U Beogradu otvoren 20. (33.) Krajiški likovni salon

 

OVOGODIŠNJI LAUERATI
KRISTINA PIRKOVIĆ I MILORAD  S. KURAICA


Otvaranju izložbe prisustvovao je veliki broj autora koji su svoje ideje prikazali na najraznovrsnijim materijalima i tehnikama, od mozaika do digitalne fotografije. Na ovom skupu, održanom 5. novembra u Muzeju željeznice u Beogradu , pred velikim brojem posjetilaca, obilježeno je i 30 godina od osnivanja SKD “Zora“ Knin-Beograd i predstavljen 10. broj godišnjaka “Kninska Krajina”.

Kada je 80-ih godina u Kninu, prvi put, održana ova izložba, a kasnije u istom mjestu još 12, niko nije mogao pretpostaviti njen razvoj. Kontinuitet ove izložbe na kratko je bio prekinut 1995. godine, ali je nekoliko godina kasnije ona nastavila svoje trajanje, a ove godine, Krajiški likovni salon, obilježio je vrijedan jubilej – 20 godina postojanja.

 

PORED SALONA I TRI LIKOVNE KOLONIJE


Dobrodošlicu svim prisutnima, u ime organizatora SKD “Zora“ Knin-Beograd, Udruženja Srba iz Hrvatske i Zavičajnog kluba Kninska Krajina – Beograd,  prisutnim autorima i posjetiocima, među kojima je najveći broj onih koji su devedesetih godina ili ranije, na prostore Srbije, došli iz Krajine, poželio je Danko Perić, jedan od članova Organizacionog odbora.

Perić se osvrnuo i na osnivanje, odsnosno obnavljanje rada SKD „Zora“ Knin, tačno prije 30 godina. Prvo društvo osnovano je 1901. godine u Kninu i trebalo je da se bavi kulturom i privredom i da živi od donacija. Trajalo je do 1915. godine, kada je u Sinju tragično ubijen njen posljednji predsjednik Onisim Popović. Njegova obnova 1989. godine  događala se u jednom turbulentnom vremenu, i pored mnogih represija ipak je ozvaničeno. Međutim, nakon ratnih događanja i progona Srba iz Krajine, društvo je nastavilo sa radom pod sadašnjim imenom SKD „Zora“ Knin – Beograd. U okviru društva objavljeno je više od 150 knjiga i drugih  izdanja značajnih za istraživanje istorije Srba u Hrvatskoj.

O radu SKD „Zora“ Knin – Beograd, kao i o Krajiškom likovnom salonu,  govorio je i njegov predsjednik Nikola Cerovac.

„Zahvalio bih se, prije svega, umjetnicima koji su se odazvali u ovoliko velikom broju, a posebno me raduje da su iz korpusa izbjeglica iz kampa u Krnjači, na ovogodišnjoj izložbi učestvovale i dvije dame iz Irana. Ništa nije slučajno, pa ni njihova pojava, jer su one predstavnice najboljih sa likovne radionice koju su tamo organizovali stalni učesnici likovne kolonije „Umjetničko bratstvo manastira Krka“ Zdravko Mirčeta i Zoran Čalija Čarli“, rekao je Cerovac, i predstavio mlade umjetnice koje je publika nagradila velikim aplauzom.

„Mi, u Srbiji, trajemo već 20 godina, a večeras smo ovdje okupili umjetnike koji su proteklih godina bili dobitnici nagrada na Krajiškom likovnom salonu. Ova izložba u Muzeju željeznice, i ovom prilikom se još jednom zahvaljujemo ljudima koji su nam to omogućili , trajaće do 20. novembra, a očekujemo da će ona biti organizovana u još nekoliko gradova Srbije o čemu ćemo se naknadno dogovoriti. Pomenuo bih još da, osim likovne kolonije, „Umjetničko bratstvo manastira Krka“ koje je protekle dvije decenije postojanja formiralo izuzetno značajnu zbirku od blizu 300 umjetničkih djela, da su na ovogodišnjem salonu izloženi radovi još dvije likovne kolonije osnovane ove godine. To su „Umjetnička kolonija Lazarica-Dalmatinsko Kosovo“, na kojoj su učestvovale samo dame i „Mlin, Gračac –Lika“, gdje je šest akademskih slikara, porijeklom iz Like, Dalmacije, Bosanske Krajine i Srbije,  uradilo 12 vrijednih eksponata“, zaključio je svoje izlaganje, Nikola Cerovac, i pozvao sve prisutne da na sajtu „Zore“ daju svoje kritike, prijedloge i sugestije, kako bi u narednom periodu aktivnosti u oblasti kulture bile još uspješnije.

 

KRAJIŠKI LIKOVNI SALON JE NAŠ PONOS


Prisutnima se obratio i Nikola Kusovac, istoričar umjetnosti i muzejski kustos, riječima da je ovo okupljanje stvar srca, stvar duše i stvar ponosa našeg naroda.

„Mi smo jedan podvižnički narod.  Narod koji se opredjelio prema duhu, a ne prema tijelu, mi smo narod koji zbog toga opstaje i traje i tako se jedino mogu objasniti sve ove godine u izbjeglištvu.  „Zora“ opstaje i traje i ostavlja tragove. Ti tragovi nisu za potcjenjivanje, ne dodiruju oni svoje vrhove, ali i ne moraju. Oni svjedoče o jednoj od najboljih vrlina srpskog naroda kome je bilo lakše da stvori novo, nego da sačuva staro.  Stalno su nas zlotvori tukli, spaljivali, protjerivali, a mi smo na to odgovarali tako što smo gradili novo i stvarali novo. Taj stvarajući duh se prepoznaje  i na ovoj izložbi“, nadahnuto je počeo svoj govor Nikola Kusovac.

