U Lušci Palanci (opština Sanski Most) održane 37. Grmečke sportske igre

 

JELAŠINOVCI UBJEDLJIVO PRVI


U Lušci Palanci, maloj varoši podno Grmeča, 6. i 7 . jula, pod geslom “Gdje god bio, gdje god da boraviš, dođi nemoj da zaboraviš“, održane su 37. po redu Grmečke sportske igre, sa nizom pratećih sadržaja. U subotu, prvog dana, održan je, po prvi put marš od Hašana, rodnog sela Branka Ćopića, do Lušci Palanke, dok je u popodnevnim časovima otvorena biblioteka podgrmečkih pisaca u prostorijama tamošnjeg Doma kulture. Večernji program započeo je Drugim podgrmečkim književnim susretima, a završen nastupom kulturno-umjetničkog društva „Kozara“ Prijedor. U nedjelju je posjećen spomen kompleks „Korčanica“, gdje su položeni vijenci i održan čas istorije, a oko 11 časova, počele su i sportske igre u narodnim disciplinama, kao i turnir u malom fudbalu.

Svaki od navedenih događaja zavređuje posebnu pažnju, a u daljem tekstu fokusiraćemo se na marš i sportske igre, dok će ostali događaji, u Srpskom kolu, biti obrađeni u odvojenim cjelinama.

 

GRMEČKI MARŠ


Neposredno po dolasku u Lušci Palanku, predstavnici krajiških udruženja u Srbiji, predvođeni predsjednikom udruženja Srba iz opština Bosanske Krajine u Federaciji BiH, Draganom Divjakom, uputili su se u susret učesnicima marša Hašani-Lušci Palanka, dugog 15 kilometara, sa kojima su kasnije i stigli do centra nekadašnje istoimene opštine.

Mada je bila izuzetna vrućina i dug put, na licima učesnika marša, gotovo da se nije primjećivao umor. Domaćini su ih dočekali sa mnogo tekućine, što im je u tom trenutku i bilo najneophodnije, a zatim su se okrepili i sa vojničkim pasuljem koji su u slast pojeli.

U ime domaćina, o istoriji Lušci Palanke i okoline, govorio je profesor Đuro Trkulja, dugogodišnji kustos memorijalnog kompleksa „Korčanica“. Pozdravljajući prisutne, nekadašnji profesor srskog jezika i istorije, nije zaboravio da istakne da je nekada u ovom, do 1962. godine, opštinskom središtu, bilo i do 1200 đaka, računajući i one iz područnih škola, a da danas nema ni jednog.

„Svima vama učesnicima marša, čestitam na ovome poduhvatu, želim da se zahvalim inicijatoru Sveti Mrđi i MZ „Lušci Palanka“ koja je prihvatila da bude domaćin i pokrovitelj ove manifestacije. Ovim gestom ispoštovali ste tradiciju naše oslobodilačke borbe, naših partizana, kojima vremenski uslovi nikada nisu bili prepreka. Spajanjem Hašana, rodnog sela Branka Ćopića, najčitanijeg pisca u bivšoj Jugoslaviji, i Lušci Palanke, koja je u njegovim književnim djelima nazvana “Mala Moskva”, jer je tokom Drugog svjetskog rata samo petnaestak dana za vrijeme IV neprijateljske ofanzive bila u rukama neprijatelja, učinili ste mnogo“, istakao je profesor Trkulja, a zatim je govorio o doprinous NOB-u svakog sela i mjestu kojim su učesnici marša prošli.

Osim Đure Trkulje, učesnicima su se obratili i jedan od organizatora sportskih igra, Sveto Mrđa i planinar Duško Blažić, inače obojica učesnici ovog pohoda.

„Ove godine smo po prvi put održali marš u sklopu Grmečkih sportskih igara. Posebno se zahvaljujem damama na izdržljivosti jer po ovakvom vremenu zaista nije bilo lako preći ovu razdaljinu, ali siguran sam da će nas naredne godine biti još više i da će među nama biti veći broj omladine“, rekao je Sveto Mrđa, učesnik i organizator ovog marša.

„Želim, prije svega, da pozdravim naše domaćine, sve učesnike marša, kao i da istaknem da sam učestvovao, prije gotovo 40 godina, u markiranju „Krajiškog partizana“, odnosno partizanske transverzale koja je išla od Bihaća do Bosanskog Petrovca, u dužini od 135 kilometara. Zato sam izuzetno radostan što sam uspio da i danas vidim te markacije postavljene davne 1982. godine, kada sam na Grmeču proveo gotovo šest mjeseci. Uvjeren sam da će Grmeč i dalje biti ono što jeste, da ćemo nastaviti da markiramo nove staze i da će to svima nama služiti za ponos“, rekao je, u svom obraćanju, Duško Blažić, najavljujući novi marš naredne godine, ali i još neke planinarske akcije koje bi trebalo da se sprovedu na ovoj prelijepoj planini dugoj 70 kilometara koja se prostire od Bihaća do Ključa.

Ovaj dio programa završen je druženjem uz muziku i obećanjem da će se naredne godine ponovo naći na istom mjestu.

