Održana promocija knjige “Inforbiro u Crnoj Gori” u Beranama

 

SVJEDOČANSTVO TERORA DRŽAVE NAD NARODOM


U prepunoj sali Polimskog muzeja u Beranama 12.septembra 2019.godine održana je promocija knjige „Informbiro u Crnoj Gori“, publiciste i novinara Dragana Radevića. Na promociji su govorili: vladika Budimljansko–nikšićki Joanikije, prof. dr Dragomir Kićović, Goran Kiković, profesor istorije i autor knjige.

U prikazu ovog rukopisa prof. dr Momir Bulatović između ostalog zapisa: „Teško je pisati o informbirou na osnovu izvorne građe u Crnoj Gori, a Dragan Radević je napisao više nego bilo ko drugi. Prvi objavljuje razmjere tog zločina, poimence navodeći stradalnike i žrtve ali Dragan Radević, znalački i ljudski prećutkuje i ne iznosi bolne istine.“

Dragan Radević je o Informbirou napisao više nego bilo ko drugi, on prvi objavljuje razmjere tog zločina, poimence navodeći egzekutore i žrtve . Priča o sukobu povodom Informbiroa u Crnoj Gori nikada nije u potpunosti i do kraja ispričana. Vjerovato i neće biti, uprkos sve brojnijim pokušajima da se ona, barem dijelom rasvijetli.

Organizator ove književne večeri bio je Javna ustanova Centar za kulturu Berane.

Knjiga u kojoj se nalazi 3.999 imena ljudi koji su boravili na Golom otoku, govori o periodu od 1948. godine kada je došlo do sukoba Tita i Staljina, pa sve do 1988. godine, kada je zatvoren Goli otok.

 

EPISKOP JOANIKIJE:GOLI OTOK IMA SVOJU RELIGIOZNU DIMENZIJU


U predstavljanju knjige učestvovao je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, koji je naveo da publicista Dragan Radević svojim knjigama pokreće izuzetno važne teme, koje su, smatra, potiskivane, prilazeći im na drugačiji način, nego što je uobičajeno.
Smatrajući novu Radevićevu knjigu veoma korisnom, Preosvećeni Episkop je kazao da je ovo veoma složen problem, koji se može sagledavati sa više strana i kroz više ličnosti, a najprije kroz J.B. Tita.

„Da komunizam nije došao sa istočne, ruske strane i kao neka ruska priča, sigurno je da ga naš narod nikada ne bi prihvatio, a s druge strane, da nije bilo Srba, koji su tu priču prihvatili kao neku izvornu rusku priču o hrišćanskoj pravdi, koja se sada saopštava na jedan novi način“, ocijenio je Vladika Joanikije.

Čim se utvrdio na vlasti kao „lukavi prepredenjak i gangster“ Broz se odrekao Rusa i najvjernijih srpskih komunista, ukazao je Vladika, dodajući da se priča o Golom otoku može posmatrati i iz ugla reagovanja Zapada na gulag, koji je bio mnogo bliži, nego Staljinovi gulazi po Rusiji o kojima su mnogo pričali.

„Ali, o našem gulagu, zato što su tu bili ljudi koji su voljeli tadašnji Sovjetski Savez, niko od njih nije progovorio ni riječi, niti o zločinima, niti o nepravdama i mogao je Broz da radi od Srba, koji su voljeli Rusiju, šta mu je god bilo drago, da ih ubija, muči, ponižava, kao što je i činio. Kada se god njima takvima da prilika neće propustiti da učine ono što im je na duši“, konstatovao je Njegovo Preosveštenstvo.

Naglasio je da je sa naše, srpske strane ovo bio jedan srpsko-srpski sukob.

