PRIDVORICA – SIMBOL USTAŠKIH ZLOČINA NDH: Božićno jutro 1942. nije preživio nijedan Srbin u selu

Decenijama je prikrivana surova istina o strašnom zločinu koji se desio na Božić 1942. godine u gatačkom selu Pridvorica kada je od strane muslimanskih ustaša ubijeno 147 duša. Mošti pridvorničkih žrtava su tek 2008. godine opojene i crkva je obnovljena, da bi prošle godine bila proglašena za manastir.

U Domu vojske Srbije grupa autora prof. dr Mitar Kovač, prof. dr Spasoje Mučibabić , pukovnik Petko Rašević, pravoslavni publicista Ranko Gojković predstavila je 28.11.  monografiju Pridvorica simbol ustaških zločina. O njoj su pored autora govorili recenzenti istoričari prof. dr Miloje Pršić i dr. Dragan Petrović. Izdavač  je Evroazijski bezbednosni forum.

PETROVIĆ: Nad Hercegovcima primijenjen koncept uništenja

Jedan od recenzenata dr Dragan Petrović rekao je da je ovo izuzetna monografija istorijskog značaja sa primjesama politikologije.

– Ono što spaja četiri autora jeste da su oni porijeklom iz Hercegovine. U monografiji se govori o području tzv. gornje Hercegovine, a pozivaju se na vrlo kvalitetne izvore – rekao je Petrović. On je precizirao da je riječ o arhivama iz NDH, dokumentima njemačkog i italijanskog okupatora, arhivama Komunističke partije i pisanom literaturom prije svega Sava Skoka.

– Ono što je specifično za prostor Hercegovine i Nezavisne Države Hrvatske, a nigdje nije viđeno u tadašnjoj Evropi da je prema domicilnom većinskom stanovništvu primenjen jedan koncept uništenja koji nije viđen od srednjovjekovnih perioda – navodi Petrović.

Autori su skupili građu i gotovo poimenično, koliko je to moguće, popisali žrtve u Pridvorici i nizu  drugih mjesta gdje ih neki drugi autori nisu stigli analizirati. Usudili su se da analiziraju diferencijaciju ustanika na četnike i partizane. Petrović navodi da nije uočio nedostatke monografije koji bi bili vrijedni pomena.

PRŠIĆ: Kamo sreće da Jugoslavija nije stvorena 1918.

Drugi recenzent Miloje Pršić naveo je da ga je poglavlje devet navelo na razmišljanje .

–Jugoslavija apsolutno nije mogla da funkcioniše kao država od 1918. do 1941. Jedan od aktera razbijanja Jugoslavije je ustaški oslobodilački pokret i sve partije u Hrvatskoj. Njihov nacionalni program koji traje u revolucionarnim godinama 19. vijeka, oblikovan je sedamdesetih godina. Ekstremno se pojavio 1941. do 1945. U okviru te ideologije stoji jedna država hrvatskog naroda, jedan jezik, jedna vjera, jedna teritorija – navodi Pršić.

On se osvrnuo na neke važnije godine prije Drugog svjetskog rata, pa je tako skrenuo pažnju na činjenicu da je 1919. godine Jugoslavija podijeljena u devet banovina. Nijedna banovina nema prefiks nacionalna, vardarska, moravska, drinska … Nakon deset godina 1929. godine protjerani su oni koji su zagovarali razbijanje Jugoslavije u okviru hrvatskog nacionalnog korpusa. Međutim, 1934. se desilo ubistvo kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića u Versaju. Već 1935. italijanska politika zajedno sa hrvatskim oslobodilačkim pokretom, uspijeva da privoli jugoslovensku vlast da se vrate ustaše na teritoriju Jugoslavije sa obećanjem da se neće dešavati nikakve subverzivne diverzantske akcije.

– Od 1936. do 1940. sve političke stranke u Hrvatskoj učestvovale su u koncipiranju organa vlasti nove Hrvatske. Uoči agresije na Jugoslaviju 1941. uspostavljena je piramida od vrhovne valasti do najsitnijih detalja. U Sanskom Mostu maja mjeseca 1941. godine jedan od čelnih ljudi ustaškog pokreta Viktor Gutić će reći: „Centralne vlasti u Beogradu nisu imale pojma da je nas pod oružjem 350.000 ljudi.“ To je odgovor na pitanje kako je moglo da zaživi, da odjednom krene sistem logora i sistem istrebljenja srpskog naroda – navodi Pršić i dodaje da je NDH od 1941–1945. u cjelini bila logor.

KOVAČ: Komunisti i ustaše tijesno sarađivali

Inicijator  izrade ove monografije prof. dr Mitar Kovač  iskazao je zahvalnost predsjedniku Kluba Gačana Svetozaru Crnogorcu na pomoći, Domu vojske koji su ustupili svoju salu za promociju i atašeu za kulturu Ruske ambasade  Denisu Kruglovu koji je prisustvovao promociji.

