U Banjaluci održan prvi „Festival Glamočkog kola i narodnih običaja”

U okviru manifestacije „Proljeće u Banjoj Luci“, u petak, 14. juna, u Koncertnoj sali Banskog dvora, a u organizaciji Zavičajnog udruženja „Glamočko kolo“, održan je prvi „Fe­­stival Glamočkog kola i narodnih običaja“.

U programu su, nakon pozdravne riječi predsjednika Zavičajnog udruženja „Glamočko kolo“ Rajka Srdića, učestvovali: pjevačka grupa Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, KUD „Veselin Masleša“, KUD „Čajavec“, guslar Vlado Runjo, harmonikaš Nikola Rakulj i izvorna pjevačka grupa Glamočana. Voditeljica programa je bila Jovanka Božović Milovanović.

O značaju Glamočkog kola za kulturni horizont cjelokupnog srpskog naroda ne treba trošiti mnogo riječi. Dovoljno je samo reći nekoliko činjenica. Ansambl narodnih igara i pe­sa­ma „Kolo“ iz Beograda je odmah po osnivanju 1948. godine, već 1949. godine postavio na repertoar Glamočko gluvo kolo, u koreografiji čuvene Olge Skovran, da bi već 1951. godine ova koreografija Glamočkog kola pobijedila na prestižnom festivalu u Langolenu (Vels, Velika Britanija). Nakon toga su se, sa ovom koreografijom, pobjede ni­zale jedna za drugom, tako da je Ansambl „Kolo“ došao u situaciju da je sa Glamočkim kolom mogao učestvovati na mnogim festivalima samo u revijalnom dijelu, jer se inače pobjednik znao unaprijed i festival bi gubio takmičarski smisao.

Slično se dešavalo i sa KUD „Budućnost“ iz Glamoča, koje je od svog osnivanja 1944. godine neprestano imalo Glamočko kolo kao glavni dio repertoara, i koje je, uz Ansambl „Kolo“, najzaslužnije što je do nas došao izvorni, čisti, ničim iskvareni oblik igra­nja, korakâ i komandi.

Krajnji rezultat svega rečenog jeste da je KUD „Budućnost“ iz Glamoča 1981. godine do­bio UNESCO-ovu evropsku nagradu za narodnu umjetnost, a 1982. godine Glamočko kolo je uvršteno na, tada jedin­stvenu, UNESCO-ovu listu svjetske kul­tur­ne baštine.

Međutim, u zadnje vrijeme, sa Glamočkim kolom se dešavaju dvije vrlo ružne i skan­da­lozne stvari, koje daju ogromnu dozu nepohodnosti i potrebe održavanja i proširivanja „Festivala gla­­močkog kola i narodnih običaja“, kao i ujedinjavanja svih srpskih kul­turnih i državnih snaga u odbranu izvornog srpskog Glamočkog gluvog kola.

Kao prvo, Hrvati već više od dvije decenije svojataju „Glamočko kolo“ kao hrvatsku nacionalnu igru, što nema apsolutno nikakve veze sa istinom. Glamočko gluvo kolo je isključivo igra srpskog stanovništva glamočkog podneblja, i ničija druga! Soci­ja­lis­tič­ka Jugoslavija je, kao i u mnogim drugim stvarima, i u Glamočko kolo uključila „bra­ću“ Hrvate i muslimane, što je danas dovelo do toga da se na skoro svim simpozijumima etnomuzikologa u Hrvatskoj (a posebno na Korčuli), kao i u široj hrvatskoj javnosti, Glamočko gluvo kolo, u tobože naučnim radovima, tretira kao hrvatsko narodno kolo.

Druga skandalozna stvar jeste uvođenje kojekakvih novovremenih iskrivljavanja i no­vo­tarija u igranje Glamočkog kola, pa čak i igranje uz nekakvu muziku ili unošenje, što bi se narodskim jezikom reklo, posprdnih elemenata u odnose muškarca i žene u kolu. Ovo nije ništa drugo već skrnavljenje izvorne suštine Glamočkog kola, iz koje naprosto izvire duboko poštovanje muškarca prema ženi i žene prema muškarcu, a sve u cilju dubljeg upoz­na­vanja fizičkih i duhovnih kvaliteta momka i cure, koje, u krajnjem ishodu, treba da dovede do vjenčanja.

Zbog svega navedenog, „Festival Glamočkog kola i narodnih običaja“ je, jednostavno, potreba naša nasušna, i neophodno je održati ga i u godinama koje dolaze, i to još pro­širenog sa međunarodnim naučnim skupom i seminarem za koreografe, uz obavezno učeš­će eksperata UNESCO-a.

 

Antrfile

Prilikom dolaska u Banju Luku, prošle godine, predsjednice Savjeta federacije Gornjeg doma Parlamenta Rusije, Valentine Matvijenko, predsjednik Re­pub­like Srpske Milorad Dodik je dočekao ispred predsjedničke rezidencije sa hljebom, solju i – GLAMOČKIM KOLOM!

Đorđe Filomen

Nema komentara

Napišite komentar