Profesor fizičke kulture Jovica Antić, nosilac SENSEI crnog pojasa 5. dan u Zemun Polju stvara karate šampione

U zdravom tijelu zdrav duh


Jovicu Antića, rodom iz Janja kod Šipova, nijedna okolnost nije mogla odvojiti od sporta. Sportom se bavio i u ratu i u izbjeglištvu. Sam kaže da tu riječ ne priznaje jer čovjek koji živi u svojoj matici u njoj se osjeća kao svoj na svome.

Razgovor sa Jovicom vodili smo u centru Zemun Polja. Na spratu zgrade u kojoj se nalazi mjesna zajednica smješten je i Antićev klub Tim sport. Tu se nalazi sala u kojoj su strunjače, razni sportski rekviziti za djecu i odrasle, laka teretana, stolovi za stoni tenis i nepregledan broj medalja, pehara, diploma, brojnih internacionalnih i domaćih sertifikata koja su u raznim prilikama uručena vlasniku, profesoru fizičke kulture Jovici Antiću, nosiocu SENSEI crnog pojasa 5 dan.

– Imao sam priliku da se edukujem na seminarima kod japanskih majstora Taiđija Kaze 10. dan, Nišijame i Širajija, a posebna mi je čast što sam znanje sticao od pionira karatea na ovim prostorima, čuvene braće Ilije i Vladimira Jorga – kaže Antić.

 

Kolijevka šampiona


Janj kod Šipova, odakle potiče junak naše priče, podario je Srbiji razne sportiste od kojih su najpoznatiji košarkaši: Darko Miličić, Miroslav Raduljica, vaterpolista Goran Rađen, kao i veliko fudbalsko ime i Jocin rođak Radomir Antić.

I dok priča, Jovica je sav u pokretima, pokazuje brojne pehare i medalje osvojene na brojnim turnirima. Posebno je ponosan na svoje kćerke. Obje su nosioci crnog pojasa 2. dan. Starija Jovana uspješan je student treće godine Arhitektonskog fakulteta, dok je mlađa Jelena brucoš na FON-u. Fotografije svjedoče njihove uspjehe, a ponosni otac pokušava da sabere broj medalja.

VIŠESTRUKA ŠAMPIONKA: Jelena Antić sa osvojenim trofejima

– Tačan broj zaista ne znam, ali nije pretjerano reći da su osvojile oko 500 medalja sa raznih takmičenja. Zaista sam ponosan što se bave sportom jer ništa nije važnije od zdravog odrastanja, ali se ni škola ne smije zapostaviti – kaže Jovan, koji i nakon 22 godine provedene u Zemunu živi kao podstanar.

– Klub Tim sport sam oformio 2013. godine. Međutim, nije karate jedina aktivnost koja je u klubu zastupljena. Živimo u vremenu kada je veoma mali broj mladih zainteresovan za bilo kakav sport. Da bi kao klub opstao, formirano je više sekcija – priča Joca i predstavlja Tim sport, koji pored karatea, nudi fitnes program, školicu sporta, teretanu i stoni tenis.

 

Školica sporta


– Školica sporta namijenjena je djeci u kojoj su najviše zastupljene motoričke vježbe. Tu je i korektivna gimnastika namijenjena djeci od 5 do 14 godina koja imaju probleme sa kičmom i ravnim stopalima. Sva djeca imaju pet termina za treninge tokom nedjelje – kaže Antić, koji je svoje najmlađe članove i ove godine obradovao novogodišnjim paketićima.

Takmičarski dio karate kluba funkcioniše u sklopu KK Japan, čiji je vlasnik Dalibor Topić, majstor karatea 6. dan.

– Karate klub Japan član je najmasovnijeg Šotokan karate saveza, čiji je predsjednik Milorad Ćopić – kaže Antić i objašnjava da u Srbiji postoji pet karate saveza i da još nije jasno kako će funkcionisati buduća karate reprezentacija Srbije.

– Velika je stvar što će karate od 2020. godine napokon dobiti status olimpijskog sporta. Vjerujem da će se do tada na bolji način definisati i stanje ovog sporta u Srbiji – kaže Antić i napominje da mu je od medalja i pehara najvažnije da svojim članovima usadi svijest o zdravom životu.



– Igrališta okolo zvrje prazna, djeca su po kućama na kompjuterima ili na telefonu. Na zapadu se posljednjih godina promoviše zdrav život i ljudi se sve više bave fizičkim aktivnostima. Vjerujem da će se i naš narod probuditi. Nekad je sve bilo drugačije – priča Jovan, prisjećajući se svojih trenerskih početaka.

