U Gračacu pod nazivom „Mlin, Gračac-Lika“ od 23-28. maja održana Prva likovna kolonija

ENTUZIJAZMOM DO UMJETNIČKIH DJELA

Kada je grupa entuzijasta iz Gračaca, prošle godine, nakon obilaska likovne kolonije „Umjetničkog bratstva manastira Krka“, došla na ideju da nešto slično uradi i u ovom ličkom gradiću, vjerovatno ni sami nisu vjerovali da će se ona i ostvariti. Pošto su čudni nebeski putevi, a ideja rođena pod manastirskim svodovima, uz to ispraćena velikim entuzijazmom i čvrstom voljom, ne čudi što je i došlo do njene realizacije. Velike zasluge za to pripadaju i šestorici slikara predvođenih Zoranom Čalijom Čarlijem i Zdravkom Mirčetom Zdravom, koji su sa još dva učesnika prošlogodišnje kolonije u Krki, Dejanom Krgom i Nikolom Marčetom, pojačani sa mladim snagama Marijom Nikolić i Aleksandrom Radosavljevićem, učestovali na ovoj likovnoj koloniji. Na kraju, kad se nakon svega podvuče crta, nije prošlo ni godinu dana, a na platnima, premijerno izloženim u improviziranom prostoru u objektu Dragana Lukića u Gračacu, našlo se predivnih 12 umjetničkih radova sa motivima ovog ličkog gradića.

Da je svaki početak težak, a pogotovo kada je umjetnost u pitanju, uvjerili su se, prije svih, organizatori ove manifestacije. Bez mnogo pompe, novcem uglavnom sakupljenim iz vlastitih džepova i „uz pomoć prijatelja“, mala, ali odabrana grupa, uputila se 23. maja put Like. Tačnije do mlina Dukić, gdje je, po prvobitnom planu, trebalo da bude i sjedište kolonije. Nažalost, ovogodišnje kišovito majsko vrijeme, dozvolilo je umjetnicima samo toliko inspirativnih trenutaka da naprave skice i da se nakon toga povuku u zatvoreni prostor nekadašnjeg uglednog gračačkog restorana „Galeb“.

 

INSPIRANI ENERGIJOM I ATMOSFEROM


Kako već to umjetnici znaju, vrijeme, pored onog odvojenog slikarstvu, znali su iskoristiti na najbolji način. Pomalo uz pjesmu i gitare Čarlija i Nikole, pomalo uz smijeh i šalu Tene, Sofke i Dane Vuka, karte i šah sa Draganom vlasnikom restorana, dok je za najmlađe slikare iz grupe organizovan izlet do Karinskog mora.

Kada se nekoj stvari priđe na ozbiljan način, onda teško da i rezultat izostane. Petog dana kolonije upriličen je i promotivni prikaz slika. Na ovom događaju, o kome se u Gračacu tih dana dosta pričalo, što je uostalom i bio jedan od ciljeva, okupilo se tridesetak mještana, predvođenih zamjenicom načelnice opštine Rajkom Rađenović.

O značaju likovne kolonije, jedine ovakve vrste na prostoru nekadašnje Krajine, pored one koja se već 30 godina svakog ljeta održava u manastiru Krka, govorio je Zdravko Mirčeta, ističući da je, iako rođen samo stotinjak kilometara od Gračaca u selu Miočić, pored Drniša, ovo bio njegov prvi susret sa ovim mjestom.

„ Poznavao sam mnoge ljude iz Gračaca, za vrijeme školovanja i studiranja u Zagrebu, ali prvi put sam ovdje proveo nekoliko dana i osjetio jednu pozitivnu energiju. Pošto imam poprilično iskustva u radu slikarskih kolonija, atmosfera u kojoj smo radili i ljudi sa kojima smo bili okruženi, uvjeravaju me da ovo neće biti naš posljednji susret u Gračacu. Mi umjetnici imamo šesto čulo da to osjetimo, jer ne kaže se džaba da je slikanje božiji dar,a ako išta Bog prepoznaje to je ljubav, a zadatak svih nas prisutnih ovdje je da tu ljubav širimo“, rekao je, u uvodu svog obraćanja, Mirčeta.

Svi ti ljudi iz okruženja, pogotovi Raco i Jovica, probudili su želju da zajedno, sa ostalim kolegama, stignemo do zajedničkog cilja, da nešto uradimo i konačno da vam predstavimo danas naša djela urađena za ovih pet, šest dana. Kao što znate, vrijeme nas nije poslužilo, ali i to je jedna vrsta iskušenja koje smo uspješno prebrodili i iskreno se nadam da ćemo se dogodine opet okupiti, u još većem broju. Tu ste vi, predstavnici vlasti Gračaca, tu su njegovovi mještani i siguran sam da se u jednom slažemo, da Gračac treba da se podigne i na kulturnom planu i da bude primjer ostalim sredinama u kojima žive preostali Srbi ovdje“, veoma nadahnuto besjedio je Zdravko Mirčeta, pozivajući lokalnu vlast da se i ona naredne godine uključi u ovaj projekat.

U sličnom tonu govorio je i Zoran Čalija Čarli, akademski slikar iz Beograda. Predsjednik sekcije za slikarstvo Udruženja likovnih umjetnika Srbije, porijeklom Hercegovac, uklopio se u ovaj dinarski mentalitet. Svakako da je njegova zasluga bila najveća prilikom okupljanja kolega koji su stvarali slike, a o njima i djelima koja su stvarali izrazio je veoma visoko mišljenje.