– Rođen sam u blizini Pridvorice, svega 15 km vazdušne linije i kao dijete čuo priče iz prikrajka. Kao mali nismo smjeli da znamo o tim događajima. Prije četiri godine došao sam u Pridvoricu sa svojim kolegama, i bez obzira što sam kao odrastao čovjek o tome dosta pročitao i čuo, sasvim drugačiji je osjećaj kada odete na lice mjesta, kada pogledate selo, prelijepu prirodu i potomke nekih od koljača koji tu imaju kuće, vikendice. Dođete do saznanja i pitate se šta se to dešava sa nama kao narodom da smo od 1942. godine čekali do 2006, a potom 2009. da obnovimo tu svetu crkvu, danas manastir – rekao je Kovač.

Koncept samog sadržaja je takav da zahvata širi prostor i prati istorijsku dimenziju, događaja od početka rata pa do zločina koji se dogodio u Pridvorici.

– Sve ono što smo izučili dovodi do zaključka da je postojala tijesna saradnja između komunističkog i ustaškog pokreta. Posebno se to vidjelo kroz operativne aktivnosti na prostoru Hercegovine. Na tom prostoru nije bila nijedna ozbiljnija akcija između jedinica NOV i NDH – kaže Kovač.

On  naglašava da je postojalo jedinstvo ustanika i da nije bilo ideoloških razlika.

– Narod Hercegovine bio je objedinjen nevoljom da se bori protiv istog neprijatelja – NDH. Podjele nastaju prelaskom komunističkih formacija iz Crne Gore na prostor Hercegovine. Nakon zločina u Crnoj Gori gdje su nevini narod ostavljali po pasjim grobljima komunisti su isti metod rada i djelovanja prenijeli na prostor Hercegovine.  Bratoubilački rat je počeo od januara, posebno intenziviran u februaru i martu 1942. Nosioci ideologije bratoubilačkog rata bili su u samom vrhu komunističke partije uz samog Josipa Broza Tita, Moša Pijadu, dok su u Hercegovini to bili Sava Kovačević, Rade Hamović, Vlado Šegrt…  – rekao je Kovač

Ustaše su navele  podatak da je na području gatačke regije stradalo oko 670 civila, djece, staraca, vojnika, ali i oko 500 žrtava od strane komunista. Zločini su činjeni na sličan način. U trebinjskoj opštini komunisti su zločine izvršavali na istim onim mjestima na kojima su to činile i ustaše – rekao je Kovač, koji se osvrnuo i na aktivnosti Jugoslovenske vojske u otadžbini.

–Draža Mihajlović je organizovao dva operativna štaba za istočnu Bosnu i Hercegovinu, oba štaba su mučki ubijena bez neposrednog razloga. Prvi put kada je ubijen major Boško Todorović rođen Beograđanin koji je došao u BiH da se bori za svoj narod, da bi ga ubio  nepismeni predratni zemljoradnik komunista Vlado Šegrt, komunista koji je na kraju postao heroj rata. Komunisti su cijenili i odbjeglog poručnika kraljeve vojske Rada Hamovića. Posebno su bili vrednovani od strane partije zbog zasluga u likvidaciji srpskog naroda, pojedinaca koji su bili oličenje kraljevine, solunskih boraca, učitelja  i ostalih uglednih ljudi i domaćina koji su za komuniste predstavljali opasnost – rekao je Kovač koji je dodao da proučeni dokumenti Josipa Broza otkrivaju naredbu u kojoj traži da se napadaju sela Hercegovine odakle su regrutovani vojnici Jugoslovenske vojske u otadžbini ili gdje postoji veći broj simpatizera. Čak se naređuju direktni zločini da se pale kuće i imanja.

RAŠEVIĆ: Destinu godina prije 1941. zlo se spremalo

Pukovnik Petko Rašević je rekao da ova knjiga ima za cilj da istinu prikaže javnosti i oda počast i dužno poštovanje onima koji su stradali.

– Gacko je relativno mali prostor, sa malim brojem stanovništva u njemu se za vrijeme NDH desilo sve što se desilo u ukupnom zločinačkom prostoru. Već 24. maja pod rukovodstvom Alije Šuljka u Gatačkom srezu je uspostavljena ustaška vlast. Ta brzina i djelotvornost je dokaz da je sve jako dugo i jako precizno pripremano – rekao je Rašević.

On je podsjetio da je Alija Šuljak rođeni Trebinjac, predratni profesor i koristeći masku angažovanja u Hrvatskoj seljačkoj stranci i lobirajući za te političke sljedbenike, već tada, desetinu godina prije 1941. godine stvarao preduslove i mogućost da zlo koje se spremalo bude i sprovedeno.

Stradali u Koričkoj jami

– Uporedo sa njim uslijedilo je formiranje vojnih postrojbi uz primjenu austrougarskog recepta da se odmah uz Drinu postave što jače vojne snage. Tada su prvi zločini zadesili sela Korita, Zagradce, Pržinu, Kodžiće, i tu je prva grupa pobijenih i bačenih u Koričku jamu, njih 132.

Prvo su lažni poziv za izdavanje navodno novih dokumenata pozvane samo muške glave od 15 godina naviše. Čim su njih pobili i pobacali u jamu u mđuvremenu su počela hapšenja u dubini prostora u samom Gacku i okolnim selima.