„Da vidite kako se izmijene ljudi kada sa vrha vlasti dođe nalog šta treba da se čini, pa od dojučerašnje braće, prijatelja i saboraca odjednom imaš špijune, islednike, mučitelje, krvnike i svašta još što može da bude. Eto ti svakog zla u našem narodu. Ne bih ovo pričao da enigma Golog otoka ne ostaje i dalje, nije to prošlost, to je u nama, i Crna Gora, koja ne trpi neistomišljenike pod rukovodstvom ove usrećiteljske vlasti pretvara se, polako, cijela u novi Goli otok“, kazao je Vladika budimljansko-nikšićki.
Ovu priču, kako je naveo, on doživljava i sa religiozne strane.

„Goli otok ima i svoju religioznu dimenziju sa različitih nivoa, prije svega, ovi ljudi koji su hapšeni, zatvarani, koji su pretrpjeli takve muke i poniženja, dakle, ogromna većina, niko od njih nije promijenio svoje osjećanje prema Rusiji. Može li to biti, a da tu nema neka religiozna dimenzija, religiozni sadržaj. To je bila, prosto, vjera u Rusiju i ljubav prema braći, pa, čak, mnogi od njih, niti su revidirali, niti ih je na to neko mogao nagovoriti. Zadržali su taj ponos do kraja života“, istakao je Vladika Joanikije.
Napominjući da golootički problem treba gledati kao srpsko-srpski sukob, Preosvećeni Episkop je ukazao i na progon četničkih porodica, poslije `45. godine, kada se Broz utvrdio na vlasti.

„Četničke porodice su živjele u strahu i bio je teror nad njima. Pritisak prema četničkim porodicama popustio je, i to je neko čudo istorije, tek kad je „puklo“ među njima, ali, naravno, nikad do kraja. Ne govorite da su bezgreši bili ovi ljudi, činili su i oni mnogi zločine, bili zloupotrebljeni, pa je bilo i onih koji su žestoko u ime komunizma prebijali svoje najbliže, a kasnije dođu, pa i njega hapse i prebijaju, isto kao što je on prebijao“, rekao je Njegovo Preosveštenstvo.

On je zahvalio autoru knjige Draganu Radeviću što otvara naše teme, kojima treba pristupati sa više strana, jer je to, smatra Vladika, mnogodimenzionalna priča.

„Nijesam bio ljubitelj ovih tema, o Golootočanima, o Informbirou. Dugo vremena sam na to gledao kao na sukob u okviru jedne ideologije, čak sam mislio da su komunisti bili još fanatičniji, međutim, sad to gledam malo drugačije. Ipak su voljeli Rusiju i tu vidim nešto čestito; bez te čestitosti ne bi bili takvi karakteri, a većinom su bili karakterni ljudi. Znam dosta priča iz mog kraja o tome; iako su stradali i bili poniženi, nijesu popustili. Čestitost, koja je bila dublja od svega, ta veza i ljubav prema Rusiji, koja je naslijeđena, definisalo je njihove karaktere i zato im se mnogo šta može i oprostiti, iako i oni nijesu bez grijeha“, zaključio je Njegovo Preosveštenstvo vladika Joanikije.

– Goli otok ima svoju religioznu dimenziju, naravno sa različitih nivoa. Prije svega, ovi ljudi koji su hapšeni i zatvarani, koji su pretrpjeli takve muke i poniženja, niko od njih nije promijenio svoje osjećanje prema Rusiji. To je bila prosto vjera u Rusiju i ljubav prema braći, niti su revidirali svoj stav, niti ih je na to neko mogao odgovoriti i zadržali su taj ponos do kraja života – istakao je Vladika Joanikije.

 

KIĆOVIĆ: POTRESNO SVJEDOČANSTVO O GOLOM OTOKU


Da se radi o interesantnom djelu koje dočarava brojne nepoznanice iz poslijeratne istorije bivše SFRJ u svojoj besjedi je potvrdio prof.dr Dragomir Kićović, rekavši da je ova knjiga potresno svjedočanstvo o godinama ćutanja i o golootočkim stradalnicima.

