Održana promocija knjige Krst i pet kamenova Miloša Bajića

Krst i pet kamenova

Miloš Bajić je 23. aprila 2019. čitaocima predstavio svoju novu zbirku pjesama, 17. po redu, Krst i pet kamnova, u Biblioteci Sveti Sava u Zemunu. Na Svejtski dan knjige, prisutni su se pridružili obilježavanju ovog dana.

Godine 1995, na Generalnoj konferenciji UNESKA je odlučeno da se Svjetski dan knjige i autorskih prava slavi na ovaj datum, jer je tada katalonski festival, a i ovo je datum godišnjice rođenja i smrti Vilijama Šekspira, smrti Migela de Servantesa, Inke Garsilaso de la Vege i Žozepa Pla, rođenja Morisa Drjuona, Vladimira Nabokova, Manuela Valeho Mehie.

Knjiga ima četiri ciklusa: Dana nekog, U klopci, Beogradu, U susret precima.

O knjizi je govorio čuveni Banijac Miloš Kordić.

– Na mojoj promociji je dr Dušan Ivanić spomenuo zasluge moje supruge u mom radu. Tako i ja da spomenem Milu, suprugu našeg pjesnika, da je i ona veoma zaslužna za Milošev rad.

Krst i pet kamenova kao naslov, kako je rekao Miloš Kordić, ukoričio je u ovoj knjizi bogatu galeriju mitoloških i arhetipskih slika. Slika stvorenih jezikom iznenađujuće svježine, jezikom kome je izvorište kako u stvarnosnom, „službenom jeziku”, tako i u svjetlosnim poljima narodnog, banijskog srpskog jezika, ijekavskog izgovora, kome je Bajić jedan od dosljednih čuvara i pronosilaca „u dalje”.

– Kamen pripada, najranijoj civilizacijskoj i stvarnoj istoriji, kao i mitologiji. A i krst je znamen mnogo stariji od Hristovog krsta. Kamen je u mnogoboštvu i u paganskim vremenima bio mrtvima prvi nadgrobni spomen. I ne samo u dalekim vremenima, u Baniji ima dosta kamenih tragova, biljega u kamenu. Mitologija, religija i posebno umjetnost mnogo duguju kamenu, i krstu kao ishodištu postojanja čovjeka s kamenom i krstom, razapetog na kamenoj stijeni Kavkaza kao Prometej i na krstu kao Hristos na brdu Golgoti, kao i pod kamenom, pod krstom kao mučenici u Bajićevom Mauthauzenu, zatim Jasenovcu, u Aušvicu… Kamen je život, a krst je vjera u život – rekao je Miloš Kordić.

Pjesnik u ovoj knjizi govori o prirodi svog zavičaja. U poemi Banija, Bajić kaže:

Kamen svaki ima svoje brdo
svako polje potok,
tu gdje je bila kuća,
stojim ispred razvaline.
bolje da je veče,
priroda u meni postaje čovjek…

U ovoj zbirci prisutan je i Beograd, mjesto življenja Miloša i njegove porodice. Življenja dugog 27 godina.

– Ono što je pjesnikovo srce posebno iznjedrilo u ovom ciklusu jeste pjesma Dunja. Ona kao simbol, kao znak srca od ljubavi da se život nastavlja kroz radost za novo biće. Ta mala unuka Dunja svjedoči kako život ima smisla, kako je život s tim i takvim smislom zaista lijep – rekao je Kodić.

Majka i otac ušuškali sobu,
Gusta svjetlost Dunju obasjava,
U sobi niko ne može da spava,
Radost na sve strane putuje.

U posljednjem ciklusu U susret precima, Bajić govori o stradalim Srbima u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

– Obol je onim banijskim Srbima, i ne samo banijskim, koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili zatočeni u austrijskom logoru Mauthauzenu, u kome je robovao i pjesnikov otac, preživio pakao, i vratio se kući. Međutim, to ne znači da je Bajić uskratio bilo šta onima čije su kosti ostale – rekao je Miloš Kordić i dodao kako je Bajić bio u Mauthauzenu, i te stradalnike stihovima vraćao svojim čitaocima da i dalje žive.

Pored pjesama iz ovog ciklusa U Rajfendorfu, Ašah, Krst i pet kamenova, Ebenze, ciklus kao i zbirka završavaju se upečatljivim svjedočanstvom srpskih stradanja u pjesmi U Mauthauzenu 2018.

Promociju su uveličali i Vladeta Marinkov, učenik 3. razreda Muzičke škole Kosta Manojlović koji je svirao Tarantelu Johana Kaspara Merca i učenik 1. razreda Muzičke škole Kosta Manojlović, Luka Simović je na harmonici odsvirao Tarantelu kompozitora Morica Moškovskog, moderator Milan Tatišić.

Poezija Miloša Bajića je poezija koja je u neprestanoj težnji ka slobodi, za slobodom. Ona je poezija koja se otvara, koja se širi, rasprostire, čiji stih svojom  dužinom , i u ovoj knjizi pažljivo bira sebi najpogodije prostore u kome svijetli kao odrezan, pa majstorski precizno izbrušen prsten. I tu gdje ga je njegov otac pjesnik smjestio, on je tu zaista slobodan u onoj slici koju je vlastitom slobodom i oslikao.

O piscu:

Miloš Bajić je rođen 1947. u Velikoj Gradusi, na Baniji. Poeziju je objavljivao u listovima i časopisima. Zastupljen je u više antologija poezije i književnih pregleda Srba iz Hrvatske. Dobio je i nekoliko nagrada za poeziju. Objavio je knjige pjesama: Otetom zavičaju (1992), Iz vode i kamena (1993), Dalje od daljina (1994), Beskraju dodana godina (1996), Prebivališta (1998), Govor planine (2000), Šumski se nadvio hlad (2001), Izabrane pjesme (2002), Prije spavanja (2005), S jabukom u ruci (2006), Po poleglim travama (2008), Učitelj polazi na put (2009), Prije mraka (2011), Navikavanje na samoću (2014), Kroz jutro probuđeno (2016), Sa zvonima ispod neba (2017).

Novinar Srpskog kola
Dragana Bokun

 

Nema komentara

Napišite komentar