Prva generacija Gimnazije Gračac (Lika), upisana školske 1965/66. godine, proslavila 50 godina mature

 

GENERACIJA ZA PONOS

U restoranu „ Uzelac“ u Beogradu,  tridesetoro maturanata gračačke gimnazije, obilježilo je, 18. maja, pedesetogodišnjicu završetka srednje škole. Ovoj godišnjici, rijetko viđenoj, bar kada se ovakvim povodom okupljaju prekodrinski Srbi, od 107 nekad upisanih, a 77 svršenih maturanata, prisustvovao je zavidan broj, čak njih tridesetoro. Nisu izostali ni profesori. I ovog puta, uz svoje učenike bili su Jasminka Mandić i Dragica i Milan-Mićo Kesić. Vrijednom jubileju, uz slavljenike koji žive na prostoru Srbije, odazvalo se nekoliko njih čije je trenutno prebivalište na prostoru bivših jugoslovenskih republika, dok je Stevan Munižaba na okupljanje došao iz Njemačke, a Milan Đukić čak iz daleke Australije.

Zgrada nekadašnje Gimnazije danas

Ideja da se gračački maturanti ponovo okupe, rođena je prije pet godina, sasvim spontano,  na mjestu gdje bi malo ko očekivao.

 

EKSPRESNO OD IDEJE DO NOVOG SUSRETA


Ilija Maričić, jedan od najzaslužnijih za ponovni susret, priča za „Srpsko kolo“, da se sticajem okolnosti na jednoj sahrani našlo sedam maturanata Gimnazije u Gračacu (završne školske 1968/69. godine) i da je, iako na malo neuobičajenom mjestu, začeta ideja o ponovom okupljanju. Danica Popović, Milan Popović, Nešo Stojsavljević, Bato Stojsavljević, Veljko Japundžić, Slavko Sovilj i naš sagovornik, u kasnijem razgovoru, dogovorili su se da već te 2014. godine obilježe 45 godina mature. Od ideje do njenog ostvarenja nije prošlo mnogo i već u maju mjesecu obnovljena je tradicija okupljanja njihove generacije prekinuta ratnim događanjima na prostorima bivše Jugoslavije.

Ilija Maričić, Đurđica Ostojić i prof. Đuro Gaćeša na pet godina mature

„Mi smo se i ranije okupljali, kako bismo obilježevali godišnjicu mature, prvi put nakon pet godina u motelu Cerovačke pećine u Gračacu, gdje smo se okupili i deset godina kasnije na petnaestogodišnjici mature. U međuvremenu, za deset godina skup pravimo u motelu „ Borje“ u Korenici, a jubilarnih 20 godina obilježavamo u čuvenom hotelu „Jezero“ na Plitvičkim Jezerima. Nažalost, ratna i poratna dešavanja su nas sprečila da obilježimo 25, 30, 35 i 40 godina mature. Uz pomoć Nikole Milovanovića, zatim Danice Popović, a potom i nekih drugih kolega uključenih u organizaciju,  uspjeli smo doći do mnogih adresa školskih durgara i 9. maja 2014. godine, u restoranu „Holivud“ u Beogradu, nas 26 učenika i dva profesora, obilježili smo 45 godina mature. Pored uslovno rečeno „Beograđana“, najviše nekadašnjih maturanata živi u Novom Sadu i okolini. Tako smo našli kompromisno rješenje, da se u maju godišnjica mature obilježava u Beogradu, a početak rada Gimnazije, čija smo mi prva generacija, u septembru, u glavnom gradu Vojvodine, gdje najveći teret organizacije preuzimaju Nikola Petrović i Mane Gaćeša. Već naredne 2015. godine, tamo smo obilježili i 50 godina od osnivanja naše škole“, priča nam Ilija Maričić, nekadašnji inženjer saobraćaja na željezničkoj stanici u Gračacu, pedantni statističar i čovjek poznat da svaki relevantan podatak, bilo da se radi o maturi ili nekom drugom važnom događaju, uredno zavede u svoj „tefter“ i obavezno iza toga ostavi pisano objašnjenje.

S jednog od ranijih okupljanja

 

NADOKNADIĆEMO PROPUŠTENA DRUŽENJA


Gimnazija u Gračacu počela je sa radom 05.09.1965.  godine, kada je u tri odjeljenja ukupno upisano 107 učenika. Prije toga, u Gračacu je radila Srednja ekonomska škola od 1960. godine, a školske 1965/66. godine, upisan je jedan razred s tridesetak učenika. Nedostatak profesorskog kadra, zbog povećanja učenika, rješen je tako što je pored profesora ekonomske škole, dio njih došao u Gračac po raspisanom konkursu i to uglavnom iz drugih dijelova SRH, a nekoliko predmeta držali su profesori i nastavnici iz tamošnje Osnovne škole „Nikola Tesla“. Nastavu su pohađali učenici uglavnom iz opštine Gračac, ali i iz opština Obrovac, Benkovac, Gospić, Donji Lapac…

1 c razred s profesorkama Dragicom Kesić i Vinkom Ban

„Naša gimnazijska generacija je po mnogo čemu specifična. Krenemo li od toga što smo prva, ali i da smo dali izuzetno veliki broj onih koji su završili više i visoke škole. Neki od njih su magistrirali i doktorirali, što u ondašnje vrijeme nije bilo nimalo lako. Imali smo i jako dobar fudbalski tim, tako da je naš 1a razred, na popularnom terenu za mali fudbal u neposrednoj blizini bazena, ubjedljivo osvojio školsko takmičenje, iako smo bili najmlađi“, priča Ilija, i pokazuje sliku tog tima neposredno po polasku na utakmicu.

