Predstavljno peto izdanje knjige Vasilija Krestića Genocidom do velike Hrvatske

Na Međunarodnom sajmu knjiga 23. oktobra u sali Dobrica Erić promovisano je peto izdanje knjige Vasilija Krestića Genocidom do velike Hrvatske u kojoj je predstavljena geneza genocida u Hrvatskoj. Promociju je organizovao izdavač Udruženje za odbranu ćirilice Dobrica Erić. Pored autora na promociji su govorili i Ranko Gojković pravoslavni publicista, i dopisnik Akademije nauka i umjetnosti Mira Radojević.

Na samom početku Dragiša Simić je govorio pjesmu Dobrice Erića.

Ranko Gojković pravoslavni publicista naveo je da od 1054. godine Vatikan ništa drugo nije radio nego vojevao, ili se spremao za vojevanje protiv Pravoslavlja.

– Od Revolucije 1848. koju je prof. Krestić opisao u knjizi mi možemo pratiti čitav niz događaja gdje se vidi da Vatikan potpiruje i da je upravo Vatikan bio glavni inicijator tog ratobornog kroatizma – aveo je Gojković.

Miodrag Kojić iz Udruženja za odbranu ćirilice navodi da knjiga Vasilija Krestića nikada nije bila aktuelnija i da je potrebno ovu knjigu imati u domu kako bi shvatili genezu genocida u Hrvatskoj.

– Srpske žrtve se ponovo ubijaju, tako što smanjuju njihov broj, ne samo u Hrvatskoj. Ono što svakog normalnog čovjeka u Srbiji, Republici Srpskoj i svuda u svijetu posebno zabrinjava je saučestvovanje srpskih istoričara mlađe generacije pojedinih poglavara srpske crkve, državnih institucija kao što je Muzej žrtava genocida, a i Ministarstva kulture u tom umanjivanju broja žrtava.

Dopisni član akademije Mira Radojević navodi da je istorijska nauka u Srbiji u ozbiljnoj revizionističkoj krizi.

– Ne bih se danas bavila brojevima žrtava, niti govorila o toj zastrašujućoj brojci od 700.000 ljudi, ali bih mogla da citiram samo dva istorijska izvora pogotovo kada je rieč o Jasenovcu. Prvi je Izvještaj Republičke komisije Hrvatske koja je prva izašla na mjesto zločina i potom još dva puta i docnije u svom izvještaju napisala da broj žrtava Jasenovca vjerovatno nikada neće moći da bude utvrđen, jer su tragovi zločina sistematski uništavani, mnogi ljudi su ubijeni već prilikom dovođenja u Jasenovac i niza drugih razloga. Ali, da neće biti preterano ako se govori o broju između 500.000 i 600.000 ljudi pri čemu najviše Srba. General Vlatko Velebit, najpouzdaniji Titov diplomata kada je otišao u jednu od svojih čuvenih misija u London i kada se sreo sa srpskim ministrima u emigranstkoj vladi rekao je kako partizanski pokret i njegovo rukovodstvo smatra da je barem u tih prvih godina 1941. i 1942. godine ubijeno više od pola miliona ljudi na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. I otuda ovo savremeno manipulisanje sa brojem žrtava, savremena tendencija da se smanje ne potiče iz želje da se dođe do nečega čime bismo se približili istorijskoj istini, nego vjerovatno iz nekih razloga koji nisu patriotski, moralni – rekla je Radojevićeva.

Knjigu Vasilija Krestića, navodi Radojevićeva, bi mogli da nazovemo istorijom jedne mržnje, njeno težište je od 1848, od strašne Revolucije koju su Srbi strahovito platili do Drugog svjetskog rata i savremenog doba.

– Pored te strašne istorije koja je bila ispunjena vertikalom zla, možemo da govorimo i o istoriji ove knjige, vremenu kada je prof. Krestić prvi od srpskih istoričara otvorio jedno bolno pitanje o genezi genocida, pokušavajući da uradi ono što bi trebalo da čini svaki istoričar, da pokaže ne samo šta i kako je bilo, nego i zašto je bilo – navodi Radojevićeva.