 

POBIJEDILI SNAGA I VJEŠTINA


Drugog dana, u 11 časova, počela su sportska nadmetanja u narodnim disciplinama i malom fudbalu. Pošto je ekipa Srpskog kola istovremeno bila prisutna i kod polaganja vijenaca i časa istorije u spomen kompleksu „Korčanica“, dio uvodnih igara nije uspjela da isprati. Međutim, zahvaljjući ljubaznim domaćinima sekretaru MZ „Lušci Palanka“ Borislavu Tešiću i organizatoru sportskog dijela igara Tomislavu Praštalu, uspjeli smo da zabilježimo imena svih pobjednika.

Na teren lokalnog FK „Grmeč“, stigli smo tačno na  najzanimljiviji dio takmičenja. Bacanju kamena sa ramena, povlačenju palice, navlačenju konopca i završnim utakmicama turnira u malom fudbalu. Veliki broj gledalaca na terenu, a samo malo manji u okolnim šatrama iz kojih se čula muzika i pjesma, doprinijeli su dobroj atmosferi i na sportskom polju.

Desetak takmičara učestvovalo je u disciplini bacanje kamena sa ramena, među njima i bivši (Duško Radun) i sadašnji (Milorad Gligić) načelnik opštine Bosansko Grahovo. Tako da je neko u šali rekao da li je to kriterijum po kome se biraju načelnici u ovom gradiću. Međutim, da dobro bacaju kamen uvjerili su se svi oni što su ispratili ovo takmičenje. Već nakon prvog pokušaja, Duško Radun je postigao najveću daljinu, a u naredna dva puta je samo poboljšavao, time donoseći bodove ekipi sela Miljevci čije je boje branio na ovom takmičenju. Dobra bacanja imali su i Dragan Majkić (Majkić Japra) i Boris Avramović (Dabar) zauzevši drugu i treću poziciju.

U disciplini navlačenja palice bila je još neizvjesnija borba. Prije takmičenja, čovjek koji je bio neprikosnoven u ovoj disciplini Dragomir Batić iz Praštala, a za koga kažu da mu ni sada nema ravnog, rekao je za „Srpsko kolo“ da želi da pruži priliku mladima da oni iskažu svoje umijeće.

Dok je stojeći sa kumom Mirkom Ćulibrkom i njegovim sinom Petrom, posmatrao takmičenje, samo nam je šeretski dobacio – vidjećemo pobjednika na kraju. Borbe su se uveliko zahuktavale i mnogo takmičara je sjelo jedan naspram drugog kako bi pokazalo svoju snagu, ali i umijeće, jer je i ono veoma bitan faktor u ovoj disciplini. Na kraju, oči u oči su se našli Bubić Milan iz Jasenice i Kosovac Marko iz Potkraj-Glavice.

Kosovac je bio bolji u ovom navlačenju i zasluženo osvojio prvo mjesto. Ipak, tu nije bio kraj. Čekao ga je u nezvaničnom meču već pomenuti Dragomir Batić, kako bi potvrdio da još uvijek najbolje povlači palicu. Ovog puta je iskustvo pobjedilo mladost, a tek smo nakon ove borbe shvatili šta nam je svojim osmijehom htio reći Batić.

Navlačenje konopca izazvalo je najveću pažnju, ali i navijanje, fotografisanje, ulazak u teren navijača i „trenera“. Svaka borba bila je zanimljiva, padalo se i ustajalo, vuklo po zemlji, ali se konopac nije ispuštao.

Jelašinovci, kasnije sveukupni pobjednici ovog takmičenja, u ovoj disciplini morali su da se zadovolje „samo“ trećim mjestom. Finale je bilo rezervisano za ekipe Otiš i Pokraj Glavicu. Jake Podgrmečlije s jedne i druge strane, s nestrpljenjem su čekali početak borbi, pa ih je sudija više puta morao vraćati na polazni položaj. Potkraj Glavica je bila bolja, veselje nije izostalo jer ipak u konopcu zajedništvo preovladava. Svakako najteža i najzanimljivija disciplina, a uporediti se može samo sa višebojem u atletici.

Bliži se i kraj takmičenja, ostaje finalni meč u malom fudbalu. Do prije nekoliko trenutaka sunčano vrijeme zaklanjaju oblaci, počinje i vjetar. Poznavaoci vremenskih prilika očekuju kišu iz Krajine. I publika se pod naletima jakog vjetra povlači. Ostaju samo fudbaleri i njihovi najodaniji navijači. Sa jedne strane ekipa Prijedora US, s druge strane centra igrališta Final group iz Lušci Palanke.

Neizvjesno do samog kraja. Već pomenuti vjetar i ne baš idealno ravan teren ne dozvoljavaju da se razvije igra. Pokušava se pojedinačnim akcijama, ali u malom fudbalu na takav način teško padaju golovi. Do kraja regularnog toka ih nije ni bilo. Prilazi se penal seriji. Odlučuje jedna dobra odbrana i pehar i zlatne medalje odlaze u ruke Prijedora US. Sreća je bila ovaj put naklonjenija njima, ali srdačni pozdrav sa protivnikom i zajednički snimak finalista sa medaljama i peharima govori o viteštvu. Ko zna ko će naredne godine slaviti. Poražena ekipa koju su činili radnici fabrike peleta iz Lušci Palanke primila je pehar za fer plej. Treće mjesto pripalo je ekipi Novo Naselje – Potočari.

Sabiraju se rezultati za sveukupnog pobjednika. Neizvjesnost postoji, Jelašinovci ili Novo Naselje -Potočani. Jelašinovci zasluženo osvajaju pehar kao najbolja ekipa 37. