U Glamoču održana godišnja sjednica Skupštine Saveza Srpskih udruženja „Zavičaj“

ZAVIČAJ“, UZ SPC, STUB OKUPLJANJA SRBA U FEDERACIJI

U prvom, radnom dijelu, Skupština SSU „Zavičaj“ , prihvatila je izvještaj o registraciji, izabrala članove Upravnog i Nadzornog odbora, i razmatrala Plan i program rada za naredni četvorogodišnji period. U drugom dijelu, ekspoze o radu podnio je predsjednik Saveza Brane Pećanac, koji je rekao da Savez treba da bude stub srpstva u Federaciji BiH.  Zbog toga je uputio apel za jedinstvo srpskog naroda u Federaciji BiH kako bi opstali na ovim prostorima, i pozvao Republiku Srpsku i  Srbiju, da hitno pomognu srpskom narodu.

Radnim dijelom Skupštine predsjedavao je potpredsjednik Saveza Rajko Srdić, dok je izvještaj o registraciji podnio Sreto Smiljanić, član radnog predsjedništva. Smiljanić je istakao da je Savez osnovan 21. aprila 2018. godine, kada je 18 udruženja usvojilo statut i izabralo Branu Pećanca za predsjednika. Zvanično, Savez je registrovan 25. oktobra 2019. godine, sa sjedištem u Banja Luci.

IZABRANI ORGANI SAVEZA

Obrazloženje i prijedlog za izbor članova Upravnog odbora Saveza podnio je Rajko Srdić.

Srdić je predložio da se za članove najoperativnijeg organa Saveza izaberu Strahilo Subašić, Velimir Kunić, Đorđe Radanović, sveštenik Siniša Serdar, Ignjat Simić, Jugoslav Despotović, Pero Sredanović, Milan Miholjčić i Drago Kovač. Skupština je jednoglasno prihvatila prijedlog i navedena lica izabrana su za članove Upravnog odbora, a na konstitutivnoj sjednici, po riječima Srdića, oni će izabrati predsjednika odbora.  Jednoglasnom odlukom Skupštine za članove Nadzornog odbora izabrani su Uroš Makić, Marko Bosnić i Damir Ivetić.

U nastavku rada Skupštine, Sreto Smiljanić obrazložio je Plan i program rada Saveza za naredni četvorogodišnji mandat. Predložio je da udruženja, osnivači Saveza, dostave konkretne prijedloge po svim regijama, nakon čega bi Upravni odbor, predsjednik i potpredsjednik Skupštine, izvršili izmjene i dopune i proslijedile ga članicama Saveza na usvajanje. Predlog je jednoglasno usvojen i time je završen prvi dio zasjedanja i data kraća pauza.

PODRŠKA SAVEZU

Drugi dio zasjedanja Skupštine, otvorio je njen predsjednik Brane Pećanac, zahvaljujući se domaćinima iz Glamoča na prijemu, i uvaženim gostima, koji su došli da uveličaju ovaj skup.

Pećanac je posebno pozdravio episkopa bihaćko-petrovačkog Sergija, izaslanika predsjednice RS Miladina Dragičevića, predsjednika Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodraga Lintu, bivše predsjednike Vlade RS Vladimira Lukića i Gojka Kličkovića, konzula Republike Srbije u Mostaru Mariju Bakoč, načelnike opština u Federaciji, predstavnike boračkih organizacija i naravno, članove Skupštine.

U ime grada domaćina, prisutne je pozdravio načelnik opštine Nebojša Radivojša, istakavši važnost saradnje i zajedničkog djelovanja Srba u Federaciji BiH, ali i svih udruženja.

„Zajedno smo jači je naš moto i samo tako možemo raditi na opstanku Srba na ovim područjima“, istakao je Radivojša, dodajući da je zahvaljujući pomoći Vlade Srbije, Dom kulture u kome se održava skupština, renoviran i u njemu uvedeno centralno grijanje.

Izaslanik predsjednice Republike Srpske Miladin Dragičević, u dosta emotivnom izlaganju, sjetio se 1998. godine i povratka u Drvar.

„Bilo je velikih problema kada smo, ovdje prisutni tadašnji predsjednik Vlade RS Vladimir Lukić, vladika Hrizostom i ja, obilazili Srbiju i molili ljude da se vrate. Povratak je bio još teži, ali vidjeli smo da se upornost ovih ljudi isplatila i da je Drvar sada većinski srpski grad, kao što je uvijek i bio. Ovo danas je znak da smo na dobrom putu da zaštitimo svoj nacionalni i duhovni identitet i ne zaboravimo ko smo i odakle smo. Ne smijemo dozvoliti da naša imanja zarastu, da naša djeca ne znaju za svoje korijene“, rekao je Dragičević, i pozdravio osnivanje i rad ovog Saveza.

