Odbor za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije raspravljao o nestalim licima

 

RJEŠAVANJE PITANJA NESTALIH LICA
NAJSLOŽENIJE HUMANITARNO PITANJE


Otvarajući sjednicu, predsjednik Odbora Miodrag Linta, na čiju inicijativu je i sazvan ovaj sastanak, govorio je o rješavanju pitanja nestalih lica srpske nacionalnosti.  Posebno je naglasio da je rad na tom planu, posljednjih godina, u zastoju, jer kod zvaničnog Zagreba i Sarajeva, ne postoji politička volja da sve žrtve, bez obzira na nacionalnost, budu tretirane na isti način. Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije, iznio je podatak da se od ukupno 35 000 nestalih lica, koliko ih je evidentirano od strane Crvenog krsta, još 10 179 lica vode kao nestala, od kojih jednu trećinu čine Srbi. O ovoj temi, kao uvodničar, govorio je i Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, a u kasnijoj raspravi učestvovao je veliki broj predstavnika Udruženja nestalih lica.

Sjednici Odbora prisustvovali su članovi i zamjenici članova Odbora: Marjana Maraš, Vladimir Đurić, prof. dr Miladin Ševarlić, Olivera Ognjanović, Blaža Knežević, Snežana Paunović, Goran Nikolić, prim.dr Vlado Babić, Aleksandar Čotrić i Branimir Jovanović, kao i veliki broj predstavnika Udruženja nestalih lica koja djeluju na području Republike Srbije i Republike Srpske.

 

VELJKO ODALOVIĆ: JOŠ UVIJEK SE 10 179 LICA, OD KOJIH SU TREĆINA SRBI, VODE KAO NESTALA


Otvarajući sjednicu, Miodrag Linta se zahvalio svim prisutnim, posebno Veljku Odaloviću i Miloradu Kojiću, što su iznašli vremena da govore o ovoj temi koju, prije svega, treba smatrati humanitarnom, a ne političkom, kakve konotacije ona ima u državama u okruženju.

Razloge zastoja rada na ovom polju, Linta vidi u snažnoj podršci koju Hrvatska i Bosna i Hercegovina dobijaju od zapadnih centara moći, u namjeri da se Srbi predstave kao agresori, tokom ratova na teritoriji bivše Jugoslavije devedesetih godina, a Bošnjaci, Hrvati i Albanci kao žrtve koje su, tobože, vodili oslobodilačke ratove. Linta je zamolio sve prisutne, da uzmu učešća u raspravi, a zatim je dao riječ Veljku Odaloviću, predsjedniku Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije.

Pitanje nestalih lica je jedno od najkompleksnijih i najtežih pitanja, kojim se u ovom trenutku bavi čitav region, ali ne i u dovoljnoj mjeri i načinu koje ono zahtjeva, rekao je, u uvodnoj riječi, Veljko Odalović.

„Ovo je, prvenstveno, humanitarno pitanje, i mi se trudimo da pristupimo traženju nestalih lica onako kako je to civilizacijska, ali i humanitarna, realna potreba. Želimo da, bez različitosti  na nacionalnost,  pomognemo da se ova najteža posljedica sukoba na prostorima bivše Jugoslavije, konačno okonča. Iako smo uradili puno toga, time što smo od 35 hiljada evidentiranih nestalih lica, preko Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (MK CK) i njihovih kriterijuma, pronašli i ekshumirali veliki broj njih, danas, nažalost, još uvijek imamo 10 179 lica koja se vode kao nestala od kojih su trećina Srbi, od Hrvatske, preko Bosne i Hercegovine, pa do Kosova i Metohije“, istakao je Odalović i izrazio zahvalnost predstavnicima udruženja koja okupljaju Srbe što su se u ovako velikom broju okupili u Domu Narodne skupštine RS.

Naša nadležnost odnosi se, od Hrvatske, preko BiH do KiM, ali ono što treba da znate je da smo 1 383 tijela našli na centralnom dijelu Srbije, iako tu nije bilo ratova, nastavio je Odalović.

„Izuzetno mnogo smo uradili na uspostavljanju bilateralne saradnje jer je to mehanizam koji omogućava funkcionisanje i na prostorima drugih država. Sa Republikom Hrvatskom postoji protokol, ali sada se nalazimo u velikom problemu. Jedan drugi koncept koji nova struktura u Hrvatskoj zagovara, u skladu sa  novoizglasanim zakonom vezanim za nestala lica, dovodi do toga, da oni hoće da se taj sporazum i protokol stave u drugi plan, u duhu nečega što nije dobro. Imaćemo tu ozbiljnih smetnji i ozbiljnih blokada, iako se i do sada sve to otežano odvijalo. Imamo pravo monitoringa i prisustva na lokacijama Hrvatske i BiH, i mi u ovom trenutku, što se tiče Hrvatske, imamo legitimno pravo da tražimo 632 lica srpske nacionalnosti čije su nestanke, porodice protjerane iz Hrvatske, prijavile ovdje u Srbiji. Takođe, imamo i 366 naših državljana, prvenstveno vojnika. Imamo još jednu operativnu listu podataka takođe o licima čija je sudbina nepoznata, ali nije prema kriterijumima MK CK, mada se na toj listi nalazi 688 imena koja su za nas živi predmeti. Dešavalo se, međutim, da smo, po uzorcima krvi, i iz ove grupe nestalih identifikovali ljude sa čime se složila i hrvatska strana. Što se tiče Hrvatske, imali smo, krajem prošle i početkom ove godine, 40 identifikacija i tijela su predata porodicama, dok su još 24 lica  ekshumirana“, naveo je Odalović.

 

MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE MORAJU BITI UKLJUČENE U OVAJ PROCES


Veljko Odalović je istakao da je princip rada takav da kada se na institutu u Zagrebu izvrši identifikacija, Komisija zajedno sa porodicama preuzima tijela i ona se sahranjuju.

„U Hrvatskoj smo, prema protokolima iz „Bljeska“ i „Oluje“, bili na 1 400 mjesta, odnosno, prisustvovali ekshumaciji  tijela srpske nacionalnosti, da li su sanacijom ili bilo kojim drugim načinom pokopani. Njih, 966 lica je identifikovano do sada. U mrtvačnicama, širom bivše Jugoslavije, nalazi se još 4 000 tijela, ili dijelova tijela, i to je ta razlika između ekshumiranih i identifikovanih tijela.  To je veliki  izazov za sve nas. Samo u Hrvatskoj se nalazi 911, u Banjaluci 660, BiH više od 2 500, Prištini oko 400. Imamo tijela, imamo krvne uzorke od porodica koje su dale, ali nemamo poklapanja. Oni moraju da daju odgovore porodicama nestalih čija su to tijela. Takođe, imamo još 36 poznatih grobnih mjesta u Hrvatskoj, koja nisu ekshumirana i naši zahtjevi su  i dalje usmjereni prema njima. Međutim, imamo mi i svoje zahtjeve na koje Hrvatska nije odgovarala. Radi se o teškim zločinima u kojima je stradao, i vodi se kao nestali, veliki broj lica, u brojnim kasarnama, Medačkom džepu, Lori … Naši zahtjevi se odnose na masovne grobnice, masovna stradanja i tamo gdje imamo evidentiran veliki broj lica srpske nacionalnosti. Uz naše zahtjeve, Hrvatska je ta koja ima nadležnost, jurisdikciju i  ona izdaje naloge i poziva nas da prisustvujemo svim ovim radnjama. Takođe, prepoznajemo i jedan od ozbiljnih problema u tome što se 931 tijelo nalazi na Šalati u Zagrebu, kao i u Osijeku, koje nije identifikovno i na čemu mi insistiramo posebno“, istakao je Odalović, dodajući da kada je Hrvatska u pitanju, Komisija za nestale je otvorila i pitanje srpskih žrtava u Vukovaru, posebno naglašavajući da istina nije jednostrana, onakva kakvu hoće da prikažu Hrvati, već mnogo kompleksnija i da je tamo stradalo i nestalo mnogo Srba.

Kada je BiH u pitanju, Odalović kaže da je sa njima takođe potpisan protokol o saradnji, kao i pravila i procedure, potpisane prije nekoliko dana. Srbija traži  97 lica, uglavnom vojnika tuzlanske i drugih kasarni, a takođe 1 660 lica srske nacionalnosti koji se vode u evidenciji Republike Srpske. Govoreći o nestalima na KiM, Odalović je rekao da se time bavi Radna grupa za nestala lica Beograda i Prištine.

„Trenutno se nalazi 570 lica na evidenciji Beograda, to su Srbi i ostali nealbanci. Saradnju sa Albancima i međunarodnim organizacijama na KiM, nemamo i nismo od njih dobili ni jednu informaciju. Sve što imamo dobili smo od naših ljudi, ali iako ne želim da ulazim u druge sfere, sem humanitarnih, želim da kažem da se iskreno nadam da će novoformirano tužilaštvo na KiM podići optužnice i procesuirati odgovorne.  Bilo je problema na KiM i u pogrešnim identifikacijama. Tijela kosovskih Albanaca koja su pronađena u Srbiji,  preko UNMIK-a su predata albanskoj strani, ali sa druge strane, nema nikakve želje za saradnjom, istakao je Odalović, dodajući da su sva tijela, pronađena u Srbiji iz Hrvatske i BiH, a koja su identifikovana, predata ovim državama.  Odalović je, na kraju, naveo da je zbog svega navedenog neophodno da međunarodne organizacije ostanu uključene u proces rješavanja tog pitanja u čitavom regionu jer još uvijek se potražuje 6 528 nestalih u BiH, 1 998 u Hrvatskoj i 1 653 nestala lica na KiM, još jednom ističući da je jedna trećina njih srpske nacionalnosti.

 

MR MILORAD KOJIĆ: OSIM HUMANITARNOG OVO JE I PROCESNO-PRAVNO PITANJE


Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, naglasio je da je pitanje nestalih lica, ne samo humanitarno pitanje već i procesno-pravno pitanje, i da iz tog razloga bošnjačka strana opstruiše proces traženja nestalih Srba. Istakao je da Institut za nestala lica osnovan 2008.godine, ne radi profesionalno i nije mu cilj da se ekshumiraju i identifikuju sva nestala lica bez obzira na nacionalnu pripadnost, već je naglasak dat na uvećavanje bošnjačkih žrtava u Srebrenici.

Objašnjajući način rada i izbor Upravnog odbora Instituta za nestala lica, Kojić je istakao da Republika Srpska uopšte ne učestvuje u tome, već da tri člana Upravnog odbora bira Savjet ministara BiH, a tri međunarodna komisija za nestala lica. Iako su zastupljena po dva člana svake nacionalnosti, odluke bi trebalo da se donose jednoglasno. Međutim, po riječima Kojića, ni to se ne poštuje, već je dovoljno da samo jedan od članova bilo koje nacionalne zajednice bude za, odluka se donosi, kako oni kažu konsenzusom, što je van svakih pravnih akata, smatra Kojić. Predloženo je i da član kolegijuma direktora bude predložen od strane Republike Srpske, a druga dva od Federacije BiH. Međutim, to nije prihvaćeno, kako kaže Kojić, zbog toga što je, prije svega Bošnjacima, pitanje nestalih jako bitno jer ga ne posmatraju kao humanitarno već kao vrlo važno državno pitanje. Oni i kroz ovaj proces žele da međunarodnoj zajednici pokažu da su oni žrtve, a da je Republika Srpska odgovorna za sve zločine na prostoru BiH, zaključuje Kojić.

