Linta: Izjava Kolinde da su Hrvati najviše doprinijeli antifašističkoj borbi bezobrazluk i licemjerje najgore vrste

Predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta, ocjenjuje kao bezobrazluk i licemjerje najgore vrste izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da je hrvatski narod, srazmjerno broju stanovnika, najviše doprinio antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Navedenu tešku laž Grabar Kitarović ponavlja svake godine po nekoliko puta za potrebe međunarodne zajednice, a u praksi  vodi proustašku politiku. Dobro je poznato da je hrvatski narod do jeseni 1943. godine u velikoj većini učestvovao u oružanim snagama nacističke Nezavisne Države Hrvatske i nacističke Njemačke. To potvrđuju poznati podaci o nacionalnoj strukturi Prvog i Drugog hrvatskog korpusa u ljeto 1943. godine.  Prvi hrvatski korpus je 27. jula 1943. godine imao 6.230 boraca, od kojih je Srba bilo 5.910 ili 95 posto, a svih ostalih 5 posto (Hrvata 305, Muslimana 10, Crnogoraca četiri i Italijana jedan). Drugi hrvatski korpus osnovan je u proljeće 1943, a 1. avgusta iste godine imao je 9.408 boraca, od kojih je bilo 6.639 Srba ili 60 posto, a svih ostalih 40 posto (2.508 Hrvata, 101 Mađar, 84 Muslimana i 77 ostalih).

Linta ističe da je tek nakon kapitulacije Italije, a posebno tokom 1944. godine, kada je postalo jasno da će sile Osovine izgubiti rat, počeo masovniji prelazak Hrvata iz ustaških i domobranskih jedinica u partizane. I pored toga, uoči završetka Drugog svjetskog rata, maja 1945. godine, oružane snage NDH su brojale i dalje oko 200.000 vojnika u koje su uključeni i Hrvati i Muslimani iz BiH.  I to bez oko 30.000  Hrvata koji su služili u Oružništvu NDH ili vojnoj policiji  i Hrvata koji su učestvovali u oružanim snagama Njemačke vojske. Prema podacima istoričara Ive Godštajna na dan 30. novembar 1944. godine u partizanima je bilo svega 73.000  Hrvata. Dakle, može se jasno zaključiti da je pred kraj rata većina Hrvata i dalje bila u oružanim snagama NDH  tj. u ustašama, domobranima, i vojnoj policiji i manji dio u njemačkoj vojsci, a ne u partizanima.

Linta ističe da Kolinda Grabar Kitarović i mnogi hrvatski političari, intelektualci, crkveni dostojanstvenici i većina hrvatskog naroda zaboravljaju veliku i nespornu istinu, da bez masovnog učešća krajiških Srba u partizanima i bez Srba kao konstitutivnog naroda, Hrvatska ne bi postojala.  O priznanju učešća Srba iz Hrvatske u NOR-u govori i odluka ZAVNOH-a od 14. oktobra 1943, koja u tački 8 kaže: „Nema, ne smije i neće biti Hrvatske u kojoj Srbima ne bi bila zajemčena puna ravnopravnost i jednakost sa hrvatskim narodom.“ Na trećem zasjedanju Zavnoha 9. maja 1945. godine, dok je rat još trajao, usvojena je Deklaracija o pravima građana demokratske Hrvatske u kojoj piše: „Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni.“ Ova odredba iz deklaracije bila je sastavni dio svih ustava Hrvatske od 1947, pa sve do 22. 12. 1990. godine. Proustaška vlast na čelu s  Tuđmanom zahvalila se krajiškim Srbima za stvaranje Hrvatske u okviru Jugoslavije tako što ih je izbacila iz Ustava i protjerala sa svojih vjekovnih ognjišta uz brutalna ubistva.

Informativna služba
Saveza Srba iz regiona

Nema komentara

Napišite komentar