U Beogradu održana tribina na temu Jasenovac – Sramota i pobjednika i poraženih

U prostorijama Sale URVMI u Beogradu , poslije Komemoracije posvećene proboju u logoru Jasenovac 22.4.2019. održana je tribina na temu Jasenovac –  Sramota i pobjednika i poraženih. Kao i Komemorciju i tribinu je organizovala Kulturna zajednica Krajine koja se trudi da obilježi sve bitne datume za Srbe iz Krajine na čelu sa predsjednikom Željkom Kukićem.

– Tribina je sazvana i organizovana da se malo osvijetle neke mračne strane naše istorije. Nije ovo upereno protiv nikoga, ali da jednom saznamo istinu kakva god bila. Kulturna zajednica Krajine i Vlada Republike Srpske Krajine u izgnanstvu su organizovale ovu tribinu i pozvale poznavaoce ove materije – rekao je Kukić.

Istoričar Nikola Živković govorio je o stradanju u Prebilovcima gdje su svi iz sela pobijeni, preživjeli su samo oni koji se u tom trenutnu nisu našli u selu. Jedan od potomaka pobijenih je svjedočio Nikoli Živkoviću da je UDBA stajala poslije rata i pazila dobro ko dolazi na stratišta.

– Jeste da smo mi pogriješili što nismo popisivali žrtve, ali isto tako je činjenica da je vlast poslije 1945. nastojala svim silama da izjednači četnike i ustaše, odnosno da umanje odgovornost NDH i hrvatskog naroda za nečuvene zločine – rekao je Živković.

Mile Dakić, istoričar, naglasio je da on govori o zločinima države, ne o ustaškim zločinima, ili domaćih izdajnika. Ne o zločinima okupatora.

–  Drugo je kada država pravi zločin, a sasvim logično je kada se država prozove kao zločinac, onda to ima međunarodnu težinu. Onda se mogu tražiti odštete. O Jasenovcu sam dosta pisao. Na naučnom skupu sam govorio u Banjaluci 2011. godine i poslije toga sam uhapšen i proveo 398 dana u hrvatskom zatvoru, 580 dana sam se branio sa slobode i oslobođen sam krivice – rekao je Dakić i dodao da je u časopisu Ustaša pročitao kako je Jasenovac savjesna gimnastička škola u kojoj se besplatno podučavaju svi ljudi malo većeg obima.

Dakić je pročitao stihove Đorđa Milše, koji je napisao pjesmu Jasenovac u kojoj piše da je Jasenovac duboki pad čovjeka, najstrašnije mučilište u istoriji čovječanstva, vidni i jedini pakao na zemlji od postanka svijeta, djelo mržnje, zla, lažnog života, djelo satane…

– Jasenovac je živio tri mjeseca duže od Aušvica. Onaj ko bi planirao da se u ratu Jasenovac razjuri, uništi, taj nije doživio kraj rata. Prijedlog za osvajanje Jasenovca je dao komandant 12. Slavonske divizije, Nikola Demonja, ali je mjesec dana poslije toga ostao bez glave. Tito se pokušao opravdati jer je bilo dosta prigovora što nikada nije posjetio Jasenovac – rekao je Dakić i dodao da nema opravdanja za Tita, za izbjegavanje posjete Jasenovcu.

Dr Milan Koljanin, istoričar, je naveo kako jugoslovenska država nije bila sigurna koliko je žrtava bilo u Jasenovcu i da cifra od 700.000 koja se najčešće pominje nije nešto iza čega je stajala država.

– U pregovorima između Jugoslavije i Njemačke, jugoslovenska strana je govorila o tome da je zatočeno 1.100.000, onda su bili spremni da taj broj spuste na 900.000, da bi došli do nekog broja od 400.000 – rekao je Koljanin i dodao kako na tim pregovorima Njemačka nije htjela da preuzme odgovornost za Jasenovac. Njemačka strana je rekla da je taj logor bio domaći logor koji je formirala NDH, i da oni nemaju veze sa tim logorom. Međutim, jugoslovenska strana je rekla da to nije tačno, Njemačka je bila okupaciona sila i bila je odgovorna za ono što se događalo na okupranim teritorijama.

Milisav Sekulić, pukovnik JNA, general Vojske RSK u penziji i publicista naveo je da često pominjan od prethodnih govornika Josip Broz Tito je bio njegov vrhovni komadant 26 godina.

– Činjenica je da NOV nije izvela napad da oslobodi Jasenovac. Dugo sam se bavio ovim problemom. U Jasenovcu nikada nije bilo više od 200–300 ustaša, zahvaljujući tome što su bili bezbjedni da neće biti napadnuti. Sami partizani koji su se nalazili sa bosanske strane  bez odobrenja vršili su pripremu da napadnu na Jasenovac. Komadant je bio Nikola Demonja. Zato se saznalo i svi organizatori su streljani – rekao je Sekulić i dodao kako će skrivanje istine o Jasenovcu trajati vjekovima.

Nenad Abramović, predsjednik Udruženja Zavičaj je govorio o bolnoj temi – stradaloj djeci za vrijeme NDH.

– U pročišćenju hrvatske nacije srpska djeca su bila prva koja su bila ubijana zajedno sa odraslima, čak iako su ih majke još uvijek dojile. Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945. godine više od 73.000 djece ubijeno je u ustaškoj NDH. Najmlađa su još bila u kolijevkama, dok su najstarija bila oko 14 godina starosti. Tokom Drugog svjetskog rata jedno mjesto u cijeloj Evropi gdje su postojali specijalni logori za djecu bila je Hrvatska – naveo je Abramović.