Prvaci škole u fudbalu 1 a razred

„Specifični smo i po tome što smo htjeli da „nadoknadimo“ sve one godišnjice kada nismo bili u mogućnosti da se viđamo, tako da smo od 2014. godine, zajedničke susrete organizovali svake godine. Početkom septembra,  u Novom Sadu, ćemo obilježiti i 54 godine od početka rada naše škole, a vrlo se često viđamo i oko Nove godine kako bismo rezimirali prethodnu, poželjeli jedni drugima dobro zdravlje i prekratili vrijeme između dva skupa, septembarskog i majskog. Ove godine, bilo nas je trideset, od 56 koliko nas ima. Bila su prisutna i tri profesora Jasminka Mandić i Dragica i Milan Kesić. Jedan slavljenik Stevan Munižaba je došao iz Njemačke, a Milan Đukić čak iz Australije. Njih 26 iz raznoraznih razloga nije prisustvovalo ovom druženju (bolest, poslovna ili neka druga sprečenost), ali stalno naglašavamo da je za sve njih ostao otvoren poziv već za naredni susret u septembru, u Novom Sadu“, zaključuje Ilija Maričić.

1 a razred sa profesorom Milanom Poznićem

 

DA NE BISMO NEKOGA ZABORAVILI


Ovogodišnji skup je počeo minutom ćutanja za sve one koji nisu među živima, nažalost, taj broj se popeo na 21, a jedna delegacija je otišla u Crkvu Svetog Đorđa na Čukarici da zapali svijeće za pokoj njihovih duša.

Najviše je bilo priče o nekim ranijim vremenima, ali i svakodnevnim aktivnostima, porodici, unucima…

Velimir Japundžić Grkan (čuči) sa vršnjacima i profesorima

Jedan od najmlađih u generaciji, Velimir Japundžić Grkan priča za „Srpsko kolo“ da je susret dobro organizovan, da je uvijek lijepo vidjeti se sa svojim vršnjacima, kao i profesorima. Priča nam da je Dušanka Dautović došla iz Gračaca i iz rodne Podkokirne donijela svoju domaću drenovu rakiju. Sjetili se i bivših profesora Radojke i Franca Sobola, Đure Gaćeše, Mladena Bublića, Milana Bjelobabe, Milana Poznića, Vinke Ban, Jelene Egelje, Edvarda Bajla, Đuja i Mate Tomljenovića, profesora i tadašnjeg direktora Nikole Petrovića, ističe Velimir, plašeći se da ne ispusti nečije ime i unapred se izvinjavajući ako je to učinio.

Dio profesora na ekskurziji u Veneciji 60-ih godina

Pohvalno o ovoj generaciji su govorili i njihovi profesori, a Japundžić nam je prenio riječi Milana Kesića, profesora fizičkog, a kasnije i dugogodišnjeg direktora Srednjoškolskog centra u Gračacu, da je po njemu ovo najbolja generacija gračačkih gimnazijalaca.

Profesor Milan Kesić (posljednji u gornjem redu) sa 1 b razredom

Na kraju, Velimir Japundžić nas je zamolio da istaknemo sve one druge koji su prisustvovali ovom skupu, osim njega, i već ranije u tekstu navedenih Ilije Maričića, Nikole Milovanovića, Danice Popović, Stevana Munižabe, Milana Đukića, Mane Gaćeše i Nikole Petrovića.

Detalj sa proslave 50 godina mature

Pedeset godina mature obilježili su i Mihajlo Gaćeša, Boško Dukić, Radoslav Stojsavljević Bato, Nikola Kovačević, Milan Popović, Vlade Jakšić, Gordana Đekić, Đuro Košutić, Stojanka Sovilj, Milena Pokrajac, Seka Vitas, Milica Gračanić, Zora Cvjetković, Danica Popović, Milka Agbaba, Vida Popović, Željko Milovanović, Mile Novaković, Milenko Krnjaja, Đurđica Ostojić, Jovica Obradović i Dragoljub Vukčević.

Slika sa ekzkurzije u Veneciji

Novi susret prve generacije gračačkih gimnazijalaca zakazan je za 7. septembra u Novom Sadu, na proslavi 54 godine postojanja njihove škole.

Zabilježio: Željko ĐEKIĆ
FOTO: N. Milovanović, B. Ćuk i arhiva I. Maričić

Nema komentara

Napišite komentar