-Ima godina koje su biljeg i opomena u jednom društvu. Tako, 1948.godina prestavlja onu za koju kažemo:Ne ponovila se.Utemeljenje u ovaj iskaz nalazimo i u novoj knjizi „Informbiro u Crnoj Gori“, publiciste i novinara Dragana Radevića,koji je znalački ”razgolitio” Goli otok i sve ono što se događalo u i oko njega.Ovo je knjiga o ”četrdesetoosmašima”,njihovim sudbinama,o idejama i bezidejnosti, o ideologiji, revoluciji i rezoluciji.-naglasio je Kićović.

On je kazao da ovu knjigu treba iščitavati i na osnovu nje donositi određene zaključke o nama i našim sudbinama.

-Ova knjiga je danas otškrinuta vrata srpske istorijske istine širimice otvorila,pokazujući istoriju naše uzaludnosti.Danas je ova knjiga po svemu knjiga-knjiga koju treba iščitavati,vraćajući joj se više puta,nositi je sa sobom i u sebi,tražiti sebe u njoj i naći sebe u njenom sadržaju.Rdaević u ovoj knjizi slikovito govori o tim stabilmnim ljudima i ličnostima koji su bili u dilemi između lanca i slobode-istakao je prof. dr Kićović.

 

KIKOVIĆ: UDBA JE TE 1948. GODINE PREUZELA VLAST U CRNOJ GORI


Gorana Kikovića,profesora istorije je na početku svog izlaganja citirao Prof . dr Momir Bulatović koji je o ovoj knjizi rekao sljedeće:

”Suočen sa zahtjevom da se otvore tajni dosije, zamolio sam svog (neprežaljenog) prijatelja Pavla Bulatovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, da pogleda arhivu i da, kao čovjek u čiju bih se pamet i poštenje uvijek mogao zakleti, kaže da li, kada i kako treba te mračne tajne iznijeti na viđelo dana.

Pavle Bulatović je tome posvetio nekoliko dana, a kada smo se sreli na njegovom se potamnjelom licu vidio užas i gađenje.

„Slušaj, rekao mi je, ako hoćeš novi bratoubilački rat u Crnoj Gori, naredi da se dosijei otvore za javnost. Ne bi mogao da vjeruješ ko je sve koga i zbog čega potkazivao i koliko su bizarni razlozi bili dovoljni da se čovjeku oduzmu sloboda i sam život. I to ne bilo kome, već mahom uglednim, časnim i prekaljenim borcima za upravo tu državu i takav sistem koji ih je bacio na životno dno.”

Pavlov savjet je pretočen u zvaničan državni stav. Kada sam predstavnicima udruženja golootočkih žrtava saopštio da njihov zahtjev neće biti ispunjen, a nakon što sam rekao i zbog čega je tako odlučeno, naišao sam na (za mene iznenađujuće) brzo i potpuno prihvatanje.

Tako je slučaj „Goli otok” došao u stanje mirovanja sa stanovišta državne politike. To neprirodno stanje je naizgled odgovaralo i jednima i drugima. I žrtvama i dželatima. Da li je to bilo moguće? Očigledno je bilo. Kako je to bilo moguće? Pa Obilo je, jer je u pitanju bila Crna Gora. Crna Gora u kojoj se desilo takvo i toliko zlo, pa je onda bilo i moguće i da ga prekrije takvo i toliko prećutkivanje.”…

Dragan Radević je o Informbirou napisao više nego bilo ko drugi. Konačno, on prvi objavljuje razmjere tog zločina, poimenice navodeći stradalnike i žrtve. Poslije čitanja ovakvih knjiga normalan čovjek ili poludi ili postane pametniji.

U Ovoj knjizi se nalazi i spasak od 3999 imena zatočenika na Golom Otoku na spisku je i 150 žena. Brojne informbirovske porodice, koje su odbile da se odreknu najbližih, izdajnika i otpadnika, a supruge da se razvedu i javno osude svoje muževe, rasturene su i uništene. Mnoge prognane sa svojih ognjišta. Samo sa područja Andrijevičkog sreza internirano je i protjerano šest informbirovskih familija.

