U Beogradu promovisana likovna kolonija “Mlin, Gračac-Lika”

 

DOGODINE, PONOVO, U GRAČACU


Povodom obilježavanja Dana izbjeglica 21. juna, u organizaciji Zavičajnog udruženja „Gračac-Lika“, u prostorijama KCIOS „Tesla“, održana je prezentacija prve likovne kolonije „Mlin, Gračac-Lika“. Na promociji, osim organizatora, bili su prisutni i svih šestoro slikara učesnika kolonije, javne ličnosti iz političkog i kulturnog života i veliki broj Ličana i Dalmatinaca. Gračanka Suzana Sošić Agbaba govorila je stihove svoje pjesme „Nemoj me svrstavati“ posvećene rodnom gradu, uz pratnju gitare jednog od slikara Nikole Marčete.

Nakon nekoliko uvodnih riječi o tome šta se i kako dešavalo od 23-28. maja u Gračacu, o čemu više možete saznati i na linku SSR-a (https://ssr.org.rs/u-gracacu-pod-nazivom-mlin-gracac-lika-od-23-28-maja-odrzana-prva-likovna-kolonija/), prezentovan je katalog izložbe u kome su predstavljeni svi radovi i biografije slikara. Oni koji su se odazvali pozivu i došli u prostorije  KCIOS „Tesla“ mogli su uživati u predjelima Gračaca i Like, a umjetnici su se potrudili da urade i nekoliko akvarela sa motivima Gračaca.

Prisutnima su se obratili akademski slikari Zravko Mirčeta – Zdrave i Zoran Čalija – Čarli.

Pozdravljajući prisutne Zdravko Mirčeta rođen u Miočiću pored Drniša, istakao je da se mora iznaći način kako bi ova likovna kolonija postala tradicionalna. Mirčeta smatra da slikari svojim umijećem mogu da dio Krajine, njene crkve, planine, rijeke i gradove, „ponesu“ i „prenesu“ sa sobom na bilo koje mjesto, pa tako i ovo veče među okupljene Krajišnike. Posebno se založio da se već na narednoj koloniji otvori i dječija škola crtanja, na kojoj bi slikari najmlađe uvodili u svijet slika, grafika, skulptura…

U sličnom tonu, govorio je i Hercegovac iz Beograda Zoran Čalija – Čarli, predsjednik Sekcije za slikarstvo u Udruženju likovnih umjetnika Srbije, navodeći da je Mirčetin prijedlog odličan, ali i dodao svoj, da za vrijeme trajanja kolonije umjetnici treba da dođu u što bliži kontakt sa lokalnim stanovništvom.

„Sačuvati kulturu na nekom prostoru znači sačuvati identitet. Nije porobljen onaj narod kome se oduzmu teritorije, nego onaj koji zaboravi svoj jezik, običaje, svoju kulturu. Jako je važan taj entuzijazam, to rodoljublje koje ljudi osjećaju za svojim zavičajem. Ne postoje ljepše zemlje, od Like, Dalmacije, Hercegovine, Kosova i Metohije, Crne Gore, odnosno ne postoje ljepše zemlje od srpskih, ma gdje god da su. Siguran sam da ćemo se jednog dana vratiti u svoje zemlje, a do tada moramo sve da činimo kako ne bismo zaboravili svoje korijene. Podržavam Zdravetovu ideju za projekat sa djecom i mi imamo iskustva sa tim iz manastira Krka. Zato treba da budemo bliskiji sa tamošnjim stanovništvom i volio bih da, osim srpske djece, na ovom projektu učestvuju i hrvatska, ili djeca bilo koje druge nacionalnosti. Mi bismo, osim što bismo edukovali djecu u slikarskim vještinama, postigli i to da ona sama uvide da ono što ih roditelji uče o Srbima nije istina, pogotovo taj njihov odnos prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj“, istakao je Zoran Čalija.

Na kraju svog izlaganja, Čalija je rekao, da je ne samo mozak, nego i srce kompletne ove kolonije bio Rade Končar koji je nakon posjete manastiru Krka učinio zaista sve da se sva ova ekipa i ja nađemo u Gračacu. To je zaista jedan njegov veliki poduhvat, ali i ljudi koji su mu pomogli u tome i finansijski i u tehničkoj podršci.

Prisutnima su predstavljeni i ostali učesnici kolonije, akademski slikari Dejan Krga, porijeklom Ličanin iz Korenice i Drvarčanin Nikola Marčeta.

Zatim Marija Nikolić, akademska slikarka iz Beograda, koja je za poklon dobila suvenir ličku kapicu i nadamo se, uskoro akademski slikar Aleksandar Radosavljević, takođe iz Beograda.

Pred sam kraj prezentacije spomenuti su i organizatori i sponzori koji nisu htjeli da se njihova imena iznose javno, već samo nadimci, Raca, Tene, Joca i Oli, kao i oni iz tehničke podrške Lana i Nino, Petar i Marko Dukić, Dudo i Šmrki. Posebna zahvalnost odata je poznatom gračačkom ugostitelju Draganu Lukiću, na gostoprimstvu i ustupanju prostora za rad i prezentaciju izložbe u Gračacu.

Prezentaciji likovne kolonije prisustvovali su i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir, predsjednik SKD „ZORA“ Knin-Beograd Nikola Cerovac, predsjednik i sekretar Zavičajnog klub „Srb“ Đorđe Keča i Mićo Grbić, kolege novinari Danko Perić i Petar Popović i mnogi drugi.

Tekst i fotografije: Redakcija SK

 

 

NEMOJ ME SVRSTAVATI

Nemoj me svrstavati,
Pod kapu stavljati
Umanjivati,
Malim praviti
Misleći da ta moja vukojebina
Civilizaciju ne poznaje
Kulturu ne posjeduje,
Nemoj me s tim` dirati …

Nemoj mi ime pominjati,
U porijeklo zadirati,
Mogu ti objasniti,
Samo s visine nemoj,
Sve ću pojasniti,
Nemoj, samo nemoj uz podsmjeh,
Sa porugom o mome,
Nemoj…
Nemoj o tome…

Jer , u toj vukojebini
Toj pustopoljini ,
Ma, kako se izjasnili,
Bistri umovi su nastali,
Čistota duše,
Čistoća prostora,
Kultura,
Poštenje –
Tamo su temelji svih vrijednosti,
Tamo su očuvani bili naši brakovi,
Žene tugu krijući tugovale,
Jednom voljele, ne prestajale…
Tamo su kršni momci bili vragovi,
Muški se pobili,
Muški voljeli,
Porodicu čuvali…

Tamo su drugog i tuđeg poštivali,
Gledali da ga ne daj Bože uvrijede,
Rađe sebe da umanje,
Sebe da oštete –
Drugog nikako, tako je to,
Tako se učilo …

Tamo su vrata uvijek otključana bila ,
Komšija znao ključ gdje stoji,
Nisu se kroz špijunke gledali,
Nisu se na kavu zvali,
Sami su dolazili,
A vlakovi prolazili,
Mladi svuda školovali,
O praznicima vraćali –
Kući ,
Idem kući … ,; govorili …

Zato nemoj da me takneš,
U te stvari neke koje mene bole…
Pusti da ti pričam ,
Pa tek onda reci svoje…
Ali nemoj,
Nikad nemoj,
Udarati,
Pljunuti na ono moje…
Nemoj,
Umijem da ti odgovorim
Progovorim –
Bez zadrške…
Nemoj…

Volim ono tamo,
Volim nek` i nije više moje!!!

Suzana Sošić Agbaba

 

Nema komentara

Napišite komentar