Služen molitveni pomen i sjećanje na postradale Srbe Banijskog trokuta

U Crkvi Sv.Nikole u G.Memimskoj služen je molitveni pomen i sjećanje na postradale Srbe Banijskog Trokuta koji su postradali u zločinačkoj akciji Jasenovačkih ustaša 06.10.1944.g. U prisustvu brojnih vjernika rodbine postradalih, prijatelja iz okolnih sela, Siska, Kostajnice, Beograda i dr., i članova Vijeća Srpske nacionalne manjine Opština Hrv.Dubica i Sunja molitveni pomen je služio Gosp. Slaviša Simaković, protojerej Kostajničko-Dubičke parohije. Nakon molitve prisutnima se obratio Gosp. Simaković koji je govorio o stradalaštvu Banijskog naroda u toku drugog sv.rata i o događaju kome je bila posvećena molitva. Gosp. Simaković naglasio da nitko nema prava da nekome oduzima život. Pravoslavna crkva ne toleriše ni samoubistva.

U nastavku molitvenog djela vjernici su saslušali molitvu i prisustvovali osveštanju Krsta u porti Crkve Sv. Oca Nikole koji je podignut povodom 75 godišnjice stradanja Srba Banijskog Trokuta, zaboravljenog genocida. Gosp. Simaković zahvalio se svima koji su učestvovali u uređenju porte crkve,i radova oko Krsta i drugim aktivnostima.

Nakon molitvenog djela prisutnima se obratio Predsjednik VSNM Opštine Hrv. Dubica Milinko Simić, pozdravio prisutne, zahvalio ocu Slaviši na molitvi i rekao da je za postradale važniji duhovni dio da će on govoriti o nekim historiskim činjenicama i događajima. Sutra se navršava 75 godina od zločinačke akcije koja je započela 06.10.1944. Tog dana su ustaške motorizovane postrojbe „Brzi sklop“ iz Jasenovca potpomognut lokalnim ustašama i ustašama sa Dubičkih Kečana opkolile Trokut Dubica-Kostajnica-Sunja-Dubica i napale 17 trokučanskih Srpskih sela: Živaja, Šaš,Slovinci, Kostreši, Papići, Jasenovčani, Čapljani, Pobrđani, Miminske, Rausovac, Donji i Gornji Hrastovac, te srpske djelove sela: Timarci, Utolica, Mračaj, Cerovljani, Novoselci. Akcija je dugo planirana od loklnih vlasti, vlasti NDH i Stožera Luburića. U toj akciji, ubijeno je, pohvatano i otpremljeno u logore Jasenovac, Dubičke Krečane, Stazu i dr. mjesta preko 1200 Srba. Nakon pokolja opljačkana je i uništena imovina. Spaljeno je oko 1500 kuća i nešto više pomoćnih objekata. Uništeno je 6 škola, 3 trgovine dve crkve. Nakon odvoza pokretne imovine pristupile su dve ekipe ustaša, jedna je polijevala benzinom kuće i ostale objekta, za njima je išla druge ekipa ustaša koja je palila. Krajem septembra 1944. G. Jasenovačke ustaše su u „Akciji Crveni Bok“ napale Crkveni Bok, Strmen i Ivanjski Bok i pobili 200 stanovnika a ostale odveli u Jasenovački logor gdje su pobijeni. Glavni motiv napada je pljačka imovine, uz izgovor da iz tih mjesta prijeti opasnost za napad na Jasenovački logor.

Simić je govorio o politici istrebljenja Srba. Po osnivanju NDH pristupilo se jedinstvenoj političkoj kampanji koja je zamišljena mnogo ranije u gradu Sijeni u Italiji, zbog toga što se u NDH 1941 nalazilo oko 1.925.000 Srba (podatak MVP Njemačke). NDH vlasti, nastojale su smanjiti broj Srba i stvoriti „čisti hrvatski životni prostor“. Prvi formalno pravni temelj „ kaznenom zakonodavstu“ bila je „Zakonska odredba za odbranu naroda i države“ doneta 17.04.1941.