USTAVNO-PRAVNI POLOŽAJ SRBA U FEDERACIJI ONEMOGUĆAVA POVRATAK

Diskusija je nastavljena po tematskim cjelinama. Profesor Mile Dmičić elaborirao  je ustavno-pravni položaj srpskog naroda u Federaciji BiH. Istakao je da u Federaciji ima 97 opština i da mnoge ne provode zakone i sudske odluke.

Dmičić smatra da zakone Federacije i kantona treba uskladiti sa Ustavom BiH. Da čak u četiri kantona Srbi nisu konstitutivni narod, a da recimo u gradu Glamoču, gdje su većina, školski program nije usklađen sa srpskim jezikom. Ako se zna da je prva čitaonica u BiH osnovana na srpskom jeziku u Mostaru, ako je Hercegovina iznjedrila Šantića, Dučića, Ćorovića, onda je danas sramota da se Srbi nalaze na granici statusa nacionalne manjine, zaključio je Dmičić.

Direktor Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije Marko Aćić, predstavio je aktivnosti koje su do sada urađene u organu kojim on rukovodi. Aćić je rekao da je na prostoru BiH tokom ratnih događanja interno raseljeno milion ljudi, a da je isto toliki broj napustio zemlju.

„Preko Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske, od 2006. do ukidanja ministarstva 2019. godine, kroz programe pomoći za srpske povratnike u Federaciji do danas, uložen je 71 milion KM i to kroz obnovu kuća, pravoslavnih vjerskih objekata i ekonomsko osnaživanje. Obnovljeno je preko hiljadu stambenih jedinica, preko 80 projekata infrastrukture, 93 vjerska objekta, a preko 530 porodica je dobilo pomoć za ekonomsko osnaživanje. Za slijedeću godinu predviđene su i zajedničke aktivnosti sa institucijama iz Srbije. Vlada Republike Srbije i predsjednik Srbije, i do sada su mnogo pomagali, a nastojaćemo to unaprijediti. Prioritet u radu Sekretarijata biće povratak Srba u FBiH “, zaključio je Aćić.

Direktorka Geodetske uprave Bosiljka Predragović upozorila je na ugroženost srpske imovine u Federaciji. Naglasila je da je formirano devet kancelarija na području Republike Srpske koje pružaju pravnu pomoć u zaštiti imovinskih prava u Federaciji, te kancelarija u Novom Sadu, u koje se do sada prijavilo preko 2000 ljudi koji su zatražili pomoć. Predragović je navela da je do 1991. godine, većinsko srpsko stanovništvo živjelo na 32 procenta teritorije Federacije, dok je prema podacima iz popisa 2013. godine,taj broj smanjen na 19 procenata. Još drastičniji je primjer da je prema popisu iz 1991. godine, na teritoriji Federacije živjelo 541 hiljada Srba, a prema popisu iz 2013. godine samo 56,5 hiljada Srba, što samo za sebe govori koliko se ljudi vratilo i kakvi su uslovi za povratak.

MIGRACIJE, EKONOMSKE PERSPEKTIVE, BRIGA O STARIMA I KULTURA

O problemu migrantske krize i namjeri pojedinih centara moći da migranske centre smjesti u srpska povratnička mjesta, govorio je predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH, Đorđe Radanović.

Đorđe Radanović je naveo da do 31. 10. ove godine u BiH ima registrovano preko 22 hiljade migranata. Najviše ih je, po njegovim riječima, smješteno u Unsko-sanskom kantonu i svi njihovi putevi vode ka Bihaću. Jedan razlog je vjerski, drugi granica prema Evropskoj uniji, rekao je Radanović, naglasivši da je većina njih u ratu u Siriji bila protiv vladajućih struktura, odnosno na strani ISIL-a. Upozorio je na pokušaje naseljavanja migranata u srpska sela u Federaciji BiH, te naglasio da su se srpski predstavnici jasno usprotivili tome.

„Ukoliko migranti krenu da se prebacuju u srpska sela, mi imamo plan da blokiramo ulaze u ta sela i ne ne dozvolimo ulaz migrantima“, zaključio je Radanović, dodajući na kraju svog ekspozea, da bi lično imao mnogo jaču retoriku, ali da je prevladao stav Saveza kada je o ovoj temi riječ.