–Hrvati kao ustaše su na taj prostor došli u ulozi oranizatora, rukovodilaca, izvršioce su činili muslimani.

Nakon 132 čovjeka bačena u Koričku jamu, već narednih dana od uhapšenih najuglednijih ljudi u Gacku, u Pavlićkoj livadi (selo Stepen), je ubijeno 19 gatačkih Srba i svi do jednog su pobijeni, kundacima, a potom je svakom ispaljen metak u glavu.

Ta okolnost je pomogla da sveštenik Mastilović preživi taj masakr, jer je dio mozga jedne od prethodnih žrtava pao na njegovu glavu, i onaj koji je došao da mu ispali metak u glavu je pomislio da je on već ubijen.

Oko 10 Gačana je pobijeno na Morinama, tu već počinju i zvjerska mučenja ljudi i masakriranja, a potpuna kulminacija neljudskog odnosa prema žrtvama ustaše će ispoljiti nad trećom grupom od 28 Gačana koje su odveli u Nevesinje i pobili u vojnom logoru.

Od njih 28 jedan jedini je ubijen metkom. Primenjivani su najbeskrupulozniji načini mučenja, od prikivanja potkovice na čelo i grudi do masakriranja tijela živih ljudi. Tim događajima završava se period zločina prema muškom stanovištvu. Uslijedio je talas istrebljena Srba na teritoriji Fazlagića kule (kompleks sela južno od Gacka), gdje više nije bilo razdavajanja na polove, ubija se sve redom.

Rašević kaže da je u knjizi navedeno i nekoliko primjera čestitosti muslimana koji su činili sve što su mogli da sačuvaju komšije i poznanike.

On naglagašava da mnoga stratišta na kojima još uvijek stoje kosti nevinih žrtava su neopojena, neokađena, nesahranjna po ljudskom i hrišćanskom običaju.

– To bi morali da uradimo i obilježimo svako stratište i mjesto pogibije. Da je to urađeno mnogo prije, možda bi kasniji periodi bili drugačiji – zaključio je Rašević.

MUČIBABIĆ: U Pridvorici rođen i general Adžić

Prof. dr Spasoje Mučibabić je istakao da su bile razvijene četiri strategije uništavanja Srba: ubijanje na kućnom pragu, logori, prekršatanje i iseljavanje.

–U Pridvorici je rođen i general Blagoje Adžić,a veliki je broj njegovih stradalih bratstvenika. On nije bio kod kuće u tom momentu već je otišao kod tetke da bude položajnik na Božić. Sudbina ga je dovela na poziciju načelnika Generalšataba  JNA 1991. godine kada se istorija ponavljala.

GOJKOVIĆ: Nailazili smo na dječje lobanje i lobanje  sa ekserima

Pravoslavni publicista Gojković navodi da su Pridvoričani bili u nezavidnoj situaciji. Nisu mogli pobjeći. Sa tri strane bila su muslimanska sela sa četvrte strane neprohodna planina, a to je bio period velika zime i ogromnog snijega. Noć prije na Badnje veče stradalo je selo Šipovica.

– Rekli su im da treba samo da se povuku dok prođe ustaška satnija. Moj pokojni otac od svojih Gojkovića koji su pobijeni nije imao bližeg roda od šestog koljena. Svaki Božić u našoj kući sa jedne strane je radostan kao nebeski praznik, ali je sa druge strane pokojnom ocu bio povezan sa velikom tugom – rekao je Gojković koji se osvrnuo na dan prenosa moštiju pridvoračkih mučenika u kome je i sam učestvovao.

– Kopali smo čitav dan. Bilo je strašno gledati dječje lobanje ili lobanje sa ekserima u glavi. Preživjeli su samo oni koji su se voljom sudbine zatekli van sela. Tog božićnog jutra u Pridvorici niko nije ostao živ. Jedna djevojčica je preživjela i pobjegla u susjedno muslimansko selo. Međutim, pronašao je jedan od ustaša i zaklao uz riječi „kada tvoj niko nije preživio ne treba ni ti da živiš“. Mala Gospava Goja Skoko bila je posljednja žrtva – rekao je Gojković završavajući dvočasovnu promociju.

Objavljivanje ove monografije pomogao je Svetozar Crnogorac, a autori knjige će zaradu od prodaje monografije priložiti za obnovu sakralnih objekata u Hercegovini.

Tekst i foto: Dragana Bokun

 

Komentari
  • Avatar

    Tuga do neba…da im mamaru njihovu poganu i komunističku i ustašku!

    utorak, 03. decembra 2019.
  • Avatar

    Bože moj, kako vam se da više lagat!? U ovih zadnjih 100 godina skoro smo pa iskorijenili muslimane u istocnoj Hercegovini. Zbog konstantnih laži, Bog je okrenuo ledja nama Srbima. U buducnosti nas ceka božija kazna, kakvu još nijedan narod nije doživio….

    utorak, 03. decembra 2019.

Napišite komentar