Ljetnji Sveti Nikola

Obilježena slava ljetnji Sveti Nikola u selu Riđica (opština Sombor)

Ljetnji Sveti Nikola – slava sela Riđice kraj Sombora, sela koje nastanjuje 90 odsto onih koji su potomci Dalmatinaca stiglih kolonizacijom 1946. godine, obiležena je priredbom u lokalnom Domu kulture koji kao i samo selo pamti i bolja vremena.

Pola sela je, kako su nam rekli, nekada živelo od zadruge koja je sada ugašena. Da to nije neumitna sudbina, ako postoji energija i inicijativa, pokazuje primer susjednog Kljajićeva koje ima obnovljenu zadrugu i to po imenom Stara zemljoradnička zadruga Kljajićevo. Kako nam je objasnio Đuro Milanko, njegov brat Dušan, zvani Torec, uspio je da tu zadrugu napravi dobrom. Milanko nam objašnjava da je druga polovina mještana sela Riđica radila u Somboru. Svako jutro se autobusima išlo na rad u nekoliko uspješnih preduzeća koja su danas ugašena.

Za Riđicu ipak još važi ona izreka: dođeš ovdje tražiš vode, a dobiješ rakiju, ako nećeš rakiju, dobiješ vino. Dakle stari običaji i navike doneseni iz Dalmacije pretežno krajeva oko Bukovice i Ravnih kotara još važe. Vidjelo se to i po gostoprimstvu domaćina slave koji su goste na ulazu u Dom kulture dočekali vinima i proizvodima vrijednih domaćica iz lokalnog aktiva žena: projice, vritule, stara dalmatinska preska, cicvara, gibanica sa sirom, štrudle i mnoge druge poslastice. Napravile su to između ostalih Soka Rajčević, porijeklom iz Islama Grčkog, a ona kaže da je iz mjesta poznatog po Kuli Janković Stojana.

 

Duh slavnih predaka ipak živi među Dalmatincima


Duh slavnih predaka ipak živi među Dalmatincima. odakle je ne zaboravlja ni Nada Dobre, rođena Šaponja koja je Dobropoljka.-Vuče me korijenje i dok nema nikoga, kaže nam Nada koja je jedna od najvrijednijih u izradi rukotvorina. Svojoj majci i sebi ispunila je želju da je majka vidi u tradicionalnoj nošnji i to je uspjela da uradi godinu prije njene smrti. -Vidjela me u nošnji i onoj marami, sa sjetom priča Nada.

O KUD-u „Krila Bukovice“ pitali smo najstarijeg Petra Bezbradicu (89) koji nam je kao najzaslužnijeg za postojanje te vesele družine imenovao nastavnicu Anicu Perišić koja je 24 godine radila u Riđici.

-Anica je vukla djecu da poštuju tradiciju. Bili smo nekada najjači KUD u Vojvodini. Toliko jaki da su nas kopirali. Neki su snimali ploče kradući naš folklor, kaže Petar koji je sa 18 godina na Visu čuvao Tita, a nadživeo je svoja dva brata koji su poginuli u NOB-u. Bezbradica kaže da muška pjevačka grupa njeguje tradicionalnu dalmatinsku pjesmu tzv. groktalicu.

KUD “Krila Bukovice“ ima 45 članova, uglavnom zrelije dobi ali, kako kažu, javlja se interesovanje i kod mladih. Pjesma se ne čuje samo sa bine, već ne izostaje sa svih veselih, neformalnih okupljanja, svadbi, rođendana, jubileja…

Kako bi ugodili ekipi mjesečnog lista Srpsko Kolo sastavljenoj i o d Ličana zapjevali su: „Ličke Vrhovine, Otočac i Brinje, mala moja – ne zaboravi me“.

Tamo više sreće nema, kaže Boško Milanko, porijeklom iz Obrovca, član muške pjevačke grupe koju uz Petra čine još Špiro, Đoko, Đorđe i Miroslav Bezbradica, dok osim što pjeva uz diplenastupa i Milan Kuridža.

 

Tokom kolonizacije Dalmatinci su donijeli svoja znanja


Tokom kolonizacije Dalmatinci su donijeli svoja znanja, a u ovom kraju naselili su se u starim njemačkim kućama i nastavili sa proizvodnjom vina. Rajko Milanko nam kaže da tu ima starih podruma u koje čitav šleper može da uđe. Jedan od jačih vinara u Riđici je Saša Dragić, a tu je odnedavno i Tripković koji je kupio 15-tak hektara i koji izvozi u Kinu gdje se proda 4-5 vagona. Saša Bezbradica nas poziva da probamo njegovo vino, roze koje je četiri godine uzastopno bilo pobjednik na novosadskom sajmu. -Šardone i Rajnski rizling, a Merlot od crnih su naša najbolja vina, ponosan je Saša. a uz vino ide i pjesma: -„Bukovice volim tvoje ime, kud god krenem ponosim se njime“.

Prema rječima predsjednika društva „Krila Bukovice“ Nenada Gardijana ovo društvo je ugostilo za slavu nekoliko susjednih kud-ova sa kojima održava saradnju. Nenad je rođen u Srbiji, ali kaže da je njegovo pravo porijeklo iz Skradina kod Šibenika. U Domu kulture Riđica nastupili su KUD „Vuk Karadžić“ iz Čonoplje i KUD „Petrova gora“ iz Kljajićeva. Stihove pjesama uz gusle kazivao je Radoman Jelovac iz Vrbasa.

Iz Riđice odlaze mladi u gradove i selo kao i druga sela u Srbiji polagano odumire. – Nikada nije bilo da za jedno jutro zemlje možeš da kupiš kuću. A ovde je kuća jeftinija od jutra, znači može da se nađe ispod 5.000 evra.

Prisutnima učesnicima i gostima podijeljeni su primjerci najtiražnijeg lista na đirilici i ijekavskom narječju Srpsko Kolo.

Dragan Bašović

(Da otvorite sliku u punoj veličini kliknite na nju)

Nema komentara

Napišite komentar