Saša Aćić je govorio o ekonomskim pretpostavkama za održivi opstanak, upozoravajući da je i ovdje prisutan odlazak stanovništva sa ovih prostora, ali i pad nataliteta.

Samo u Glamoču prošle godine rođeno je 27 beba, a umrlo je 46 lica. Kada je u pitanju Livanjski kanton (10) naveo je da je u prošloj godini rođeno 400 beba, a umrlo 800 stanovnika, što znači da se godišnje broj stanovnika smanjuje između 400-500 ljudi, ne računajući migracije prema Evropskoj uniji koje su sve izraženije. Govoreći o ekonomskim pokazateljima rekao je da se na prostoru srpskih opština živi uglavnom od poljoprivrede i šumske industrije.

Aćić smatra da se treba osloniti na veći razvoj  putne infrastrukture, odnosno puta M 15 koji vodi od Banja Luke prema Splitu, ali i na pravac od Drvara ka Zadru, odnosno Šibeniku. Time bi se skratio put prema moru turistima iz Mađarske, Češke, ali i sami Hrvati bi radije išli ovim pravcem jer im to izađe jeftinije. Kao rizike ovakve ideje Aćić vidi u već pomenutom smanjenju stanovništva, nedostatku upravljačkih sposobnosti i dolasku ekstremnih migranata na ovaj prostor.

Rajko Ković koji živi i radi u Beogradu, govorio je o isto tako važnoj temi vezanoj za stariju populaciju. Radi se, naime, o studiji opravdanosti izgradnje regionalnog doma za smještaj i njegu starijih lica koji obuhvata  područje Drvara, Glamoča, Grahova i Petrovca. Radi se o objektu socijalnog karaktera, ali da je ekonomski izdrživ što je i urađena studija pokazala.Taj centar za zbrinjavanje starijih lica bio bi osnovan na ekonomskoj osnovi kao samostalan subjekat bez bilo kakvih donacija od lokalnih samouprava.

U nastavku svog izlaganja, Ković se osvrnuo na još jednu temu izgradnje i obnove spomenika uništenih u ratnim događanjima i onih koje bi trebalo da se podignu. Kao prioritetni zadatak bi se izgradio spomenik Golubu Babiću, jednom od vođa Bosanske bune od 1875-1878.  godine, koji bi trebalo da bude gotov naredne godine. Zamisao je da se spomenik postavi na 145 godišnjicu ustanka, a trebalo bi u Drvaru i jedan trg da dobije ime po ovom srpskom junaku.

Petar Radulović  je govorio o radu Fondacije “Zadužbina“ čije se sjedište nalazi u Ribniku.

Radulović je naveo da je fondacija zamišljena tako da bi se „čovjeka naučilo kako da peca ribu, a ne da mu se pružaju razne vrste jenokratne pomoći“. Višečlane porodice bile bi u fokusu rada „Zadužbine“ i njima bi se izlazilo najviše u susret. Prvi koraci su već započeti i radi se na nekim programima, istakao je Radulović, međutim, stvarna aktivnost ove fondacije bila bi vidljiva tek za desetak godina.

Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Nenad Novaković započeo je svoje izlaganje riječima da njegovi korijeni nisu sa prostora Visoke Krajine, što ne znači da ne treba pomoći ovom kraju.

„Da pomognemo ovim prostorima tako da u saradnji sa Ministarstvom kulture Republike Srpske, kultura bude decentralizovana i da se u narednom periodu na područjima gdje žive Srbi realizuju kulturni događaji“, rekao je Novaković, i osvrćući se na obnovljenu dvoranu Doma kulture, dodao da upravo njegova matična kuća može biti jedna od prvih koja će gostovati u Glamoču.

Zaključujući sjednicu Skupštine, Brane Pećanac je rekao da bi za pet, šest mjeseci trebalo da se održi naredna i to na prostoru Hercegovine gdje bi se sumirali dosadašnji rezultati. Delegacija Skupštine sa uvaženim gostima pored spomenika poginulim srpskim borcima i civilima u Glamoču, koji se nalazi u porti Crkve Silaska Svetog duha na apostole, položila je vijence i cvijeće.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

This is box title

VLADIKA SERGIJE

ZRNO VOLJE (POVRATKA), PRETVORITI U LAVINU

Raduje me što se opet vidimo, što smo opet zajedno, da bismo sagledali gdje smo, šta možemo i šta moramo. Teško je breme na plećima. „Krst nositi nama je suđeno. Teško breme, ali voće slatko. Vaskrsenje ne biva bez smrti“, reče nam, za sva vremena, veliki Njegoš.

