U Beogradu održana je promocija spomen-ploče Save Mrkalja i izložba posvećena njegovom životu i radu

235 GODINA OD SMRTI VELIKOG REFORMATORA SRPSKOG JEZIKA


„Sava Mrkalj je bio prvi srpski filolog, reformator srpske ćirilice i srpskog jezika, poliglota, učitelj, filozof i monah. Ove godine, kada obilježavamo 235 godina od njegovog rođenja, konačno će u njegovom rodnom mjestu, Sjeničaku na Kordunu, biti postavljena spomen-ploča, koju vam, uz njegovo djelo, danas predstavljamo. Spomen-ploča u čast ovog jubileja, izrađena je u umjetničkoj livnici „Kuzma“ u Smederevu i na jesen će biti postavljena u njegovom rodnom mjestu Sjeničaku na tamošnjoj nedavno obnovljenoj srpskoj crkvi“, rekao je uvodničar i voditelj ove promocije, Siniša Rudan na otvaranju skupa.

Promocija spomen-ploče Save Mrkalja i izbožba posvećena njegovom životu i radu održana je 5.avgusta u Klubu „Tesla“ u Beogradu

 

PIŠI KAKO GOVORIŠ


Dr Momčilo Subotić, naučni savjetnik Instituta za političke studije u Beogradu, velikom broju poštovalaca Mrkaljevog djela, okupljenih u Klubu Tesla u Beogradu, govorio je o značaju lingvističke reforme Save Mrkalja i njenom uticaju na kasniji razvoj srpskog jezika. Subotić je naglasio da je poslije dva vijeka zanemaren značaj djela ovog najprosvjećenijeg Srbina sa početka 19. vijeka i istakao potrebu da se vrati u školske programe.

„U svom djelu „Salo debeloga jera libo azbukoprotres“ iz 1810. godine, Mrkalj se zalagao za primjenu fonetskog pisma baziranog na narodnom jeziku i pravilu “piši kako govoriš”. Tadašnju staroslovensku i crkvenoslovensku azbuku, koja je imala 46 slova, a prema nekim izvorima i više od 50, sveo je na 29, od kojih se većina nalazi i u današnjoj azbuci. Vuk je bio oduševljen Savinom reformom i uvrstiće je u svoju Pismenicu iz 1814. godine “, istakao je dr Subotić dodajući da će se Vuk na osnovu tih pravila „piši kako govoriš“ i „čitaj kako je napisano“, te tvdrnje Dositeja Obradovića „da se nacija svodi na jezičko pitanje“, voditi u svojim djelima do kraja svog života.

Subotić je takođe naveo da Srpska pravoslavna crkva nije prihvatila Mrkaljevu reformu ćirilice te da je nakon objavljivanja djela „Salo debeloga jera libo azbukoprotres“ imao ozbiljnih problema. Kako od mitropolita Stefana Stratimirovića, do kasnijeg patrijarha Rajačića, koji ga je bukvalno istjerao iz manastira Gomirje, gdje se zamonašio i boravio od 1811-1813. godine. Rajačić mu je, po riječima Subotića, čak rekao, „da on jeste obrazovan, ali da nije pametan, jer da je pametan ne bi došao u manastir“. Nakon toga je Sava Mrkalj, odlazeći iz Gomirja u nedostatku bratske hrišćanske ljubavi, jednostavno počeo da luta.

Dušan Vukojević Mars rekao je da se i nakon 200 godina djela Save Mrkalja potvrđuju i danas u praksi. Da je bilo po Savinom mi ne bismo imali nikakvih problema sa bilo kakvim hrvatskim jezikom, ne bismo imali sa bošnjačkim, jednostavno bismo mali čist srpski jezik, rekao je u svom govoru Mars.

– Sukob nastaje između Save i SPC, koga crkva izbacuje iz manastira, a razlog nije teško naći, on je dirnuo u temelj crkve. Lakše je vladati nepismenim narodom, koji ne ide u škole, jer ako južnoslovenski jezik izbacite iz škola i uopšte obrazovanja, vi ste udarili direktno u sam sistem vladičanstva, jer iz toga potiče njihova snaga, konačno njihova vlast – prokomentarisao je negativne reakcije SPC prema Savinom djelu.