„Želim da naglasim da smo imali jako dobar izbor umjetnika, a zastupljene su sve generacije, od najmlađeg Aleksandra pa do nastarijeg Zdravka. Faktički to su četiri generacije slikara veoma cijenjene u Beogradu, a kao neko ko dobro poznaje ovu materiju moram da istaknem da su radovi veoma kvalitetni. Ovo je jedno dragocjeno iskustvo i žao mi je što na samom početku nismo napravili jednu tješnju saradnju sa lokalnom zajednicom i stanovništvom, što se nismo više družili jer osim slikarstva među nama se nalaze i dobri muzičari, pjesnici, a ne sumnjam da srodnih duša ima i među vama“, rekao je Čalija, a onda posebno istakao one, kako je rekao, koji su na svojim plećima iznijeli nimalo laku logistiku koja prati ovakve događaje.

„Najveći dio posla, odnosno uopšte idejni tvorci svega ovoga su Raca i Jovica, bez čije inicijative, upornosti, ali i finansijskih sredstava do svega ovoga ne bi ni došlo. Animirali su nas da dođemo ovdje i to je jedna zaista sjajna inicijativa potekla od izuzetnih ljudi koji su odlučili da pomognu svom kraju u nečem čija se vrijednost možda iz ovog ugla danas i ne može realno sagledati. Nadam se da će slijedeće godine ovdje biti više umjetnika, koji će ne samo uraditi nešto dragocjeno za Gračac, što se kulture tiče, već stvarati neke buduće zbirke radova koji će krasiti opštinu, biblioteku ili neku drugu ustanovu. U našoj srpskoj genetici je da ostavljamo nešto pozitivno iza nas, a umjetnost je nešto čime ne može svako da se bavi, kao što ne može ni svako da ima likovnu koloniju. Ponavljam to treba cijeniti, uključiti sve one koji mogu da pomognu, jer ovo što smo uradili je pionirski poduhvat, a samo uz dodatnu ozbiljnost i finansijsku podršku svih, ovo treba da preraste u nešto čime Gračac može s pravom da se ponosi“, zaključio je Zoran Čalija čija slika ruševina Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Deringaju, pored koje su sahranjeni posmrtni ostaci gornjegračačkog i zrmanjskog paroha, djeda i oca majke Nikole Tesle Georgine Đuke Mandić, prosto mami uzdahe.

 

OPŠTINA ĆE PODRŽATI LIKOVNU KOLONIJU


U ime opštine Gračac, okupljenim umjetnicima i organizatorima, zahvalila se Rajka Rađenović, zamjenica načelnice, ističući da ovakav događaj za Gračac ima ogroman značaj, a prije svega, za srpsku zajednicu koja je ostala i opstala ovdje pod dosta teškim uslovima.

„Predstavlja mi čast i zadovostvo da vas pozdravim u ime opštine Gračac, njenih žitelja i u svoje lično ime. Posebno bih se zahvalila organizatorima ovog prekrasnog i hvale vrijednog događaja i zbog toga što su baš na ovakav način željeli da se oduže Gračacu. Svima prisutnim predstavlja zadovoljstvo vidjeti ovakve prekrasne slike i putovati sa njima kroz prelijepe dijelove našeg mjesta i dijelove naše bivše i sadašnje države. Smatram da ovakav događaj i ova likovna kolonija treba biti  motiv za sva druga kulturna dešavanja, a mi ćemo se potruditi, da u granicama svojih mogućnosti, pomognemo nastavak rada ove slikarske kolonije i iskreno se nadam da ćemo se ponovo ovdje vidjeti naredne godine“, istakla je Rajka Rađenović, još jednom zahvaljujući se slikarima i organizatorima na uloženom trudu.

Na kraju, razmjenjeni su i pokloni, a našlo se tu i skromno posluženje, valja se, kažu domaćini. Umjetnici su zamjenici predsjednice poklonili sliku, a jedna od najmarljivijih gračačkih entuzijastkinja, kada su kulturna dešavanja u pitanju, Vesna Bogunović poslužila je goste lično pravljenim domaćim likerom od drenjina.

Zajednički stav svih koji su prisustvovali ovom skupu bio je da se likovna kolonija nastavi i naredne godine, da u tome pomogne i opština Gračac, ali i institucije i pojedinci iz Srbije, kako bi se već mogli praviti planovi za narednu godinu. Iskreno se nadamo uz veću pomoć društvene zajednice i većeg broja pojedinaca, kako ova likovna kolonija ne bi opstala samo zahvaljujući već pomenutim entuzijastima, Raci i Joci, ali i njihovim prijateljima Tončiju i Oliju koji su takođe dali nesebičan doprinos da se ona realizuje.

 Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

UČESNICI I RADOVI


  1. Čalija Zoran, Beograd

 

  1. Mirčeta Zdravko, Zemun, Gospodska 4

 

  1. Marčeta Nikola, Beograd, Luke Vojvodića 31

 

  1. Radosavljević Aleksandar

 

  1. Nikolić Marija, Beograd

 

  1. Krga Dejan, Beograd

 

Medijski sponzor likovne kolonije u Gračacu je mjesečni list „Srpsko kolo“. Izdavač lista je Savez Srba iz regiona, a njegov predsjednik narodni poslanik Milorad Linta finasijski je pomogao ovaj projekat izdvajajući dio sredstava za putne troškove.

 

 

Nema komentara

Napišite komentar