U Batajnici održan VII skup mještana Biljana Gornjih

„Želim da pozdravim sve naše zemljake koji se nakon ratnih dešavanja sticajem okolnosti  trenutno nalaze širom svijeta u Kanadi, Australiji, Americi… Posebno bih pozdravio  komšije koji danas žive u Biljanama Gornjim i čuvaju naša ognjišta. Njima je najteže jer vode veliku bitku kako bi sačuvali naše groblje i Crkvu Svetog Đorđa. Zahvaljujem se i svima vama koji odlazite dolje i pomažete im u tome“, istakao je, u pozdravnoj riječi, Marko Dukić, jedan od najzaslužnijih što je održano ovo druženje, kao uostalom i ranijih šest.

Prije početka zabavnog dijela druženja u Batajnici, u tamošnjoj crkvi, mještani Biljana Gornjih, prisustvovali su parastosu umrlim, nestalim i  poginulim Biljančanima u ratu od 1991-1995. godine, kao i svim onima koji su preminuli između dva susreta. Minutom ćutanja i odavanjem počasti, počeo je i drugi dio druženja kome je prisustvovalo više od 180 mještana i njihovih potomaka.

Ovo druženje predstavljalo je priliku da se prisutni podsjete starih običaja, kako bi ih prenijeli na mlađe, da razmjene iskustva sa raznih strana gdje Biljančani trenutno žive, a na kraju, i da se oni mlađi i međusobno upoznaju.

Podsjetili su se kako se igralo,  pjevalo i veselilo u Bukovici, Ravnim kotarima i naravno, u Biljanima Gornjim i njihovoj okolini. Počelo je tako što su pet-šest „muškadina“ s bukarom u ruci, kao u nekadašnje vrijeme, nakon napornog rada, ili duhovnih svetkovina, sjeli i zapjevali nazdravljajući jedni drugima.

Odigralo se i kolo uz pratnju usnih harmonika ili kako ih Biljančani zovu citare i tamburice. Krenuli su najprije stariji, da bi se u kolo kasnije uhvatili i mladi. Nije izostala ni pjesma koju su redom započinjali i žene i muškarci.

Sjetili su se i zaigrali kolo, kako su najavili „birajmo se, birajmo…“. Iz onog vremena kad su se dvoje mladih gledali preko kola, a onda jedno drugo birali i prošetali u kolu. Za to vrijeme stariji su ih pažljivo posmatrali i gledali da li će im se par svidjeti, prije svih članovi porodica, pogotovo ako su „šetači“ u kolu bili pred ženidbom.

Nakon toga, u dobrom razpoloženju, pjevalo se i igralo do kasnih večernjih časova uz krajišku muziku. Marko Dukić se zahvalio i svim sponzorima, mada ih nije nabrajao, jer je bilo i onih koji nisu željeli da im se pominje ime i pozvao sve prisutne da se naredne godine okupe u još većem broju.

Zabilježio: Željko ĐEKIĆ

 

 

BILJANE GORNJE SRPSKE OD PAMTIVJEKA

Selo Biljane Gornje je udaljeno 16 kilometara sjeverozapadno od Benkovca (Sjeverna Dalmacija) i kroz čitavu istoriju bilo je naseljeno isključivo srpskim stanovništvom. Prema riječima Marka Dukića, tada opustjelo selo, uskoci braća Stojan i Zaviša Janković, naselili su nomadima iz Like. Prva prezimena koja se nakon 1670. godine pojavljuju u Biljanima Gornjim su bili Opačići, Dukići, Gagići, Lacmanovići i Ostojići. Crkva Svetog Đorđa je sagrađena davne 1537. godine, a proširio je i dogradio Zaviša Janković čije je tijelo i sahranjeno u njoj. Hrvatska vojska je crkvu demolirala 1995. godine, međutim Biljančani nisu zaboravili na svoju svetinju, pa su dobrovoljnim prilozima, prikupljenim širom svijeta, pomogli u njenoj obnovi, kao i uređenju mjesnog groblja.

Biljane Gornje do posljednjih ratnih događanja važilo je za jedno od bogatijih i naprednijih sela u Ravnim kotarima. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, zabilježeno je 1.056 stanovnika, od čega je bilo 1.033 Srba, 2 Hrvata, 2 Jugoslovena i 19 ostalih. Nakon etničkog čišćenja u operaciji Oluja, selo je opustjelo, te je u njemu, po popisu 2001. godine, živjelo tek 59 ljudi, uključujući i pridošle Hrvate koji su nelegalno zaposjeli kuće i imanja izbjeglih Srba.

 

 

Komentari
  • Avatar

    Htjeli ste da svi srbi žive u jednoj državi! Paeto, želja vam se ostvarila…

    utorak, 12. novembar 2019.

Napišite komentar