Naime, on je još 1990. godine u Malom Lošinju sa tek navršenih 20 godina postao nosilac crnog pojasa u karateu. U trenutku kada je život trebao da udahne punim plućima, dogodio se Odbrambeno-otadžbinski rat, koji je njega kao i mnoge generacije odveo na ratnu liniju, ali i u takvim okolnostima u Šipovu se živjelo pod sloganom „zdrav duh u zdravom tijeluˮ.

 

Cijelo Šipovo treniralo karate


– Spletom okolnosti veoma mlad sam u Šipovu dobio priliku da vodim OKK Simo Šolaja. To je bilo vrijeme u kome je trebalo sačuvati pozitivan duh u ratom okruženom Šipovu, koje je tada brojalo svega 14.000 stanovnika. U vremenu u kome nije bilo društvenih mreža, sa samo jednom reklamom na lokalnom radiju privukli smo veliki broj omladine – sa sjetom priča Antić i kaže da i sada u kući čuva zeleni rokovnik sa spiskom 424 člana koliko je brojao klub.

– Bio sam jedini trener u klubu koji je brojao veliki broj članova. Da bi funkcionisali u jednoj sali, bili su podijeljeni u pet grupa po 80 članova, što i meni samom danas zvuči nevjerovatno – priča Antić, koji žali što u ratnim okolnostima klub nije imao mogućnosti da se okuša na nekim takmičenjima.

PREVENTIVA JE NAJBOLJA ZA OČUVANJE ZRAVLJA: Motorika i korektivna gimnastika u školici sporta

– Sport je dobar način da čovjek iz sebe izbaci svu muku. Posebno sam ponosan što smo u tom teškom vremenu, kada se svašta moglo vidjeti, u klubu imali i djevojčicu muslimanske vjeroispovjesti. Svi smo dijelili istu sudbinu, nažalost, svi smo na kraju i otišli iz svojih kuća – priča Jovan, koga su kao i ostale članove Kluba Simo Šolaja ratne posljedice raselile širom planete. Jovan je došao u Zemun, a život ga kao ni ostale zemljake sličnih sudbina nije mazio.

– Nadao sam se da ću se brzo vratiti sportu. Međutim, nije bilo lako, moralo se preživjeti, radio sam u praonici automobila. Održala me ljubav, vjenčao sam se sa mojom Dušankom, a onda 1996. godine rodila se Jovana, a dvije godine kasnije Jelena – priča Jovan, koji se sa tugom prisjeća povratka svojih roditelja, koji su se vratili na svoje ognjište u Janju. Tamo su našli spaljenu kuću i neko vrijeme živjeli u jedinom nezapaljenom objektu – sušari (prostorija u kojoj se suši meso).

 

Obišao skoro sve škole oko Beograda


Želja za bavljenjem sportom Jovana je odvela u zemunsku halu Pinki, gdje je osnovan Karate klub Junior.

– Vlasnik kluba je bio skeptičan, jer je u početku dolazilo maksimum petoro djece. Međutim, radilo se sa entuzijazmom i taj klub i danas funkcioniše – priča Jovan, koji je ubrzo promijenio sredinu.



– Naredne godine moj kum Dalibor Topić osniva KK Japan – priča Jovan i nabraja mnoge škole od Velikog Sela, Ugrinovaca, Mirjeva, Progara, Boljevaca, Vinče…

Škole su obilazili gradskim prevozom, provodeći sate i sate na treninzima u želji da klub stane na noge.

– Klub nije stvoren da bi po svaku cijenu pravio rezultate i osvajao medalje, već da se kroz sportski duh vaspitavaju djeca. Međutim, vremenom je KK Japan postao klub šampiona, a broj osvojenih medalja i pehara je toliki da više nemamo gdje da ih držimo – priča Jovan, koji na kraju razgovora kaže da u svom životu ništa ne bi mijenjao.

– Bilo bi lijepo da imam svoj krov nad glavom, ali sam ponosan što su mi djeca odrasla zdravo uz sport. Kad si zdrav, svi ostali problemi su rješivi – pozdravlja nas Jovan, koji je ostao u sali spremajući se za naredni trening.

Trifko Ćorović

Žene vode računa o zdravom životu


– Vodim i fitnes program i moram da pohvalim dame koje svako veče vrijedno i redovno treniraju. Veoma vode računa o zdravom životu za razliku od muškaraca koji radije idu u kladionicu nego u teretanu – primjećuje Jovan i pokazuje nam brojne sprave, a pažnju privlače i stolovi za stoni tenis na kojima se najčešće ping pong zaigra rekreativno.

Nema komentara

Napišite komentar