„Istina je u tome da ono što ostavljamo za sobom nije za stidjeti se i da imamo sučim pred onim gore izaći. Sumirao sam prošli vijek koji smo pretrčali, zlosrećni vijek za naš narod. Rezultati koje smo ostvarili na duhovnom polju su apsolutno veliki, a što svijet to neće da vidi to je njihov problem. Nažalost, veći je problem što mi to ne vidimo. Zaboli kada odete u neki muzej koji se zove savremene umjetnosti, pa vidite da najboljih među nama tamo nema. Nećete tamo naći ni Tomaševića, ni Lazara Vozarevića, ni blagorodnog Čačanina Risima, nećete naći ni Vujakliju, da ne nabrajam dalje, ali ćete naći Marinu Abramović, pa eto nek se zakite njome. Zato budite pažljivi, promišljajte o sebi, o svojoj prošlosti koja nije rđava, o svojim precima koji su nam ostavili dragocjene  stvari u nasljeđe kojih često puta ne da nismo svjesni, nego nismo skloni da ih prepoznamo i da ih vidimo. Mi imamo ikone, a između ikone i slike razlika je ogromna. Ispred ikone ste vi, a slika je pred vama. Sa slikom se manipuliše, sa tijelom se manipuliše, ali ova imena koja sam pomenuo obogatila su Evropu“, zaključio je Kusovac, dodajući kao primjer Peđu Milosavljevića, koji je jednom rekao da je on najzapadniji srpski slikar, ali ne po tome što je uzeo od Evrope, nego što je Evropi dao.

Po završetku svog govora, Nikola Kusovac svečano je proglasio 20. (33.) Krajiški likovni salon otvorenim. Nakon toga nastavljeno je druženje po kuloarima, komentarisanje djela, razgovori o novim likovnim kolonijama i nastavku već započetih. Jedan od domaćina, Nikola Cerovac pozvao je sve prisutne na prigodnu zakusku i čašicu pića, valja se, kaže ovdašnji narod.

A ko bi to mogao bolje pripremiti nego ugostitelji iz restorana „Uzelac“ i njihovo osoblje ovog puta predvođeni Đokom Dopuđom.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

This is box title

DOBITNICI NAGRADA


Nagradu za likovno stvaralaštvo mladih „Boris Markoš Mingo“, ustanovljenu kao znak sjećanja na mladog umjetnika koji je 1991. godine poginuo braneći zavičaj, dobila je Kristina Pirković za djelo „Svadba u adu III“.

Kristina Pirković rođena je 1991. godine. Diplomirala je 2014. godine na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu, na Odsjeku za primjenjenu i likovnu umjetnost, smjer zidno slikarstvo, u klasi redovnog profesora Željka Đurovića. Master studije završila 2015. godine, na istoimenom fakultetu, smjer zidno slikarstvo, pod mentorstvom profesora Željka Đurovića i komentorstvom docenta Jelene Šalinić Terzić. Član ULUS-a od 2018. godine. Učestvovala  je na deset samostalnih i više kolektivnih izložbi. Dobitnici Kristini Pirković nagradu je predao član Organizacionog odbora Ilija Smiljanić.

Plaketa „Umjetničkog bratstva manastira Krka“ dodjeljena je mr Miloradu S. Kuraici. Kuraica se rodio  1956. godine, u selu Plavno kod Knina. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, Školu učenika u privredi u Kninu, a diplomirao je 1979. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Do najveće srpske golgote ( 04. 08. 1995.) živio je i radio u Plavnu i Kninu, a sada živi kao protjerano lice u Subotici. Radnu karijeru u Republici Srpskoj Krajini završio je na funkciji direktora Republičkog zavoda za tržište rada.  Radio je za veliki broj medijskih kuća, između ostalih i Politiku i Srpski radio Knin, a objavio je četiri knjige: „Narodne pjesme iz Kninske krajine“ (papirnato i elektronsko izdanje ), zbirku erotskih narodnih pjesama „Krajiški crven ban“ i „Dositej u Dalmaciji“.

Nagradu Miloradu S. Kuraici je predao generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske hadži Milojko Budimir

 

This is box title

SAVA SEKULIĆ SAMOUK


Počevši od ove godine, na svakom narednom Krajiškom likovnom salonu, posebno će biti prezentovan po jedan umjetnik koji se velikim slovima upisao u istoriju srpske umjetnosti. Savo Sekulić, rođen 1902. godine, je pravi primjer stvaraoca  koji je prošao trnovit put, od rodnih Bilišana u Dalmaciji, preko Beograda, do građanina svijeta. Kao i većina Krajišnika, napustio je svoj zavičaj i došao u Srbiju, između dva svjetska rata, kako bi prehranio majku i sestre. Na godišnjoj izložbi amatera 1964. godine, njegova djela su izdvojena kao jedinstvena, a on je izvučen iz anonimnosti. Od tada njegovi eksponati su izloženi na 232 kolektivne izložbe i 49 samostalnih u zemlji i širom svijeta. Za svoja djela bio je nagrađivan najvišim nagradama, a smatraju ga svjetskim klasikom naivne umjetnosti. Sava Sekulić je umro 1989. godine, a iste te godine počela je ponovo da se rađa „Zora“.

 

Nema komentara

Napišite komentar