Miodrag Linta je primio, u Narodnoj skupštini, grupu građana iz opštine Sombor i razgovarao sa njima o ekonomskom napretku

GRANIČNI PRELAZ NUDI OPSTANAK I PROSPERITET

Predstavnici građana Sombora upoznali su Miodraga Lintu sa odlukom o pokretanju inicijative za otvaranje malograničnog prelaza Stanišić–Kaćmar, koju su donijele Mjesna zajednica Stanišić i mađarska opština Kaćmar, 2018. godine. Ove dvije lokalne samouprave su još 2017. godine potpisale Sporazum o saradnji koji osim institucionalne obuhvata saradnju udruženja i privrednih društava Stanišića i Kaćmara. Mjesna zajednica Stanišić je tu odluku uputila Gradu Somboru, koji je trebalo po proceduri da je proslijedi nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije. Gradska uprava Sombora to do održavanja ovog sastanka, sredinom novembra, nije uradila i time je zaustavila dalju realizaciju projekta – otvaranja graničnog prelaza.

Miodrag Linta, predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu, u uvodnoj riječi, zahvalio se na povjerenju koje su građani Sombora iskazali prema Narodnoj skupštini i ovom Odboru, i istakao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da pomogne u rješavanju problema koji su građani iznijeli.

 

ZASTOJ U GRADSKOJ UPRAVI SOMBORA

Na prijemu se zahvalio Vlade Ogar i u nekoliko kratkih rečenica obavjestio Lintu o razlozima dolaska grupe građana iz opštine Sombor na ovaj sastanak. U naselju Stanišić, smještenom na samoj granici sa Mađarskom,  živi 3906 punoljetnih stanovnika u 1631 domaćinstvu. Uglavnom je naseljeno koloniziranim Srbima iz Dalmacije, mada tu ima i starosjedilaca Srba, Hrvata, Mađara i drugih nacionalnosti.

Ogar je predložio da inicijativa za otvaranje malograničnog prelaza Stanišić (Srbija)-Kaćmar (Mađarska) treba da bude osnovna tema ovog sastanka. Zatim je zamolio predsjedavajućeg, da opširniji izvještaj o učinjenom do sada i narednim koracima, predoči  Petar Mojzeš, građanin Stanišića, sa dvojnim državljanstvom, koji ima dobre kontakte sa susjednom opštinom Kaćmar, a u Mađarskoj posjeduje svoje privredne subjekte.

Mojzeš je naveo da se otvaranje ovog prelaza zasniva na studiji Vlade Srbije donesenoj još 2015. godine. Tada je stupljeno u kontakte sa srezom Bačalmaš u Mađarskoj i opštinom Kaćmar, tako da je već 2017. godine potpisan sporazum saradnje između Kaćmara i Stanišića. Po riječima Mojzeša, ovaj sporazum se temelji na institucionalnoj i privrednoj saradnji, a deponovan je u MZ Stanišić.

„Taj sporazum je otvorio vrata na zaštiti prirodnih i ljudskih prava i povezivanja privrednih infrastrukturnih projekata između Stanišića i Kaćmara na osnovu studije donesene još 2015.  godine. To se odnosi na programe ulaganja i fizičko povezivanje zajednica Srbije i Mađarske donesene na državnim nivoima. Po toj studiji je predviđeno otvaranje međugraničnog prelaza. Postoji građevinski projekat, nosilac aktivnosti i iz kojih fondova je predviđeno njegovo finansiranje. Ovaj prelaz obezbjeđuje jednu drugačiju sliku ravoja dvije pogranične regije i delegacija sreza Bačalmaša bila je u Somboru i o tome 2017. godine razgovarala sa predstavnicima gradske uprave. Nakon toga, MZ Stanišić i opština Kaćmar, pripremile su odluku o potpisivanju inicijative za otvaranje graničnog prelaza. Sporazum je potpisan u februaru mjesecu 2018.  godine i MZ Stanišić je donijela odluku na skupštini o pokretanju inicijative za otvaranje graničnog prelaza. MZ Stanišić je tu odluku uputila gradskoj upravi Sombora, marta 2018. godine, ali Gradska uprava Sombor tu odluku nije proslijedila nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije. Nažalost, to ni do danas nije proslijeđeno“, zaključio je Petar Mojzeš.

