Održana komemoracija na Dječjem groblju u Sisku

U organizaciji Vijeća srpske nacionalne manjine Siska 6.oktobra na Dječjem groblju u Sisku održana je komemoracija i evocirano sjećanje na djecu stradalu u ustaškom logoru od avgusta 1942. do januara 1943. godine. Kroz logor u Sisku, koji je nosio zvaničan naziv „Prihvatilište za djecu izbjeglica“ i nalazio na nekoliko lokacija prošlo je 6.693 srpske djece sa Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije. Ona su odvojena od roditelja koji su završili u Jasenovcu ili na radu u Njemačkoj i Slavoniji, a bila su starosti od nekoliko dana pa do 15-ak godina. Od bolesti, hladnoće, neishranjenosti je umrlo ili ih je na razne načine ubijeno između 1152 i 1630.

Parastos je uz sasluženje penzionisanog sisačkog paroha Petra Oluića i aktuelnog Veselina Ristića služio Vladika Slavonski Jovan.

Od kako se održavaju komemoracije unazad 15-ak godina, danas su prvi put prisustvovali zvanični predstavnici državnih institucija. Sabor je predstavljao zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin, a Vladu ministarka za demografiju Nada Murganić. Komemoraciji je među stotinjak okupljenih prisustvovao konzul Republike Srbije u Zagrebu Nenad Maričić.

„To je za nas značajna i ohrabrujuća poruka, a istovremeno bi trebala biti i poruka svima onima koji ovakva ili slična mjesta nastoje negirati, nastoje zaobilaziti i nastoje pretvoriti u sredstvo za sukobljavanje“ – rekao je prof. dr. Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća. U spašavanje djece iz sisačkog logora ubrzo su se uključile aktivistkinje Crvenog križa te su mališane zbrinjavali, davali na udomljavanje te ih nakon rata spajali s preživjelim roditeljima. “Ovdje je bio po broju žrtava najveći i najzloglasniji dječji logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kroz njega je prošlo blizu 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ovdje je pokopano. Mi smo došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenog krsta, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti, rekao je Pupovac.

Djeca koja su imala sreću da budu iščupana iz logora, smještana su po zagrebačkim i porodicama u hrvatskom Zagorju. Mnogima je promjenjen identitet. Dio njih se nakon rata pronašao sa preživjelim braćom i sestrama, a dio je do kraja života ostao pod tuđim imenima i prezimenima ne saznavši svoje pravo porijeklo.

Boro Rkman

Nema komentara

Napišite komentar