Posle više od godine dana, andrijevačke porodice su vraćene u rodni kraj, gde su zatekle opljačkanu imanja i uništenu imovinu. Komšije ih nisu mogle prepoznati pošto su ličili na aveti.

„Golootočko vrijeme“, karakteriše ne samo robija na Golom Otoku, već jedan čitav sistem represije nad narodom, a koji je izražen kultom ličnosti Vođe, nezakonitošću, samovoljom i zloupotrebom vlasti, koja je bila zasnovana na održavanju straha, sile i špijunaže, teškom radu u logorima, hrani do granice biološkog opstanka. Tačan broj robijaša, iz ovog zlog i besudnog vremena, nije se nikad istražio i utvrdio. Jedno je sigurno – neće prestati odgonetanje zagonetke čovekovog držanja u trenucima kada je biti čovekom bio izuzetno težak zadatak i za one najdostojnije tog imena. Većina ličnosti ispit čovečnosti i čoveštva polaže pred licem smrti, ispoljavajući u tim odsudnim trenucima svoje osnovne karakterne osobine.

Zvanično osuđenih-55.663.Učesnika Oktobarske revolucije-12.,Španskih boraca-36. Saveznih i republičkih ministara-23. Predsjednika i potpredsjednika republike-4. Pomoćnika ministara-39. Saveznih poslanika-36.Učesnika NOR-a-21.880. Nosilaca „partizanske spomenice“ 1941-1.673. Rukovodstvo KPJ (savezno i republičko)-4.153. Pripadnika SUP-a-1.720. Raznih državnih i partijskih funkcionera-1.180. Radnika, zemljoradnika, studenata-24.905. Pripadnici JNA, koji su bili na Golom Otoku:Generala-6. Pukovnika-8. Potpukovnika-118. Majora-322. Poručnika i Kapetana-3.771. Ovi statistički podaci su uzeti samo da se ilustruje, kako je ondašnja Titova vlast postupala sa svojim saborcima i komunistima iz NOR-a.

.Najveći procenat, u odnosu na broj stanovnika, ima kažnjenih i osuđenih, po rezoluciji IB-a, iz Crne Gore, a u Crnoj Gori u Beranama i Andrijevici -864.

Dvije trećine članova KPJ je isključeno iz partije i prognato od jedne trećine ostalih u članstvu. Najmlađi logoraš imao je samo 13 godina. Rezolucija IB-a 1948. godine predstavlja besmisleni dokument o stanju u KPJ-e. Savremena Jugoslovenska istoriografija snosi veliku moralnu odgovornost za skrivanje Golootočkog zločina, kao i genocida nad Srpskim narodom, otpočetog 1941. godine. koji nikada nije kažnjen i dovršenog u suludoj antisrpskoj histeriji i agresiji devetnaest majmoćnijih svetskih sila na Jugoslaviju, kada se belosvetski fašistički tajfun srušio na srpsko tlo.-završio je Kiković.

 

RADEVIĆ: INFORMBIRO JE NAJTRAGIČNIJI PERIOD TITOVE JUGOSLAVIJE


Period Informbiroa je najtragičniji period Titove Jugoslavije. Bilo je potrebno da prođe sedamdeset jedna godina, pa da se progovori o Golom otoku, zlu, o kojem je, na sebi svojstven, znalački i dokumentovan način, istražio i zabilježio publicista Dragan Radević, rečeno je, na održanoj promociji njegove najnovije knjige “Infomrbiro u Crnoj Gori”.

Radević opisuje razmjere tragedije iz 1948. godine, koja je zahvatila bivšu Jugoslaviju. Posebno je bilo katastrofično u Crnoj Gori, a prema pisanju Radevića, prava drama je zadesila Beransko – Andrijevičko područje, odakle je preko 860 biranih ljudi dospjelo na Goli otok.

Ocjena je, da je Radević razgolitio Goli Otok, sve prije i poslije njega i saopštio imena potkazivača i njihovih žrtava.