– Na Baniji čitavog rata bilo je nasilja i ubijanje Srba. Zapaža se da je najviše ubijenih i odvedenih u logore bilo 1942 i 1944. Kozaračka tragedija našeg naroda bila je velika. Etničko čišćenje Srba sa Banije bilo je u funkciji stvaranja životnog prostora za hrvate i naseljavanje slovenaca u pasivnije krajeve Banije. Plan sa slovencima nije ni zaživeo, ali bilo je naseljavanje u manjem djelu Trokuta muslimanima i kasnije hercegovcima iz Hercegovine

Genocid nad Srbima u Trokutu planski je izveden tako da Srba ne bude na teritoriji od Une do Save i sa druge strane pravac Kostajnica-Sunja. Područje Trokuta je značajno jer je Slavonija blizu drugih dijelova Banije i Bosne i to je bio najkraći put koji je služio za snabdijevanje partizana. Tu su i važne željezničke pruge. Iz okruženja Trokuta 06.10.1944. uspjelo je da izbjegne oko 7.000 Banijaca na slobodnu teritoriju. Banijci Trokutčani su spašeni blagodareći brzoj intervenciji partizana u proboju obruča kod Gornjeg Hrastovca. Najžešći sukob između partizana i ustaša bio je kod sela Kostrići.

Mnogi koji su našli spas na slobodnoj teritoriji kasnije su se razboljeli od tifusa, to je bilo masovno umiranje. Izbjegli narod se vratio u Trokut tek u maju 1945 po završetku rata na svoja zgarišta. Na njivama su zatekli neobrani kukuruz i to je bila jedina hrana.
Povratnici su počeli sa gradnjom malih kućica za smještaj koje su nazivane Bajte. Toliko da se glava skloni.
Ovom prilikom, a to sam prije govorio, Simić je rekao i nešto o ZLU.

Zlo crpi snagu iz čovjekove slabosti i nemoći da mu se odupre. Čijenica da izvjesni pojedinci koji su počinili nedjela nemaju osjećaj odgovornosti, osjećaj krivice i grižu savjesti, traži odgovarajuće objašnjenje. Pitanje je da li svi mogu osjetiti grižu savjesti.
U zločinu nad Banijcima u ovom slučaju u Trokutu učestvovalo je mnogo ustaša. Gledajući njihov porodični profil, dolazimo do saznanja da su mnogi bili oženjeni i porodični ljudi, mnogi su imali i djecu. Bili vjernici, katolici i t.d.

Oni su ubijanje ljudi, svjesno prihvatili i izvršavali kao sveti zadatak. Mnoge ustaše su na početku angažovanja i davanja zakletve provele nekoliko dana na „treninzima“ kod jezuita. S obzirom na razmjere zla koje je počinjeno prema Banijcima u Trokutu u kom je samo u akciji početkom oktobra 1944 ubijeno i odvedeno u logore mnogo ljudi, ovaj zločin je genocid. Organizovanje zločina preuzela je lokalna i najviša vlast u NDH u saradnji sa štabom Luburića. Krug odgovornih je širok jer ne obuhvata samo njegove tvorce i izvšioce zločina, već i one koji su prećutno davali podršku i nisu se suprostavljali zločinu. Nakon zločina prigrabljena je imovina Srba u korist pojedinaca i NDH. Ubijanjem djece bržije se dolazi do imovine.

Jaspersovo (Karl) razmatranje o krivici Nijemaca koje je napisao u vrijeme Nirnberškog procesa, glasi da je svaki nijemac na neki način odgovoran za zločine koje je počinio Treći Rajh. Ta analiza bi se mogla primijeniti i u odnosu na NDH i Pavelićev režim. U tom smislu Jaspers iznosi četiri različita tipa krivice: konkretna krivica za zločine koji su objektivno dokazivi i mogu se sankcionisati, drugo, politička krivica zasnovana na odgovornosti za izbor državne vlasti pod čijim okriljem je izvršen zločin. Treće , čovjek je moralno kriv za loše postupke koje je počinio, potčinjavajući se i slijepo izvršavajući naredbe koje su dolazile sa više komandne instance. Četvrti tip krivice vezan je za postojanje zla u svijetu. Taj metafizički aspekt krivice naglašava, čovjekovu odgovornost za zločine koji drugi čine.

