Obilježena slava Hrama Sv. Jovana Šangajskog u naselju Šangaj (MZ Batajnica)

U naselju Šangaj u Batajnici 2. jula obilježena je slava Hrama Sveti Jovan Šangajski.

Svečano praznično bdenije održano je 1. jula, dok je naredni dan, 2. jula sveta arhijerejska liturgija i sječenje slavskog kolača.

Liturgiju je služio vladika sremski Vasilije sa sveštenstvom.

Nakon liturgije prisutnima se obratio protojerej stavrofor Mile Jokić.

– U ovoj godini proslavljamo osam vjekova autokefalnosti SPC. Osam vjekova, a vjekovi su garancija. Tako naše ovogodišnje duhovno sabranje je u znaku proslavljanja ovoga velikog jubileja – rekao je protojerej stavrofor Mile Jokić.

– Pogledajmo malo u život naše svete crkve. Svaka vjera ima karakterne crte i svoju istoriju. Za istočnu pravoslavnu crkvu najkarakterističnija crta je trpljenje. U trpljenju nagrizana unutrašnjim neprijateljima čuvala je Hristovo učenje, u trpljenju je suze ronila i suze stezala kada su joj pod najezdom islamske stihije otkidani pojedini dijelovi njenog čovječanskog organizma. U trpljenju je čuvala djecu svoju i duše njihove, stvarala svete likove, mučenike i svetitelje koji su predstavljali njenu unutrašnju snagu u spoljašnjoj nemoći – besjedio je otac Mile Jokić.

Zašto je SPC u prošlosti toliko trpila?

– Zato što što je uvijek čuvala jevanđelske principe. Sa vjerom nikada nije trgovala, već je vjeru naslijeđenu od svojih otaca ljubomorno čuvala – rekao je otac Mile Jokić i dodao kako je SPC bila i ostala narodna crkva.

Otac Mile Jokić kaže da nas je Crkva kroz vjekove učila. Ona kroz vjekove ima samo jedan cilj, a to je dobro svog naroda.

– Učinite da se naš narod Boga boji i ljudi stidi. Rodoljublje naše crkve treba shvatiti bukvalno, ona voli, ljubi svoj narod.

Na kraju služenja prisutnima se obratio vladika sremski Vasilije.

– Bilo je plemenito, lijepo i dostojanstveno na ovoj svetoj liturgiji. Sve molitve koje smo uputili Bogu i Svetom Jovanu Šangajskom čudotvorcu, savremeniku današnjih dana, onome koji je sa Svetim vladikom Nikolajem vojevao i borbu iznio do kraja svog života. Čitavo njegovo tijelo je netruležno, imamo dio moštiju njegovog tijela i kada budemo posvećivali, ako da Bog ovu prekrasnu crkvu, upravo dio njegovog tijela ćemo pohraniti u ovom Hramu – rekao je vladika sremski Vasilije.

– Kada je poprimio anđeoski odraz i monaški lik onda je stavio sebi u zadatak da nikada ne legne u svoj krevet spavajući, nego je na nogama i molitvi klečeći provodio svoj život.

Kum slave i ove godine bio je Predrag Jevtić, a među prisutnim gostima i Damir Kovačević zamjenik predsjednika Opštine Zemun.

Trpeza ljubavi održana je u parohijskom domu u Batajnici na kojoj se paroh jerej Darko Končarević zahvalio vladici, braći sveštenstvu i svima prisutnima koji su došli da uveličaju slavu.

– Čovjekov život je prolaznost. Sv. Maksim Ispovjednik kaže da je čovjekov život jedan trenutak u vječnosti, čovjek taj trenutak troši ili ne troši. Revnost je najbitnija. Upravo čineći male stvari čovjek postaje bolji. Ako ne činimo male stvari, ne činimo ništa – rekao je otac Darko Končarević i dodao kako trebamo biti vođeni ljubavlju.

–  Ugledajući se na velikana Jovana Šangajskog, obilazeći sirotišta, bolnice, iscjelivajući bolesne, neprestano se trudeći. Ugledajmo se na njega, da takvu ljubav imamo svi i da takvoj ljubavi težimo – rekao je otac Darko Končarević.

Jovan Maksimović rodio se  4. juna 1896. godine u Rusiji u Harkovskoj guberniji, u mjestu Adamoski. Poticao je iz plemićke porodice, a njegov otac Boris Maksimović bio je srpskog porijekla. Porodica Maksimović izbjegla je u Rusiju u 18. vijeku pred najezdom turskih osvajača. Srpski jezik u kući nikad nije bio zapostavljen. Jovan je na krštenju dobio ime Mihajlo, dok mu je Jovan kasnije monaško ime. Od strane Svetog Sinoda Srpske pravoslavne crkve biva postavljen za predavača u Bitoljskoj bogosloviji u Ohridskoj eparhiji kojom tada upravlja Sv. Vladika Nikolaj Velimirović. O. Jovan posebno je poštovao Sv. Nauma Ohridskog jer je imao moć iscjeljenja duševno oboljelih. On je sa ikonom Sv. Nauma odlazio u bolnice i molio se za zdravlje bolesnika koji su dobijali iscjeljenja. Iz tog vremena potiču priče o njegovim čudotvornim iscjeliteljskim moćima. Godine 1934. postaje episkop Ruske Zagranične Crkve i poslat na službu u grad Šangaj u Kini. Tamo je osnovao sirotište Sv. Tihona Zadonskog koje je udomilo tri i po hiljade djece. Dolaskom komunista na vlast u Kini, Rusi su ponovo otišli  u izgnanstvo.  Zato Sveti sinod Ruske Zagranične Crkve 1951. godine Vladiku Jovana postavlja za arhiepiskopa zapadnoevropskog i on odlazi u Pariz. Odakle ga Sv. sinod premješta i 1962. godine šalje u San Francisko (SAD). Upokojio se u Svetonikolajevskom hramu u gradu Sijetlu (SAD) 2. jula 1966. godine. Za svetitelja je kanonizovan 2. jula 1994. godine od strane Ruske Zagranične crkve u San Francisku.

Novinar Srpskog kola

Dragana Bokun

Nema komentara

Napišite komentar