnici, ni rješenje za mogućnost otkupa. A porez na nekretninu plaćaju na svoje ime.

– Uputili smo pismo gradonačelnici Dušanki Golubović, i u Agenciju sa molbom da me primi na sastanak. Čekam odgovor. To je program koji je finansirala japanska organizacija Jen i jednim dijelom Nacionalni-investicioni plan koji je bio pri vladi Srbije. U 17 opština i gradova od kojih je Sombor jedan grad, je sagrađeno 318 stanova i oni su podijeljeni porodicama palih boraca i porodicama ratnih vojnih invalida. Odlukom Ministarstva za rad zapošljavanje i socijalna pitanja to je prepušteno lokalnim samoupravama da riješe pitanje otkupa. Prošli utorak sam bio na sastanku kod predsjednika kabineta, predsjednika Vučića, Ivice Kojića gdje sam govorio o protjeranim Srbima čiji su stanovi izgrađeni od sredstava Međunarodnih organizacija da se pomogne da konačno dobiju pravo otkupa po prihvatljivim cijenama. Uputio sam pismo za predsjednika Vučića gdje sam naveo probleme 56 lokalnih samouprava u Srbiji, da predsjednik svojim autoritetom riješi ovo pitanje.

Prisutne borce je naravno zanimalo i nepriznavanje boraca krajišnika, gdje ih država priznaje samo do 27. aprila 1992. godine.

– Sedam puta sam u Skupštini Srbije govorio na tu temu i vodim borbu sa ministrom za rad i zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoranom Đorđevićem da se svim krajišškim borcima prizna ratni staž za čitavo vrijeme rata u dvostrukom trajanju.

Prisutni su imali uglavnom komentare zašto Srbija ne stane kao država iza pitanja rasvijetljavanja zločina prvo iz Drugog svjetskog rata, pa i tokom devedestih. Mnogi su se žalili na nemogućnost dobijanja statusa borca, sa nadom da će se ipak ta promjena uvesti u novi Zakon o borcima, do ogorčenosti sve većeg broja napuštenih sela i seoskih imanja. Tako da su podržali Lintin prijedlog za oživljavanje srpskog sela. Mnogi su problemi i pitanja, a bilo je premalo vremena da se na sve odgovori. Svi su se složili da bi dobro došla državna institucija tj. Ministarstvo za Srbe u regionu čiji bi se zaposleni svaki dan bavili rješavanjem tih pitanja.

Tekst i foto:

Dragana Bokun

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nema komentara

Napišite komentar