Promovisana knjiga pjesama „Ispod pepela” Boška M. Bućana

USPOMENE OŽIVLJENE STIHOM


U Gradskoj biblioteci u Novom Sadu, 18. oktobra 2018. godine, promovisana je knjiga pjesama Ispod pepela, autora Boška M. Bućana. Knjiga je izašla u izdanju Zavičajnog udruženja „Sava Mrkalj“ iz Novog Sada a štampana je u spomen na Savu Mrkalja, genijalnog reformatora srpske azbuke, povodom 235 godina od rođenja i 185 godina od njegove smrti. Knjiga je štampana u okviru projekta Godina Save Mrkalja, koji je podržao Grad Novi Sad, Gradska uprava za kulturu.

Pjesnik Bogdan – Boško M. Bućan rođen je 1952. godine u Crnom Potoku na Kordunu. Poezijom se počeo baviti vrlo rano. Objavljivao je u raznim listovima i časopisima. Pored poezije, bavi se i pisanjem aforizama i kraćih humorističkih tekstova. Objavio je i monografiju Crni Potok – slike iz života kordunaškog sela; Zavjetnu knjigu Bućana, rodoslov porodice Bućan; Sve moje seobe, knjigu autobiografskog karaktera; Dvije duge decenije, monografiju o Srpskom kulturnom društvu Sava Mrkalj iz Topuskog i Rječnik srpskog govora Korduna. Bućanu je ovo jedanaesta knjiga poezije.

U prepunoj čitaonici Gradske biblioteke o Bućanovoj knjizi govorio je pjesnik Đorđe Nešić iz Dalja. Nešić je dobitnik brojnih nagrada, među kojima je i nagrada Sava Mrkalj (2010) Srpskog kulturnog društva Prosvjeta iz Zagreba za naročit doprinos kulturi Srba u Hrvatskoj.

Na početku izlaganja Đorđe Nešić izrazio je zadovoljstvo što ima priliku da učestvuje na promociji Bućanove knjige, a posebno ga je ohrabrilo to što je vidio da se za ovu vrstu promocije tražila stolica više.

Nešić je u tekstu Uspomene oživljene stihom rekao da je knjiga Ispod pepela posvećena Savi Mrkalju, reformatoru srpske azbuke i antologijskom pjesniku, rodom s Korduna, kao i da je njemu posvećena prološka pjesma zbirke Mučenik, što je, s današnje distance tačna dijagnoza Mrkaljeve sudbine. Zbog svoje reforme, proganjan i od svjetovnih i od duhovnih vlasti, otjeran je u umobolnicu. Bućanove pomalo idilične pjesničke slike zatiču Savu kao mladog učitelja u rodnom Sjeničaku, kako podučava đake i piše Salo debelog jera. U epilogu pjesme naznačena je Mrkaljeva zlehuda sudbina.

Knjiga Ispod pepela sastoji se iz dva veća ciklusa. Prvi ciklus Pred kapijom novog života čine duhovne religiozne pjesme, a moto ciklusa su riječi vladike Nikolaja Velimirovića Cela istorija čovečanstva stoji u okviru dramske trilogije: greha, stradanja i vaskrsenja. Među najuspješnija ostvarenja ovog ciklusa Nešić je izdvojio pjesme Amin i Ostanimo ljudi, pjesmu koja parafrazira i nastavlja misao patrijarha Pavla „budimo ljudi“.

Drugi, obimniji ciklus u knjizi, nosi naziv Utočište i njega čine pjesme inspirisane kordunaškim zavičajem. Moto ciklusa je misao sv. Isaka Sirina o opraštanju, koja ukazuje da je sve u čovjeku i da sve polazi od njega: Oprosti najprije sam sebi, pomiri se sa sobom, pa će se sa tobom pomiriti Nebo i zemlja. U ovom ciklusu Nešić se posebno osvrnuo na pjesme Pepeo, Dar, Zimska slika, Magija i Miris dunja i rekao da je potresan završetak Bućanove pjesme Miris dunja:

Moja kuća nije više moja,

Na ormaru gnijezda su ptičija;

Bez prozora i bez kućnog broja,

Moja kuća sada je – ničija!

Nešić je naglasio da je Bućan jedan od onih koji je u Srbiju donio svoju pjesničku bol i u svom završnom izlaganju istakao da: „Pjesnik ipak ne gubi nadu. Iako kaže da nebo je naša tavanica, i da srušena kuća u travi leži, dokle god u temelju stoji kamenje, iz njega će izbijati iskre nade. Jedna takva nada, koja se bori protiv zaborava, je i ova knjiga. Tek kad zaborav prekrije sve, ništavilo pobjeđuje. Nekoliko dobrih pjesama Boška Bućana svjedočiće zauvijek o životu koji je nekada postojao, kao iskre nade da je život vječan i da, što bi rekao Crnjanski Ima seoba. Smrti nema.“

Autor knjige je, obraćajući se publici, evocirao uspomene na zavičaj, djetinjstvo, izbjeglištvo… Citirao je prof. dr Svetozara Livadu koji je rekao: „Zavičaj je samo jedan, kao i život“. Čovjek je vezan za zavičaj emotivno, a po nekim istraživanjima i energetski. Što se više udaljava od zavičaja ta energija slabi i čovjek obično oboli. Da li se ta bolest zove nostalgija ili nekako drugačije, ne znam, ali u svakom slučaju ispostavlja se da je to istina – rekao je Bućan.

O Kordunu, Bućanovom zavičaju, kratko je, na sebi svojstven način, govorio i Dobrivoje Pavlica, priznati umjetnik, koji je uradio mnogo na istraživanju, njegovanju i očuvanju narodne pjesme, običaja, tradicije i identiteta naroda Like i Krajine. Pavlica je bio zadužen za muzički dio programa. Promociju je otvorio pjesmom Šta će meni konji vrani, a na kraju je otpjevao pjesmu Ko se šeta po Kordunu. Publika ga je nagradila velikim aplauzom i pozvala na bis. Bez mnogo dvoumljenja zapjevao je pjesmu Nema raja bez rodnoga kraja, koju su prisutni Krajišnici svesrdno prihvatili i zapjevali zajedno s njim.

Stihove iz knjige, u dva navrata, govorili su mladi dramski umjetnici, Nikolina Vujević i Nenad Popović. Domaćin i voditelj programa bila je msr Vesna Živković, urednik kulturnih programa u Gradskoj biblioteci.

U ime izdavača, publici se na kraju promocije obratila Zorica Vlajinić, predsjednica Zavičajnog udruženja „Sava Mrkalj“, koja je zahvalila učesnicima i publici što se odazvala u tako velikom broju. Ona je izrazila nadu da je ispod Bućanovog pepela ostala poneka iskra, iz koje će se vremenom rasplamsati nova vatra.

SNJEŽANA STANIŠIĆ
Foto: Dara Čude i Mile Šapić

Nema komentara

Napišite komentar