 

ŠKOLA U BUSIJAMA DA PONESE IME SAVE MRKALJA


Sava Mrkalj je bio inspiracija akademskom vajaru Ljubiši Mančiću iz Beograda. On je autor spomen-ploče koja je prije dvije godine postavljena u Beču, mjestu gde je 1833. godine Mrkalj umro. Mrkalj je bio i inspiracija slikarki Ljubici Mrkalj, na čiju je ideju ovo obilježje postavljeno u glavnom gradu Austrije. Prisutnima je predstavljena i spomen-ploča koja će biti postavljena u Mrkaljevom rodnom mjestu, Sjeničaku na Kordunu, u današnjoj Hrvatskoj, povodom 235 godišnjice od njegovog rođenja. Ovo obilježje je nastalo zahvaljujući inicijativama porodica iz Sjeničaka: Vlajnić, Mrkalj i Dančuo, koje danas žive u Čikagu i koje su finansirale njenu izradu i postavljanje.

– Imao sam tu privilegiju da prvo postavim spomen-ploču na mjestu gdje se Savo upokojio, što možda i nije loše jer je već nakon dvije godine proradio srpski inat pa je došlo do toga da se i u njegovom rodnom mjestu postavi obilježje – bio je kratak Ljubiša Mančić, naglašavajući da je počastvovan što je prisutan na ovom skupu i da se još uvijek sjeća vojničkih dana koji ga vežu za Karlovac, odnosno Kordun.

Predsjednik „Krajiškog privrednika“ iz Beograda, Mirko Radaković je upoznao prisutne sa inicijativom da novosagrađena osnovna škola u zemunskom naselju Busije ponese ime po Savi Mrkalju. Bila bi to prva školska ustanova u Srbiji sa njegovim imenom. Posljednja škola koja se zvala po Savi Mrkalju bila je u Sjeničaku, ali je poslije progona srpskog stanovništva sa Korduna ona ugašena.

Skoro tri decenije u Sjeničaku je službovao sveštenik protojerej stavrofor Čedo Savičić, djeleći sa Kordunašima dobro i zlo, a veće zlo od Oluje ni njega ni njegove zemljake nije moglo da zadesi.

„U potpunosti podržavam da škola u Busijama nosi ime Save Mrkalja i meni će biti čast da odem sa odabranom delegacijom do vladike Vasilija i da obrazložimo zašto bi tako trebalo da se zove. A što se tiče onih koji pretenduju da se škola zove drugačije ima tamo i vrtić i drugih ustanova ili ulica, kojima se može dati njihovo ime“, istakao  je otac Čedo i podsjetio da je 25 godina službovao u tom kraju, ali da ni prošle vlasti, a pogotovo sadašnje, ništa nisu uradile da se kuća i okolina u kojoj je rođen Sava Mrkalj obnovi i uredi.

Upravo je i Siniša Rudan u ime organizatora ovog skupa predstavio i ideju da se u njegovom rodnom selu Sjeničaku na Kordunu, podigne spomen kuća. Da to bude autentična kuća brvnara, a na taj način, pored uspomena na Savu Mrkalja, bio bi sačuvan i dio arhitekture iz njegovog doba.

-U tu svrhu smo formirali Srpski kulturni centar Sava Mrkalj, sa sjedištem u Busijama sa jednim jedinim ciljem a to je realizacija ideje o spomen kuđi. Nadam se da će nam se u realizaciji priključiti i državne institucije u Srbiji i Republici Srpskoj, srpske institucije u Hrvatskoj, kao i brojna izbjeglička udruženja u Srbiji. Nažalost, do sada barem kada je Mrkalj u pitanju, sve je ostalo na naporima nekoliko pojedinaca- zaključio je ovu promociju Siniša Rudan, dodajući da je Mrkaljevo djelo konačno potrebno „izvući iz naftalina“ i adekvatno afirmisati u srspkoj nauci, u srpskim školama i srpskoj javnosti, kako u Matici tako i širom svijeta.

Svi prisutni su potom pogledali spomen ploču, izložbu, organizovanu u saradnji sa udruženjem Krajišnika iz Pančeva i većina potpisala inicijativu da se osnovna škola u Busijama nazove imenom Save Mrkalja. Naredni naučni skup vezan za Savu Mrkalja održaće se 4. oktobra u Beogradu, u organizaciji udruženja „Ćirilica“, o čemu je između ostalog govorio Milorad Đošić, predsjednik ovog udruženja.