Milorad Kojić je istakao da je od 5 526 nestalih lica iz Republike Srpske identifikovano njih 3 866.  Još uvijek se traga za 1 660 lica od kojih su 1 018 civili (316 žena i devetoro djece), 629 pripadnici vojske i 13 pripadnici policijskih snaga. Kao primjer, koliko je Institut neefikasan, Kojić navodi da je u periodu od 1995. do 2008. godine, identifikovano 3 454 nestala lica, a od 2008-2018. godine, rješeno oko 400 lica. To možda najbolje govori o tome kako ovaj Institut radi. Kojić smatra da se više ne traže nestali, već kako je naveo „sakrivena“ tijela, jer smo imali pouzdane informacije gdje se nalaze određene lokacije i po strukturi terena se vidjelo da se kopalo prije našeg dolaska i naravno da ništa nije pronađeno. Kao najbolji primjer on je naveo predio planine Ozren, na kome je, tokom rata, djelovao odred mudžahedina, gdje su počinjeni najstravičniji zločini. Tu im pomaže i Tužilaštvo BiH, jer dolazi do sporosti u izdavanju naredbi, navodi Kojić, tvrdeći da je potrebno u nekim slučajevima da prođe više godina od inicijalne informacije o mjestu gdje se nalazi  masovna ili pojedinačna grobnica, do toga da Tužilaštvo izda naredbu da se vrši otkopavanje. Između ostalog je i zbog toga Vlada Republike Srpske donijela zaključak da se formira međunarodna komisija koja bi se bavila ovom problematikom, u čemu nam je mnogo pomoglo i MIP Srbije, i kakav god ona napravila izvještaj, pa makar bio i drugačiji od onog kakav smo mi istražili i dokumentovali, moramo to da prihvatimo, zaključio je Milorad Kojić, jer je, po njegovim riječima, to jedini put da se ovaj proces ubrza.

 

DR DUŠKO ČELIĆ: SRPSKE ŽRTVE SE DISKRIMINIŠU


O rezultatima rada i problemima sa kojima se susreću tokom rješavanja pitanja nestalih lica, govorili si i predstavnici udruženja nestalih lica.

Predsjednik Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, dr Duško Čelić pozdravio je ovaj skup, zahvalio predsjedniku Odbora što je ovu osjetljivu temu stavio na dnevni red i dodao da bi bilo dobro da su još neki članovi Odbora i nstitucija Srbije bili prisutni na ovom sastanku.

“U praksi se srpske žrtve diskriminišu. Svaki dogovor, sastanak zvaničnika je neiskren, kada u Hrvatskoj ne žele, ili nisu u stanju, ekshumirati poznate grobnice. Slična situacija je i u BiH. Pomenuo bih samo ovom prilikom karikaturalno suđenje Naseru Oriću ili političko manipulisanje sa zločinom u Srebrenici. Još je gora situacija sa srpskim žrtvama na Kosovu i Metohiji. Tamo je proces traženja gotovo minimalizovan, od 2008. godine. Tamo vlada zavjera ćutanja kada je riječ o albanskom društvu i otkrivanju posmrtnih ostataka nestalih Srba”, rekao je, između ostalog, u svom izlaganju Duško Čelić, dodajući da je propuštena prilika da se na KiM internacionalizuje ovo pitanje, kao i odgovornost  UNMIK-a i EULEKS-a na ovom prostoru.

Hrvatska jedina u regionu ima registrovana, a i dalje neekshumirana grobna mjesta, rekla je Dragana Đukić predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih „Suza”.

„Zbog velikih taksi i dosadašnjeg iskustva, porodice su prosto uplašene da uđu u sudske procese sa Republikom Hrvatskom, jer nisu ni sa čim zaštićene. Jednostavno, stav Hrvatske, koji su oni prenijeli nama porodicama žrtava, da Srbija ne samo da ne radi po njihovim uputstvima, već ni ne odgovara na njih. U posljednje vrijeme oni samo pozivaju članove porodica koji žive u Hrvatskoj, izvrše ekshumaciju i identifikaciju, ne obavještavajući Komisiju za nestala lica Srbije, i na takav način riješe te slučajeve, a imena ljudi samo objave na sajtu Ministarstva branitelja“, iznijela je jedan od posljednjih primjera, Dragana Đukić, pitajući se da li oni tako „uzimaju“ srpske žrtve, odnosno da oni time čine prikrivanje srpskih žrtava.

