Nekadašnji i sadašnji stanovnici sela Štikada, opština Lovinac (Lika), ponovo na okupu

 

DRUŽENJE S MJEROM DOBROG UKUSA


Na starom novodsadskom putu, u restoranu „Zavičaj“, na Banstolu, preko puta crkve Blage Marije i spomenika „Krajiška suza“, okupili su se 25. maja uglavnom nekadašnji stanovnici Štikade, većinom izbjegli u avgustu 1995. godine. Sva tri navedena naziva imaju svoju simboliku, jer zavičaj nikada neće zaboraviti, a baš kao što se gradi crkva Blage Marije, njihova, Svetih apostola Petra i Pavla, porušena još u Drugom svjetskom ratu, je trenutno u fazi obnove.  Krajiška suza ovom stradalničkom selu nije strana. Možda ih peče više ona njihovih predaka, koji su oplakivali svoje najrođenije, 1941. godine, na prevaru izvedene na prekrštavanje, a zatim izmasakrirane od strane ustaša. Ukupno zemni ostaci 336 žrtava se sada nalaze sahranjeni u istoj grobnici na mjesnom groblju, a istoričari kažu da je ovo selo imalo, samo u navedenoj godini, preko 400 pobijenih stanovnika. Krenulo se sa muškarcima, a zatim su na red došli i starci, žene i djeca.

 

DA SE ISTORIJA NIKAD NE PONOVI


Zato ne čudi što je ovaj skup i počeo minutom ćutanja za sve njih, kao i druge upokojene Štikaćane, ali i prerano preminulog Đorđa Alagića, jednog od inicijatora prvog okupljanja mještana ovog sela.

Možda tužan početak ovog teksta ponekad razbija jednostavni šablon izvještavanja sa ovakvih zavičajnih skupova, ali treba istaći da narod koji zaboravlja svoju istoriju, osuđen je da mu se ona ponavlja. A Štikaćanima se baš ponovila, jer su od 545 stanovnika, po popisu iz 1991. godine, gdje je skoro 90 procenata bilo srpske nacionalnosti, sada tamo ostao neznatan broj.

Otvarajući skup, Željka Cvjetković protjerana iz svog kraja 1995. godine, jedna od inicijatora skupa, na kom se okupilo 100-ak zemljaka, zahvalila se svima što su se odazvali ovom okupljanju i time, kako je rekla, prepoznali dobre namjere i ljubav prema rodnoj Štikadi.

„Postoje dani u našim životima koji se pamte, a jedan od njih je svakako ovaj. Dan u kome su isprepletene emocije onih koji trenutno žive  tamo i onih koji su rođeni u Štikadi. Selu Štikadi, đe se misao bez straha izgovara, i glava drži uspravno. Đe vjera u čovjeka nije polomljena u komade, a đe riječi izlaze iz dubine i istine. Đe bistra struja razuma još nije izgubila put i đe čovjek u čovjeku nalazi brata, prijatelja, poštujući njegove različitosti  i na njima gradeći suživot“, rekla je, sa mnogo emocija, ova ponosna Štikaćanka, žena od pera i integriteta, koja je kasnije zemljacima govorila svoje stihove vezane za rodni kraj.

 

ŠTIKADA ISPRED EVROPSKIH IZBORA


Kako bi prisustvovala ovom skupu, Branka Veselinović, zamjenica načelnika opštine Lovinac, osim ne male pređene kilometraže, izabrala je da se na dan izbora za Evropski parlament i ovog susreta, odluči za onaj, srcu bliži. I nije došla sama, sa njom je bio i najmlađi učesnik druženja unuk Luka, kćerka i zet.

„Obavljajući ovu funkciju učiniću sve što je u granicama mojih mogućnosti da pokušam da pomognem našim ljudima koji su ostali i opstali u Štikadi, da bolje žive, da budu svoji na svome. Evo već treću godinu obnavljamo Crkvu Svetih Apostola Petra i Pavla, postavljen je i zvonik, očekujemo da će uskoro i krov biti saniran. Sređujemo naše groblje, čistimo i uređujemo puteve. Borimo se, mada nije nimalo lako, da, ne samo u Štikadi, nego i u drugim srpskim sredinama u opštini Lovinac, uradimo što više za dobrobit srpske zajednice. Možda je obnova mostića u Raduču nekima mali poduhvat, ali ljudima koji žive tamo i za vrijeme velikih kiša njihovi domovi nisu odsječeni od svijeta, znači mnogo. U selu Ploča uradili smo četiri groblja, nije bilo lako, ostalo nam je da sredimo i peto, kod Popovića. Obilazimo i pomažemo stare i nemoćne, održavamo našu tradiciju i njegujemo kulturu sjećanja na žrtve stradale u proteklom vijeku. Održali smo opelo 22. aprila kod bezdanke Tučić, a sve vas želim da pozovem da dođete 12. jula na slavu Štikade gdje će se treći put za redom, na Petrovdan čuti zvona, održati liturgija, okupiti narod i dostojanstveno obilježiti ovaj naš veliki praznik“, rekla je Branka Veselinović, završavajući svoj govor riječima: „Skupiti se zajedno znači početak, raditi zajedno napredak, a ostati zajedno znači uspjeh“. Štikaćani su ovim druženjem i ne samo njim, potvrdili ovaj citat.

 

NOVO OKUPLJANJE NA SLAVI SELA ZA NEPUNA DVA MJESECA


Na skupu su izabrani i ranije predloženi kumovi slave dr Tomislav Ugarković, štikaćki zet i njegova supruga Jasmina.

Dr Ugarković se zahvalio na ukazanom povjerenju, pozvao prisutne da bude na Petrovdan kod crkve u Štikadi,  i ne samo oni već i njihova rodbina i prijatelji, kako bi se još jednom okupili kod svojih kuća, na svojoj zemlji i proslavili ovaj svetac.

Pozivu da prisustvuje ovom skupu i da kaže nekoliko riječi, odazvala se i Milena Čanković, ističući da nije mogla da odbije poziv, mada je iz privatnih razloga za to imala opravdanje.

Ne čudi jer Milena je bila inicijator i donator, zajedno sa svojim prijateljima i mnogim prognanim Srbima u rasejanju, da se podigne spomenik „Krajiška suza“. Odrekla se i honorara od svoje knjige „Divani ličkih spomenika“ u korist izgradnje spomenika, ali ne i ideje da ovo mjesto bude „Svjetski krajiški centar“. Poznavajući je, ne sumnjamo da će uspjeti u tome, naravno uz podršku svog naroda u Srbiji i inostranstvu. Ispričala je nekoliko svojih priča, izmamila osmjeh na licima domaćina i opustila atmosferu. Za oktavu više podigli su je pjesmom Neko i Boki, muzikom Mile Sep, Stevo Mioković i njihov Štikaćanin Žućo.

Zapjevalo se i zaigralo, ali za razliku od mnogih zavičajnih večeri ne do duboko u noć. Sasvim dovoljno da se vide, podsjete na neke ljude koji više nisu među njima, ali i na neka ljepša vremena, kao što je na primjer čobanski sajam „Lopareva“, godinama održavan na barama u Štikadi, druge nedjelje avgusta mjeseca, na kome se znalo okupiti više hiljada ljudi.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

Nema komentara

Napišite komentar