Prema Radojvićevoj cilj Komunističke partije još u periodu između dva svjetska rata od sintagme o velikosrpskoj buržoaziji koja je odgovorna za sve, veoma lako se došla do sintagme o velikosrpskoj naciji i o njihovom velikosrpskom centralizmu i hegemonizmu.

– Idući tim stereotipnim pravcima i putevima tokom Drugog svjetskog rata i poslije njega došlo se do toga da je u ime bratstva i jednistva trebalo poručiti da su se svi dokazali, da su se vi narodi i narodnosti Jugoslavije podjednako borili, da su svi bili podjednake žrtve i da su svi imali svoje zločince. Hrvati Antu Pavelića, Srbi Milana Nedića, a oni spomenici koji su podizani Srbima koji su stradali tokom strašnog postojanja NDH obično nisu dobijali imena. Kako pokazuju istraživanja najveći broj spomenika koji je podignut žrtvama fašizma u stvari je imao upravo naziv žrtvama fašizma. Nije rečeno ko su bile žrtve, zašto su stradali, ko su počinioci. To je bio najbrutalniji, najciničniji, ali podjednako i najbolji način da se ponište tragovi zločina, da se žrtve obesmisle, da im se oduzme ime i da im se oduzme razlog zbog kojeg su žrtvovani i stradali – navodi Radojevićeva.

– Profesor Krestić koristeći dokumenta prije 1941. pokazao je da taj zločin nije bio slučajan nego je u pitanju bilo dugo pripremano zlo – zaključuje Mira Radojević.

Akademik Vasilije Krestić navodi da se decenijama bavio istorijom Hrvatske, istorijom Srba u Hrvatskoj, i postavio je sebi pitanje kako je moguće u 20. vijeku sa se desi tako strašan zločin.

–Došao sam do zaključaka kada nastaje ideologija o genocidu, ko je i zašto stvara, sa kojim ciljem. Ideologija o genocidnom rješenju srpskog pitanja u Hrvatskoj nije trebalo da bude oformljena poslije 1918. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nisu krivi bili kralj Aleksandar i Srbi, što je došlo do genocida. Čitava ideologija oformljena je u okvirima Austrougarke do 1914. godine. Tada je potpuno uobličena ideologija da se samo putem genocida može riješiti srpsko pitanje.

Zašto je nastao genocid?

– Hrvatsko povijesno pravo smatra da na hrvatskoj teritoriji ne može da bude drugog političkog konstitutivnog ustavnog naroda osim hrvatskog. Drugim riječima, svi stanovnici Hrvatske htjeli ili ne htjeli jesu u političkom smislu Hrvati, ako to neće da postanu na njih se vrši pritisak, milom ili silom da oni to budu – rekao je Krestić.

 

Predstavljena je nova knjiga Sime Šuice Nasleđe

Takođe, 23.oktobra na štandu Udruženja za odbranu ćirlice i Krajiškog kulturno-istorijskog centra predstavljena je nova knjiga Sime Šuice Nasleđe. Djela Sime Šuice su bitne za KKIC naveo je Mirko Radaković, zato što govore o identitetu Srba krajišnika, govori o sudbini Krajišnika i istorijskoj istini, ali kroz prozni i narativni pristup.

– Ova priča Sime Šuice završava sa poukom da nam je porodica razbijena, razbija se svakog dana, onaj ko uspije da sačuva porodicu, da ona bude čvrsta i zdrava, taj je bogat, a svi ostali su siromašni.

Knjiga pod nazivom Nasleđe, kako je rekao izdavač Miloš Bajić, je osmišljena spretnim zapletima, povezano sa pravim postupcima, zagonetnim sjećanjima, mladalačkim zanosima, ljubavnim maštarijama, korupcijskim smisalicama, trgovinom bebama i njihovim posljedicama.

Novinar Srpskog kola

Dragana Bokun

 

 

 

 

 

Nema komentara

Napišite komentar