Podsjetio bih vas na današnju situaciju odnosno novije događaje u našim životima. Rat 1991 godine, građanski rat isprovocirala je tadašnja hrvatska vlast. Ona je zaratila protiv svojih građana srpske nacionalnosti . Protjerano je preko 200 hiljada Srba samo 1995. Ovo bi se dokazalo ozbiljnom analizom. Mračna historija se ponavlja a to je posledica neadekvatnog kažnjavanja hrvata. Rat se vodio kao i u stara vremena, vodio se zbog teritorija i otimačine imovine. To je bio način privređivanja. Progonom Srba iz hrvatske osobođeno je preko 200 hiljada radnih mjesta. Legalizovana je pljačka srpske imovine, oteto preko 70 hiljada stanova. Neisplaćene penzije za preko 40 hiljada penzionera. i t.d.

Danas se slavi zločin nad Srbima. To je paganski obrazac koji dopušta da se zbog ostvarene koristi i učinjeno zlo može proglasiti dobrim. Oluja se slavi kao mitska pobjeda nad Srbima. Porušeno je oko 3 hiljade spomenika ŽFT i NOB, spaljeno preko 20 hiljada kuća. To su revizionisti uradili jer nisu sigurni da je žrtva ubijena. Varaju se oni koji misle da će se uklanjanjem tragova spomenika i grobnica zaboraviti zločin. Tragedija Srba u Hrvatskoj je duboko urezana u memoriju Srba.

Danas smo se ovdje okupili kao ostatak zaklanog naroda da prisustvujemo molitvenom pomenu na postradale Srbe 1944. Godine u Trokutu i osveštanju krsta koji će nas podsjećati na događaj iz drugog sv.rata.Postavit ćemo i natpis. I ubuduće ćemo održavati molitvene pomene u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Ideja potomaka postradalih je da se podigne i prikladni spomenik. Te ideje ćemo u narednom periodu razmotriti i provesti. Zbog nedostatka podataka o razmjerama zločina, potrebno je istražiti ovaj događaj i ostvariti uvid u raspoloživu dokumentaciji da bi se bar približno evidentirali postradali.

Sutra je 75 godina od zločina u Banijskom trokutu. Naša je moralna ljudska i hrišćanska obaveza da poštujemo naše žrtve. Obavezni smo da održavano kulturu sjećanja. Naše ljudsko dostojanstvo nas na to obavezuje.

VSNM Opštine Hrv.Dubice i VSNM Opštine Sunja pozivaju sve Banijce da obnove porušene spomenike. Obnovimo grobnice naših predaka. Održavajmo grobove. – rekao je Simić.

Simić se zahvalio prisutnima na današnjem prisustvu molitvenom pomenu. Posebno je zahvalio Predsjedniku VSNM Općine Sunja Gosp. Peri Kuzmanoviću koji je lično finansirao izradu krsta i ostale radove. Krst će nas podsjećati da je postavljen povodom 75 godišnjice tragedije Srba iz Banijskog Trokuta.

I zaključno, Simić se zahvalio Gosp. Milanu Raku iz Slovinaca koji je marljivo radio na prikupljanju podataka o stradnju Srpskog naroda i koji je u ime grupe potomaka postradalih pokrenuo inicijativu za obilježavanje ovog događaja.

Završni komentari:

Vijeća SNM Hrvatske Dubice i Sunje sa žalenjem konstatuju da i pored više pokušaja da u ovu komemoraciju uključi i VSNM Majur to nije uspjelo. Za očekivati je da će se naredne godine uključiti. Razlozi nepoznati.

Molitvenom dijelu prisustvovao i zamjenik župana SMŽ Gosp. Dr. Dušan Bjelajac.

Prisutni se zadržali u druženju i razgovoru.

Član odbora za obnovu spomnika ŽFT u Slovincima St.Crljenica upoznao Simića sa odlukom Ministarstva kultre RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine iz Siska da spomenik zadovoljava kriterije za upis u registar dobara lokalnog značaja. Odbor prikuplja sredstva i planira revitalizaciju oštećenog spomenika u 1995 god. Za svaku pohvalu.

Tekst preuzet sa: banija.rs

Nema komentara

Napišite komentar