“Period Informbiroa je najtragičniji period Titove Jugoslavije, period u kojem ljudski život nije vrijedio ništa. To je jedno tragično razdoblje koje je ostavilo dubok trag u našim narodima, gđe su braća satirala braću”, rekao je publicista Dragan Radević, naglašavajući da je Goli otok samo jedan u nizu informbirovskih stratišta u Jugoslaviji.

“U Crnog Gori bili su logori: Bogdanov Kraj na Cetinju, Kotorski zatvor, Rt Mamula, a svaki grad je imao svoje stratište i svoj Goli otok. U Beranama su zatvarani informbirovci u kući Vojvode Gavra Vukovića. Tu su ubili učitelja Dušana Šunjevića iz Dapsića, a kada je došao njegov da se raspituje gđe je Dušan, i njega su strpali u zatvor i poslali na Goli Otok”, istakao je Radević, napominjući da su beranski i andrijevički kraj i čitavo Vasojeviće najviše stradali.

“Mala Andrijevica po broju stanovnika je najviše nastradala u tadašnjoj Jugoslaviji, deset puta više od Cetinja i 20 puta više od Podgorice. Ako se zna da je te 1948. godine likvidiran Opštinski komitet u Beranama i Andrijevici onda su razmjere tih zločina veoma upečatljive. Ovaj kraj je bio poznat u toku rata po jednom i drugom pokretu, i partizanima i četnicima koji su imali snažna uporišta, ali to su bila braća. Pisao sam ovu knjigu iz razloga da se to zlo među nama i u nama više nikada ne ponovi. I danas su ti tragovi duboki i veoma potresni”, kazao je Radević, napominjući da su informbirovci bili ljudi van svakog zakona, da je sa njima moglo da se radi šta god kome padne na pamet, iako se zna da su te 1948. godine najbolji i najhrabriji borci revolucije likvidirani i upućivani na Goli otok.

“Oni su stradali od najgorih kukavica pa se stiče utisak o jednoj istini da revolucija “jede” svoju đecu. Sugurno je da je ovaj kraj Berane i Andrijevica stradali najviše. Uhapšeni su Mirko Krdžić, koji je bio predsjednik Vrhovnog vojnog suda, samo zato što je odbio da sudi informbirovcima jer nije bilo nikakvog zakonskog osnova. Uhapšen je pjesnik revolucije Radovan Zogović i mnogi drugi, a likvidiran Radovan Karličić sekretar Sreskog komiteta u Beranama, uhapšen Milovan Ćulafić – Tatko u Andrijevici, sekretar Opštinskog komiteta, u Bijelom Polju likvidiran je cijeli Opštinski komitet sa Ilijom Bulatovićem samo zbog toga, što su bili za Staljina i Sovjetski Savez”, zaključio je publicist Radević, uz konstataciju da je to jedan tragičan period, te da je došlo vrijeme da ljudi vide i saznaju istinu o čemu se tada zapravo radilo, šta je bilo posrijedi, i da nam se to nikad više ne ponovi.

Radević je najavio objavljivanje još jedne knjige na istu tematiku. Prisutnima je autor knjige poslao jasnu poruku ističući da ova knjiga nije napisana da bi se neko osramotio, već da se to zlo nikada više ne ponovi.

Ostaće kao kuriozitet da je Milivoje Novović iz Trepče, koji je u tri navrata slat na Goli otok, poslednji put otpremljen – verovali ili ne – 1986. Šest godina posle Titove smrti. Novović je kao darovit besednik govorio na grobu jednog informbirovca u Andrijevici, rekavši da je Informbiro najcrnji period naše istorije koji je osmislio zlikovac i tiranin Broz. Istog trenutka špijuni to javiše beranskoj policiji, koja Milivoja uhapsi i posla na Goli otok.

Pored Informbiroa u Crnoj Gori, Radević je objavio niz drugih knjiga, od kojih treba pomenuti “Bratoubilački rat u Crnoj Gori”, “Titovi obračuni i likvidacije” i druge.

Organizator ove književne večeri bio je Centar za kulturu Berane.

Nema komentara

Napišite komentar