Od decembra 1941. do aprila 1942. u Jasenovcu ustaše su pobile oko 19.000 dječaka i djevojčica srpske nacionalnosti, a njihovi identiteti utvrđivani su kasnije. Bili su ubijani na najstrašnije načine, umirali su takođe od bolesti, izgladnjelosti, žeđi i smrzavanja. Ustaše bi malu djecu dovukli u Savu, vezujući nekoliko njih u džak i bacali ih u rijeku. Mnoga djeca, njih oko 400 poklana su u Jasenovcu sredinom septembra 1942. godine. Djeca su dovođena u 15 zaprežnih kola u Ciglani i spaljivana.

– Veoma slične sudbine zadesile su djecu koja su pobijena u Gradini u oktobru 1942. godine. Njih 12.000 je spašeno od ustaškog logora, zahvaljujući Dijani Budisavljević – rekao je Abramović i naveo da je u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno je 74.762 djece mlađih od 14 godina, 14.528 djece kao žrtve rata, a 60.234 pobijeni na najgnusnije načine. 32.054 dječaka i 28.012 djevojčica.Najviše je ubijeno srpske djece 42.791, romske 5.737 i muslimanske 5.434, jevrejske 3.710 i hrvatske 2.289. za 273 djetata nije utvrđeno nacionalna pripadnost.

Država Srbija je pokazala svoj stav u vezi sa Jasenovcem, rekao je Dušan Bastošić predsjednik udruženja Jadovno, i dodao da je druga stvar da li se nama taj stav sviđa ili ne.

– Mi Srbi se odričemo Jasenovca sa one strane, ne idemo mi tamo prijeko gdje je Bogdanovićev Jasenovački cvijet.  Zašto?  Odricanje tog dijela Jasenovca za mene je porazan, ne postoji nijedan razlog da se ne održi u Donjoj Gradini molitveni skup, a da se nakon toga pređe most i da se tamo održi komemorativni skup –rekao je Bastošić i u nastavku govorio o imenovanju zločina počinjenog nad Srbima u NDH.

– Smatrali smo u Udruženju Jadovno da sa riječju Pokolj imenujemo zločin počinjen nad Srbima od strane NDH – naveo je Bastošić i dodao da su prije dvije godine ponudili naučnoj javnosti nekoliko termina, pogrom, istrebljenje, satiranje i pokolj, i možda neki drugi termin ako neko ima bolji prijedlog. Niko od zvaničnih vlasti, institucija, istoričara im nije odgovorio osim dr Nikole Žutića.

– Onda smo se odlučili, i na Dan sjećanja na Jadovno naša Skupština je donijela odluku da genocid nad Srbima počinjen od NDH imenujemo kao Pokolj.

Bastašić smatra da se radom potomaka žrtava, entuzijasta može mnogo postići. Apeluje na Ličane sa područja Ličkog polja i Velebita da pomognu da se pronađu jame u kojima su ostaci žrtava. Oni koji znaju nešto više o tome pronaći će na sajtu jadovno.com brojeve telefona na koje se mogu javiti.

Dr Alek Račić iz Razvojne akademije nauka već 20 godina pokušava sa svojim prijateljima da postavi spomenik jasenovačkim žrtvama u blizini Kule Nebojša.

– Leševi koji su plutali iz Jasenovca rijekom Savom u toku okupacij često su se zaglavljivali oko željezničkog mosta, pa je njemačka komanda ponekad morala da minira te leševe, ali su uglavnom Savom dolazile do Nebojšine kule i u toj neposrednoj blizini je formirana masovna grobnica gdje su se zakopavali leševi jasenovačkih žrtava ili dijelovi njihovih tijela. To je trajalo sve četiri godine okupacije Beograda, smrad se širio od Terazija do Senjaka –  rekao je Račić i dodao da su sve vrijeme Skojevci i drugi organizovani omladinci te leševe zakopavali. Broj im je sigurno bio negdje oko 200.000.

Račić se osvrnuo i na incident koji je razotkrila Vlada tadašnjeg generala Nedića. Riječ je o sljedovanju koje je njemačka komanda davala okupiranim beograđanima u kojima je bio i sapun na kojem je bilo pisano latinicom „Proizvedeno u Hrvatskoj“.

– Ne znamo kako, ali je general Nedić poslao depešu u Gestapo da je riječ o sapunu koji se pravi topljenjem tijela ubijanih jasenovačkih mučenika, na šta su Nijemci bili zgranuti – rekao je Račić i naglasio da je bitno da u narednih 5 godina svaka kapela koja bude podignuta bude posvećena Svetim jasenovačkim mučenicima.

Kukić je dodao za sam kraj tribine kako su načeli temu koju treba još bolje apsolvirati, prezentovati.

– Nije problem šta radi druga strana, veliki je problem šta radimo mi. Ono šta nam je napravio komunizam, košta nas sada i još sljedećih 70 godina. Nije tragedija što nismo dosada ništa učinili, nego što neki neće ni sada da učine – zaključio je Kukić.

Himne Bože pravde i Oj, Krajino pjevala je ženska pjevačka grupa KZK, stihove je čitala Bogdanka Bajić.

Novinar Srpskog kola
Dragana Bokun

Nema komentara

Napišite komentar