 

ISIDORA GRAORAC ŠTRIKIĆ: VELIKI BROJ NESTALIH JE POGREŠNO IDENTIFIKOVAN


Sekretar Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih i nestalih boraca i civila Republike Srpske, Isidora Graorac Štrkić takođe je istakla probleme sa kojima se susreću, a jedan od najvećih je da ne mogu da učestvuju na međunarodnim sastancima.

„Opšti zastoj u identifikaciji nastao je formiranjem Instituta za nestala lica BiH, to je i evidentno i to je jako dobro obrazložio mr Kojić. Međutim, ono što želim posebno da naglasim su pogrešne identifikacije. U BiH je, preko osam hiljada ljudi, identifikovano klasičnim načinom, a nedavno smo dobili podatak da je 1 881 lice pogrešno identifikovano. To je frapantan i zabrinjavajući podatak.  Možete li zamisliti kako je porodicama koje su mislile da su riješile ovo humanitarno pitanje prije dvadesetak godina, a da ih sada neko zove da daju krv i da se vraćaju na početak ovog procesa kada su već odbolovale i na neki način prežalile svoje najmilije“, rekla je Isidora Graorac Štrkić, napominjući da se sve to radi neprofesionalno i ne čudi što su porodice izuzetno nezadovoljne i brzinom i načinom kako se vodi ovaj proces.

Dragan Pjevač, predsjednik Upravnog odbora Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, istakao je da je često sudjelovao na susretima komisija srpske i hrvatske strane i uglavnom su Hrvati  počinjali svoje izvještaje sa agresijom Srbije na Hrvatsku.

„Komisija za nestale Srbije je dostavila, zajedno sa Koordinacijom jedan dopis našoj vladi, tražeći od nadležnih državnih organa da pristupe izmjeni Zakona o osnovnim pravima boraca i vojnih invalida i porodica palih boraca, i izradi Zakona o nestalim licima. To je dostavljeno Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja još 2016. godine. Do danas, a prošlo je više od tri godine, niko nas nije pozvao i obavjestio šta se radi po tim pitanjima, a koliko imam saznanja o Zakonu o nestalim licima niko ništa do sada nije pokrenuo“, rekao je Dragan Pjevač, naglašavajući da u  tom pravcu svi učesnici ovog skupa treba da djeluju.

Predsjednica Udruženja roditelja i porodica uhapšenih, zarobljenih i nestalih lica, Mirjana Božin,  navela je da je od početka dešavanja 1991-1992. godine, upućena u sve ono što se dešavalo u Vukovaru gdje je tada živjela.

„Predstavljam nestale civile iz Vukovara i vojnike JNA. Civile koji su bili pohapšeni u Vukovaru prije početka ratnih dejstava. Nažalost, još uvijek mnoge nismo pronašli. Imamo identifikovane u Zagrebu na Šalati gdje je utvrđeno da je na njima izvršena nasilna smrt. To su činjenice, a čujemo da i hrvatske institucije rade na tome, kako bi utvrdili ko je kriv. Pitam se šta rade, kad se sporovi ne vode, a porodice su u svojim svjedočenjima navele ko je hapsio te ljude, gdje i u koje vrijeme. Nažalost, ništa se ne rješava po tom pitanju, mada se sve zna“, rekla je Mirjana Božin, zaključujući u ironičnom tonu, izgleda da su ti ljudi sami sebe ubijali.

