Obilježena slava Zavičajnog kluba Kordunaša

Zavičajni klub koji na svom Saboru okupi i do 1.000  ljudi je svakako Zavičajni klub Kordunaša. Prije nešto više od 10 godina odlučili su da slava Kluba bude Sveti Ilija, vođeni mišlju da je to dan kada su se Kordunaši najčešće okupljali u rodnom kraju.

Na novoj adresi u Bloku 70, Jurija Gagarina 81, 2. avgusta 2019. predsjednik Zavičajnog kluba Petar Šaula i članovi rukovodstva, sa svojim prijateljima i zemljacima proslavili su slavu Kluba, a ujedno su sveštenici protojerej Slavko Stevanović i protojerej stavrofor Nedeljko Marjanović, osveštali nove prostorije Zavičajnog kluba.

Kako je rekao otac Nedeljko Marjanović Kordunaši su izuzetno poštovali Svetog Iliju, i da je više od pola crkava na Kordunu njemu posvećeno.

Petar Šaula, predsjednik Zavičajnog kluba, uz zahvalnost sveštenicima i gostima na prisutnosti je poželio srećnu Slavu svim Kordunašima i da ovaj prostor bude mjesto sastajanja svih Kordunaša.

– Dobrodošli su svi koji žele da rade i da se angažuju na razvijanju kulture, tradicije i običaja, svega onog što smo ostavili na Kordunu, što je krasilo srpski narod  Korduna, a prije svega zbog mladih pokoljenja uz želju da se Kordun ne zaboravi nikad.

Zavičajni klub Kordunaša nije poznat samo po tome što okuplja veliki broj zemljaka na Saboru, već uspješno sarađuje sa ostalim udruženjima i pojednicima koji takođe rade na očuvanju tradicije i običaja srpskog naroda sa prostora bivše Jugoslavije. Trude se da budu poveznica ne samo Kordunaša u Beogradu, nego i iz drugih mjesta, kako iz Srbije tako i iz inostranstva. Pomažu srpska kulturno-umjetnička društva iz Hrvatske, u vidu obezbjeđivanja opreme.

Izvorna grupa Zvuci Korduna nizala je pjesme iz zavičaja, većina članova ansambla su u poznim godinama, ali vedrog duha, a Branko Stevanović koji svira tamburu (bas prim) ima čak 94 godine.

Slavi Zavičajnog kluba Kordunaša prisustvovali su Kordunaš, Miodrag Linta predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije, Stojan Kepčija i Miroslav Kovjanić iz Udruženja Banijaca potomaka i prijatelja Banije, gosti Kordunaši iz Kljajićeva, i mnogi cijenjeni članovi Zavičajnog kluba.

Među prisutnima je bio i član Zavičajnog kluba Kordunaša, Srđan Mrkalj koji je poznat javnosti kao dio tima Hitne pomoći koji su prvi ukazali pomoć voditeljki Pinka, Dei Đurđević.

Ako nam djeca ne spoznaju sebe, izgubiće se u svijetu

Koliko su Kordunaši dobri domaćini rekao nam je i otac Nedeljko Marjanović starješina voždovačke Crkve Svetog cara Konstantina i carice Jelene koji je kao mlad sveštenik došao na Kordun iz rodnog Sanskog Mosta.

– Nastanio sam se i oženio u Budačkom, službovao u Budačkom od 1974. do 1995. godine, 21 godinu.

Iako porijeklom nije odande Kordunaši ga smatraju za svog. S obzirom da je zavolio narod u svojoj parohiji intereseovalo nas je koliko su u tim predratnim godinama Kordunaši  išli u crkvu.

– Nisu mnogo, ali su ipak dolazili. Više su se deklarisali kao Srbi, nego kao pravoslavci. To je bilo vrijeme kada su se donosile odluke da se borci ne mogu sahranjivati sa crkvenim obredom, mnogi su se oglušili o odluku, i na sahrane svojih bližnjih pozivali sveštenika.

Sada u Beogradu je situacija mnogo drugačija, u hramove dolaze i mladi ljudi.

– Na pričešću svake nedelje imamo bar po tridesetoro djece. Dijete kada naučite da kao malo ide u crkvu, ići će i poslije kada odraste – rekao je otac Nedeljko Marjanović.

Ništa bez domaćeg ognjišta. Pored vjere, mladi ljudi treba da znaju i svoje korijene.

– Naša djeca moraju da znaju svoj identitet i porijeklo. Ako ne spoznaju sebe, izgubiće se u svijetu.

Protojerej Slavko Stevanović rođen u Republici Srpskoj, odlazi na službu u Gospić 1981. godine.  Sa Gospićanima i slavi i tuguje. U oktobru drži pomen izginulim Gospićanima, njih 158 je ubijeno u periodu od avgusta do decembra 1991. godine. Dok u maju obilježavaju slavu Svetog Georgija, jer je to bila i hramovna slava u Gospiću. Pored Ličana, i sa Kordunašima slavi sa kojima je dijelio i dobro i zlo od 1991. godine kada iz Gospića odlazi u parohiju Vojnić.

– Lijepo sam se uklopio i u Lici i na Kordunu iako su bila teška vremena za crkvu.Bili smo strpljivi, osvajali smo sa ljubavlju. Sa umom, vjerom i strpljenjem smo ljudima približavali crkvu i polako ulazili u kuće domaćina.

Kako je i sam otac Slavko rekao to su bile teške godine za crkvu. Srušene crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata slabo su obnavljane.

– Mislim da sedanas crkve na tim prostorima više obnavaljaju nego 50-ih i 60- ih godina. Naši ljudi nisu imali sluha za to, crkvu nisu gledali kao na svetinju, nego kao običnu srušenu kuću.Nije problem samo što nisu obnavljane, nego su naši ljudi zabranjivali onima koji su htjeli da obnavaljaju.

Ipak, otac  naglašava da se građevina sruši, obnovi ili opet podigne, ali ono što je zaista bitno je da se stvara živa crkva.

– Bitno je da u duši nosimo sve te naše krajeve, i da prenesemo na mlade generacije koje su rođene u Oluji i poslije Oluje. Da znaju gdje je mjesto njihovih praotaca. Da to nose u sebi, ovo sada je samo isječak u vremenu, ko zna gdje ćemo sutra biti – rekao je protojerej Slavko Stevanović starješina Crkve Svetog Nikolaja u Borči.

On je pravi primjer za to, rođen u Republici Srpskoj, djecu dobio u Lici, službovao na Kordun, a sada je u Borči.

Tekst i foto: Dragana Bokun

Nema komentara

Napišite komentar