Ovdje, u Glamoču, gdje nas je sabrala naša nevolja, u prilici smo vidjeti polupuste ulice, prazna sela i puste kuće. Nije tako samo u Glamoču, tako je u Drvaru, Grahovu, u srpskim selima Petrovca, Ključa, Sanskog Mosta, Bosanske Krupe, Hercegovine…

Život je odavde prognan prije 24 godine, ljudi su prognani, a tek poneko se ponovo vratio. Povratnici, koji su željeli nastaviti život u svojim rodnim selima i gradovima, bili su bez stvarne podrške, a mnogi od njih su se upokojili.  Mnogima nije bilo stalo da Krajina vaskrsne, da ožive srpska sela i gradovi. Danas je drugačije. Postoji ono zrno volje da se pomogne povratak, ali to zrno mi moramo pretvoriti u lavinu koja neće ostati neprimjetna. Nije od koristi da se sastajemo, da oplakujemo sudbu, već da činimo konkretne stvari, da djelamo svaki dan, da krajeve naših djedova i pradjedova ne bi prekrio korov našeg zaborava.

Mi, sem Boga, imamo samo dvije adrese na koje možemo uputiti naš vapaj. To su Banjaluka i Beograd, Republika Srpska i Srbija.

Ako nas one ne budu razumjele neće niko. Zato je potrebno da svako od nas pojedinačno učini sve da pridobije one koji nam mogu pomoći da ovdje razvijemo život, zaustavimo odliv stanovništva, probudimo zaspalu nadu.

Srbija na godišnjem nivou za Kosovo i Metohiju izdvaja 500 miliona evra, da bi sačuvala narod i teritoriju. Nas je desetak puta manje. A i Srpska je sedam puta manja od Srbije.

Bilo bi dobro kada bismo izlobirali da se u Narodnoj skupštini Republike Srpske usvoji Zakon o Krajini, kako bi pomoć ovdašnjim lokalnim zajednicama i ovom napaćenom narodu bila kontinuirana, da ne zavisi naš opstanak od „ad hoc“ odluka.

S druge strane, bilo bi dobro kada bismo u sastav opštine Drvar vratili nepravedno otete sve one mjesne zajednice koje su nakon Dejtonskog sporazuma pripijene gradu Bihaću. Razlog je etnički inženjering. Valjda kreatorima nove BiH nije bilo dovoljno što su nas ispraznili sa naših vjekovnih područja, već su htjeli da cementiraju naš nevoljni odlazak administrativnom agresijom.

Dakle, neophodno je da tačno znamo šta hoćemo, da osmislimo i tražimo isključivo ono što će nas održati ovdje gdje jesmo i što će generisati povratak onih koji možda o povratku više ne razmišaju. Potreban je jasan plan, potrebna je iskrena posvećenost, čestitost i poštenje, kako ne bismo iznevjerili one koji nam pomažu i koji će nas, ako Bog da, pomagati .

Ne smijemo iznevjeriti naše pretke, ali ni naše želje koje nisu usmjerene ni protiv koga, već kojima želimo vratiti život tamo gdje ga je oduvijek bilo. Zato moramo potaknuti mnoge da nam se pridruže, da nas pomognu, da nas ohrabre i razumiju.

Naše je da činimo koliko možemo predano s nadom i vjerom po riječima Svetog Petra Cetinjskog: „Ko učini koliko je kadar, učinio je koliko je dužan“.

This is box title

MIODRAG LINTA

SRBI U FEDERACIJI BiH SU GRAĐANI DRUGOG REDA

„Srbi u Federaciji BiH su obespravljeni i građani drugog reda jer federalna vlast i kantonalne vlasti sprovode politiku sistematske diskriminacije našeg naroda o čemu govore brojne činjenice. Preostali Srbi u Federaciji BiH ne primaju nikakvu finansijsku pomoć iz Federacije i kantona ili je ona zanemarljiva. Srbi u Federaciji BiH ne mogu da se zaposle u javnim ustanovama kao što su državna uprava, ministarstva, prosvjeta, zdravstvo, policija, pravosuđe i dr.  Srpska djeca u velikoj mjeri nemaju pravo da uče srpski jezik i nacionalnu grupu predmeta i nemaju pravo da koriste udžbenike na srpskom jeziku. Zdravstvena zaštita je loša i neadekvatna. Ima veliki broj srpskih sela bez vode i struje i sa veoma lošim putevima, kao i hiljade porušenih srpskih kuća koje još nisu obnovljene.  Poseban problem jeste činjenica da pojedini centri moći u Sarajevu i vlast Unsko-sanskog kantona ima skandaloznu namjeru da osnuje migrantske centre u srpskim mjestima što je suprotno Aneksu 7 Dejtonskog sporazuma koji garantuje povratak izbjeglica i raseljenih lica na svoja vjekovna ognjišta. Na poligonu u Glamoču se vrši, na neadekvatan način, uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava što prema brojnim stručnjacima može imati negativne posljedice po zdravlje ljudi i životnu sredinu“, rekao je Linta, obraćajući se prisutnima, a zatim se osvrnuo na institucionalno rješenje problema Srba u regionu.