 

SLOBODANKA KOLDŽIĆ: PARAVOJNE FORMACIJE ČINILE SU ZLOČINE NAD VOJNICIMA KOJI SU PO USTAVU BRANILI SVOJU DRŽAVU


U sličnom tonu, govorila je i Slobodanka Koldžić, član ovog Udruženja. Rekla je da je pitanje nestalih vojnika iz posljednjeg rata  teška tema kojom, svih ovih proteklih godina, ne želi niko da se bavi u Srbiji, ni od zvaničnika ni od medija.

„ Radi se o pripadnicima JNA, jedine zvanične vojske, na teritoriji jedne zvanične međunarodno priznate države i to prije priznavanja Republike Hrvatske i o nestalim na teritoriji tadašnje Jugoslavije. Osim Komisije za nestala lica i njihovih porodica, smatram da su i mnoga druga zvanična lica trebala da budu angažovana u proces traženja i rješavanje svih drugih pitanja vezanih za nestanak pripadnika JNA. Prije svega, mislim na predstavnike vojske, jer su pod njihovom komandom tada bili, ali i predstavnike srpskog tužilaštva. Ovdje se radi o zločinima počinjenim nad pripadnicima te vojske, jer se zna da su oni bili zarobljeni i mučeni od strane paravojske, jedne tada nepriznate države“, rekla je Slobodanka Koldžić, smatrajući da su  država i njene institucije, trebale da imaju jedan ozbiljniji pristup ovakvim slučajevima.

Ljuba Šućur, predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih iz Zapadne Slavonije, rekla je u uvodnoj riječi, da njeno udruženje nije član Koordinacije srpskih udruženja.

„Bolje da iznesemo istinu, jer istina o Zapadnoj Savoniji je takva da boli svakoga. Nepravda ostaje zapamćena za sva vremena.

Član Udruženja porodica nestalih i poginulih iz Zapadne Slavonije Jovica Prodanović, govorio je o operaciji „Bljesak“, navodeći da je Zapadna Slavonija bila osuđena na pad.

„Jasušiju Akašiju nije bilo dozvoljeno da vidi šta se sve dešavalo tamo i nije mogao da dođe u Okučane, tek se četvrti dan helikopterom spustio u Daruvar. Nakon završetka operacije „Bljesak“, u Beogradu, 3. maja, Udruženje Srba iz Hrvatske je organizovalo  javni miting. Odazvalo se manje od tri hiljade ljudi, uglavnom zapadni Slavonci, što najbolje govori o odnosu zvaničnog Beograda prema Zapadnoj Slavoniji“, zaključio je Jovica Prodanović.

Marko Grabovac, predsjednik Odbora zarobljenih boraca i nestalih civila RS, i član Savetodavnog odbora Instituta za nestala lica BiH, istakao je da institucije Republike Srpske prate rad svih onih koji se bave ovom tematikom.

„ Naših 35-36 organizacija, uokvirenih u republičku organizaciju, predstavljaju produženu ruku pomoći institucijama RS. Mi smo u saradnji sa njima odlazili u tužilaštva i predavali kompletne arhive i dokumentacije, sve dok se nije formirala institucija Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske. Jedini smo, kako mi se čini, na području bivše Jugoslavije, kada su Srbi u pitanju, odradili tačan podatak stradanja našeg naroda, kako vojnika tako i civila svih uzrasta. Očekivali smo da će na području BiH sve institucije, na čelu sa tužilaštvom, da pošteno rade svoj posao. Nažalost, činjenica je, da su srpske žrtve zapostavljene, grobnice ispremještane, a Institut za nestala lica umjesto da oživi ovaj proces pronalaska nestalih, ga usporava“, istakao je, između ostalog, Marko Grabovac.

Zaključujući sastanak, predsjednik Odbora Miodrag Linta je, na kraju sjednice, naglasio da će Odbor, na osnovu rasprave, pripremiti prijedlog zaključaka koji će biti usvojen na narednoj sjednici Odbora i proslijeđen svim institucijama Republike Srbije, kao i učesnicima sastanka.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

Nema komentara

Napišite komentar