Nedjelja na Duhove u ličkom selu Ploča

U nedjelju na Duhove, nakon dugo godina u ličkom selu Ploča koje se nalazi u sastavu opštine Lovinac okupili su se mještani, komšije i raseljeni zemljaci da obilježe slavu Svete Trojice kojima je bila posvećena i nekadašnja seoska crkva.

Bila je to prilika da se ljudi ovog kraja prisjete vremena u kome su se prije posljednjeg rata tradicionalno ljudi okupljali u Ploči.

Ovo selo je svoj najveći napredak doživjelo nakon što je 1719. godine ozidana pravoslavna crkva Svetog duha – Trojice, kada dolazi do značajno većeg naseljavanja ovog kraja. Popis iz 1847. godine svjedoči da je u ovom selu živjelo 1.301 pravoslavnih Srba.

Koliko je ovo selo bilo napredno govori podatak iz 1869. godine, kada je izgrađena, osnovana i otvorena osnovna škola u Ploči.

Svjesni svog imena Pločani su kao srpski dobrovoljci dali veliki  doprinos u Prvom svjetskom ratu. Mnogi se nisu vratili, a oni koji su preživjeli dobili su ordenje zahvalnih Karađorđevića. U periodu do Drugog svjetskog rata Ploča se razvijala kao agrarno selo, sa veoma dosta ovaca, koza, goveda i konja. Uoči samog Drugog svjetskog rata Ploča je imala školu, crkvu, žandarmerijsku stanicu, dva parna mlina, tri dućana, gostionicu, tri šusterske radnje, dvije kovačke radnje, pekarsku radnju i kuću za sveštenika.

Drugi svjetski rat donio je katastrofalne posljedice po Pločane.

Dan nakon praznika Svete Ognjene Marije 1941. godine ustaše su u ovom selu za nepuna dva sata nemilice pobile više od  80 ljudi, među kojima je bilo žene i djece,  dok su petnaestak seljana kamionom odveli u Jadovno.

Zbog svog geografskog položaja Ploča je više puta pljačkana i spaljivana, a narod je bio u zbjegu po Ličkom sredogorju. Svaki treći stanovnik Ploče aktivno je učestvovao u NOB-u. Tokom rata poginula su 94 borca, a život u ratu izgubilo je 315 Pločana.

Po oslobođenju selo Ploča pretvoreno je u zgarište. Pod komunističkim uticajem Pločani su vrlo brzo oprostili grijehove i zločine svojih komšija, a da stvar bude gora, poratnih godina (1949) do temelja je srušena i seoska crkva, čiji je klesani kamen poslužio za podizanje zadružne zgrade.  Ipak, skupovi u nedjelju na Duhove ostali su da žive među Pločanima sve do nestanka Republike Srpske Krajine u čijem sastavu je bilo i ovo selo.

Ovogodišnji skup je zato imao ogroman značaj. Zahvaljujući domaćinima Zoranu Dukiću, Đuki Štuliću i Mikiju Brkiću koji su obezbijedili jelo i piće Pločani su se družili prisjećajući se nekih boljih vremena.

Kako je za Srpsko kolo ispričao Milorad Ćalić Pločani su  formirali inicijativni odbor sa ambicijom da seoski dom obnove i u potpunosti ga stave u funkciju.

– Zahvalni smo predstavnicima naše opštine Lovinac koji su pomogli početak obnove jednog dijela našeg seoskog doma, ali svjesni smo da su mogućnosti lokalne zajednice limitirane. Zato se obraćamo svim ljudima dobre volje, a posebno onima čiji korijeni vode odavde da prema svojim mogućnostima pomognu da seoski dom dovedemo u pristojno stanje – rekao je Ćalić.

On je rekao da objekat nema struju, vodu, ali ni stolariju, namještaj i ostale stvari neophodne za njegovo funkcionisanje.

Ćalić kaže da će uskoro biti otvoren bankovni račun za akciju prikupljanja donacija.

Sređivanje seoskog doma bio bi veliki zamajac u obnovi života ovog sela burne istorije i srpskih korijena.

Podsjećanje na vrijeme kada je selo nakon gradnje crkve doživjelo svoj najveći procvat nameće i i obavezu isvetu dužnost potomaka da obnove bogomolju svojih predaka i na taj način trajno sačuvaju korijene i srpsko ime i prezime.   

                                                                                                                                                                 Trifko Ćorović
Foto: Privatna arhiva

Nema komentara

Napišite komentar