„Pitanje blizu dva miliona Srba u osam država regiona treba definisati kao jedno od najvažnijih državnih i nacionalnih pitanja i zato treba osnovati posebnu državnu instituciju tj. Ministarstvo za Srbe u regionu. Navedeno Ministarstvo bi sa ozbiljnim budžetom i kvalitetnim i stručnim ljudima imalo zadatak da realizuje što veći broj različitih projekata u regionu iz oblasti infrastrukture, zapošljavanja, obrazovanja, kulture i socijalne i humanitarne pomoći za najugroženija lica“, istakao je Linta.

Linta je posebno naglasio da je važno da jačamo srpsku slogu i jedinstvo kao jedan od preduslova opstanka našeg naroda, kao i da se međusobno pomažemo i razumijemo i opraštamo jedni drugima. Na kraju, istakao je značaj formiranja jedinstvene srpske liste u Federaciji BiH na lokalnim izborima koji će u BiH biti održani na jesen slijedeće godine.

This is box title

BRANE PEĆANAC

ZALAŽEMO SE ZA OSTVARIVANJE USTAVNO-PRAVNOG POLOŽAJA SRPSKOG NARODA U FEDERACIJI BiH

Mi smo u BiH doživjeli skoro najveće strahote u raspadu bivše nam zajedničke otadžbine Jugoslavije. Da nismo stvorili i da ne čuvamo Republiku Srpsku, sve ovo bi bilo pusto bez Srba. Nas može i mora očuvati samo nacionalna svijest i nacionalno jedinstvo na ovim prostorima, jer drugi mehanizmi u Federaciji BiH ne postoje, a ako postoje prema nama se niko ne osjeća obavezan da ih izvršava. Srbi na prostorima Federacije BiH su obespravljeni i osjećaju se ugroženi na svojim vjekovnim ognjištima, a sve češće čujemo namjere da se na te prostore lociraju smještajni kapaciteti migrantske polupacije, što bi narušilo život Srba na tom području.

Danas je više nego jasan, težak i nesnošljiv položaj srpske polupalicije u Federaciji, koja je od početka demokratski i nacionalni dejtonski višak. Politički, ekonomski, kulturno i nacinalno Srbi su zanemareni, kako u kantonima tako i Federaciji BiH, dok se na nivou BiH ovaj problem vrlo malo registruje. Naš položaj je sve teži, a dodatno zabrinjava činjenica da to što smo malobrojniji sve smo razjedinjeniji, što nažalost, ubrzava naš nestanak na ovim prostorima.

Stoga sagledavajući sve činjenice, trebamo sa ovog okupljanja predložiti nove korake i ukazati na nove mogućnosti i iz Republike Srpske i iz Srbije kao što su:

-Potpuno ostvarivanje ustavno-pravnog položaja našeg naroda u Federaciji BiH, u skladu sa međunarodnim deklaracijama i konvencijama, kao političkog i istorijskog faktora na ovim prostorima.

– Podizanje privredno –ekonomskog položaja u cilju održivog opstanka na prostorima Federacije BiH, a posebno izgradnja infrastrukturalnih objekata, putnih komunikacija privrednih kapaciteta gdje bi se zapošljavali mladi ljudi i zaustavilo njihovo raseljavanje.

-Treba poboljšati i unapređivati mjere socijalne politike, zdravstvene zaštite, zbrinjavanje starih, nemoćnih i socijalno ugroženih lica, pospješivati natalitet jer ukoliko ne budemo vodili računa o priraštaju stanovištva ni mjere bilo koje ekonomske politike neće uroditi plodom.

Sve što tražimo, predlažemo i želimo, moramo da činimo zajedno, legalnim i demokratskim putem i metodama, u saradnji sa legitimnim i legalnim institucijama BiH kao i institucijama naše matice Srbije.

Prema riječima Pećanca, Savez srpskih udruženja “Zavičaj” okuplja 19 udruženja, a još najmanje deset iz Srpske, FBiH i Srbije najavilo je da će pristupiti toj asocijaciji.

Nema komentara

Napišite komentar