U razgovor se uključila i dr Veselina Pelagić, predsjednica NVO „Fondacija za razvoj domaćinstva“ čiji je muž rođeni Stanišićanin. Pelagićeva je navela da je sa ovim problemom upoznala i predstavnike pokrajinskih vlasti koji su je uputili na gradonačelnicu Sombora. Napisan je opet dopis gradonačelnici Sombora sa pitanjem zbog čega je u zastoju ova inicijativa i zbog čega odluka nije proslijeđena nadležnom ministarstvu Vlade Srbije, istakla je dr Pelagić.

„Lično sam telefonom zvala kabinet gradonačelnice i ponovo nismo dobili bilo kakav odgovor i do dan danas je situacija ista. Želim da istaknem da su predstavnici gradske vlasti, još na sastanku u Stanišiću i kasnijim razgovorima, tu odluku podržali, ali trenutno po tome ništa nije preduzeto“, istakla je dr Pelagić, i navela da je ponovo o tome izvjestila pokrajinske vlasti, smatrajući da je procedura ispoštovana i da za sada sve stoji na Gradu Somboru.

U STANIŠIĆU TRENUTNO NEMA ŽIVOTA

Uključjući se ponovo u diskusiju, Petar Mojzeš je rekao da je ovim stopiran sastanak državnih vlasti Srbije i Mađarske kako bi mogli da na najvišem nivou preduzmu dalje korake.„Ono što posebno želim da istaknem je da je u naše aktivnosti najviše uključena dijaspora. Samo u Beču, samih Stanišićanaca ima više od 100. Oni žele da se vrate i to predstavlja prvi i osnovni živi kapital. Kočenjem ovog projekta pojedini već gube strpljenje, dok su neki od njih počeli da kupuju kuće u okolini Beča. Osnovni problem je u tome, što je izjavio i gradonačelnik Kaćmara, što mi u Gradu Somboru nemamo zainteresovanog partnera. Iz Mađarske dolaze ljudi da kupuju naše proizvode od rakije do ajvara i to sve ide na crno. Mađari to kupuju zbog kvaliteta proizvoda, nažalost, mi to u Srbiji ne prepoznajemo. Zato još jednom želim da istaknem da ovaj projekat obezbjeđuje ekonomski opstanak naših zajednica i budući prosperitet ovog dijela Vojvodine“, zaključio je Mojzeš dodajući da je, u najmanju ruku, čudno da se u pograničnom prostoru Evropske unije njegov zavičaj gasi.

U svoj toj priči i mađarska strana ima svoj interes, jer ni njihova sela nisu razvijena u ovoj pograničnoj regiji, kao, na primjer, u centralnom dijelu Mađarske, nadopunila je Mojzeša dr Veselina Pelagić. Dodala je da je njihova ideja priprema strateškog dokumenta na osnovu kojeg bi ta povezanost i komunikacija bila na što višem nivou.

Zorka Berber, članica delegacije iz Stanišića, takođe je podržala ovaj projekat. Zamolila je Miodraga Lintu da ako postoji mogućnost, da i on iz svog djelokruga rada, pokuša da utiče kako bi se pospješila ova inicijativa i da konačno dođe do nekog rješenja problema koje traje bezmalo dvije godine.

Iako živi u Beogradu, Petar Opačić, rodom iz Stanišića, takođe je prisustvovao ovom sastanku i upoznat je sa problemima o kojima se vodila rasprava. Smatra da bi gradska vlast Sombora trebalo da reaguje i da proslijedi odluku nadležnom mnistarstvu, a zašto to do sada nije uradila ni njemu nije jasno. Istakao je da redovno odlazi u Stanišić i ono što on vidi, kako je naveo, je to da u ovom trenuku tamo nema života.