Tekst: Željko ĐEKIĆ
Fotografije: Željko Đekić i Svetozar Dančuo

 

BIOGRAFIJA U BROJKAMA


1783. godine Sava Mrkalj se rodio u Lasinjskom Sjeničaku, zaselak Mrkalji,

1798. završio je osnovnu školu u Sjeničaku, a bogosloviju u Karlovcu.

1799. godine dobio je oslobođenje od vojne obaveze.

1799 do 1801. godine u Gospiću radi kao učitelj „slaveno-serbske“ škole od

1803-1804. godine školuje se u Zagrebu i završava oba semestra prve godine Arhigimnazije.

1804-1806. godine je student filozofije u Zagrebu na Kraljevskoj akademiji znanosti što odgovara 3. i 4. razredu gimnazije danas.

1807-1810. godine u Pešti na univerzitetu izučava filozofiju i matematiku.

1810. godine pojavila se Salo debeloga jera libo azbukopretres” , nakon čega se Mrkalj, zbog žestokih reakcija na knjigu, sklanja na rodni Kordun pa u manastir Gomirje.

1811. godine piše molbu da se zamonaši u Gomirju. Iz molbe saznajemo da zna njemački i latinski. Znao je i francuski, a razumjevao je grčki i jevrejski. Slovio je za jednog od najučenijih Srba svog vremena. Zakaluđerio se krajem jula 1811. (đakon Julijan).

1813. godine napušta manastir.

Od 1813. do 1825. godine nije moguće utvrditi sa potpunom sigurnošću gdje je boravio i šta je radio. Bio je uglavnom učitelj lutalica. Zna se da je bio u Turskoj, u banatskom manastiru Sv. Đurđa na Fruškoj gori.

1820-1822. godine u Dalmaciji je neko vrijeme bio učitelj u Dubrovniku pa u Šibeniku gdje radi u kancelariji Benedikta Kraljevića.

1825. godine drži privatne časove latinskog jezika u Karlovcu,

1826. godine završava u zatvoru u Glini, zbog nasrtaja na čovjeka kojem je predavao latinski, a najvjerovatnije kao posljedica duševne bolesti.

1827-1829. boravi u karlovačkoj, a zatim u bečkoj bolnici

1833. umire u duševnoj bolnici u Beču.

 

MRKALJ SE OSTVARIO I KAO PJESNIK


U kulturno umjetničkom dijelu programa, glumica Dijana Vlajnić Dragin govorila je stihove dvije Savine pjesme „ Jao, jao, jao tristo puta” “ i „Zemuncima od Mrkalja“. Sava Mrkalj je prema dostupnim podacima napisao 13 pjesama. Pisao je kako se navodi na „sremici“, odnosno ekavici. Program je sa dvije sjajne interpretacije otvorila ženska pjevačka grupa AKD „Novi Beograd“, a muškoj pjevačkoj grupi KUD „Petrova gora- Kordun“ pripala je čast da zatvori ovu manifestaciju. KUD „Petrova gora-Kordun“ njeguje kordunašku ojkaču koja je u procesu registracije kao nematerijalno nasljeđe Srba Krajišnika, a jedna od izvedenih pjesama bila je inspirisana i životom Save Mrkalja.

 

JUBILEJ SE OBILJEŽAVA IZLOŽBAMA, TRIBINAMA, NAUČNIM SKUPOVIMA


Povodom 235 godišnjice od njegovog rođenja, a na inicijativu Svetozara Dančua, ova godina obilježava se kao godina Save Mrkalja. Tako je izložba o njegovom djelu održana u Čikagu i Torontu, bio mu je posvećen Festival folklora u Busijama, a do kraja godine biće održane izložbe i tribine u Trebinju, Vojniću i Trsteniku. Za Svetu Petku biće otkrivena spomen-ploča i postavljena izložba u sada devastiranoj zgradi Osnovne škole Sava Mrkalj u Lasinjskom Sjeničaku.

Sabrana djela Save Mrkalja priprema prof. dr Duško Pevulja sa banjalučkog univerziteta u izdanju Krajiškog kulturnog centra iz Banja Luke i udruženja krajiških Srba iz Čikaga. Već naredne godine biće dospupna čitaocima. Početkom oktobra u Srpskom kulturnom centru „Ćirilica“ u Beogradu, biće održan naučni skup posvećen Savi Mrkalju.

Nema komentara

Napišite komentar