Milomir Ikač živi u Stanišiću i slaže se Opačićem da trenutno u Stanišiću vlada apatija. Relativno dobro živi pet, šest poljoprivrednika koji imaju veće površine zemlje dok malih poljoprivrednika više nema. Oni zaposle po dva čovjeka, ali to je izuzetno malo u odnosu na trenutni broj ljudi u Stanišiću, iako i on svake godine opada.

U sličnom tonu govorila je i Dragica Kovačević, podržavajći prethodne govornike. Slaže se da bi trebalo, kao što je navela dr Pelagić, poboljšati saradnju sa Mađarima jer od toga bi sigurno i srpska strana imala koristi.

 

NI O DRUGIM MJESNIM ZAJEDNICAMA SE NE VODI DOVOLJNO RAČUNA

Mirko Bjelić je rekao da nije samo problem u Stanišiću, da i ostale Mjesne zajednice imaju probleme, kao na primjer njegova u Kljajićevu.

Istakao je da im se ukidaju lokalni službenici, da se budžet za Mjesne zajednice donosi u Somboru i da sve ovo vodi ka smanjivanju stanovništva u seoskim sredina. “Posljednji je trenutak da se ovo pokuša ispraviti, u suprotnom sela će nam totalno opustiti. Takođe, kada se državno zemljište izdaje u zakup, određeni dio novca trebalo bi da se vrati Mjesnoj zajednici. Nažalost, od toga nema ništa”, konstatuje Bjelić.

Slobodan Mihajlović je takođe podržao ideju o otvaranju graničnog prelaza, a iznio je, kako je rekao, prvi put u javnosti, projekat o gradnji etno sela u njegovom Kljajićevu. Kljajićevo je naseljeno Kordunašima i seoska slava mu je Velika Gospojina, na kojoj mnogi iz razumljivih razloga ne mogu da prisustvuju. Ovo etno selo bilo bi posvećeno Svetom Nikoli, slavi koja se na Kordunu najviše slavila, a to bi mogao biti dan kada bi se najveći broj Kordunaša okupljao u Kljajećevu, smatra Mihajlović.

Mihajlović je govorio i o problemima sa kojima se susreću boračka organizacija, ali i ostala udruženja u ovom selu. Uprkos svemu ona još uvijek egzistiraju, a kao uspomenu na ovaj susret, Mihajlović je Miodragu Linti predao plaketu Udruženja boraca ratova 1991-1999. godine – Osma kordunaška udarna divizija.

Darko Pajić, predsjednik boračke organizacije iz Čonaplje isto se požalio na težak položaj ove organizacije. Osam mjeseci smo se borili da dobijemo prostoriju, a da nema sponzora teško bismo egzistirali. Mi smo u Čonaplji povezali svih deset udruženja koja djeluju,  rekao je Pajić. Naveo je da Čonoplja ima samo dvije autobuske linije do centra opštine Sombora, a da do Novog Sada nemaju ni jednu. Što se prelaza tiče mi tu ideju u potpunosti podržavamo i smatramo da bi od njegovog otvaranja čitav kraj imao korist, tvrdi Darko Pajić.

Zaključujući sastanak sa predstavnicima građana Sombora, Miodrag Linta se složio o važnosti realizacije ovog projekta, jer bi otvaranjem graničnog prelaza i direktnim povezivanjem sa centralnom Evropom i Evropskom unijom, oživjele Mjesne zajednice u ovom srpskom pograničnom prostoru (Stanišić, Kljajićevo i Čonoplja), a time bi se i motivisali mladi ljudi da ostanu u navedenim selima.

Sagovornici su se složili da je bitno da se u narednom periodu ponovo kontaktira uprava Grada Sombora, kako bi se nastavila neophodna procedura, a narodni poslanik Miodrag Linta je naveo da će u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti dati svoj doprinos što skorijoj realizaciji projekta otvaranja graničnog prelaza Stanišić (Srbija)-Kaćmar (Mađarska).

TEKST I FOTOGRAFIJE: Željko ĐEKIĆ

Nema komentara

Napišite komentar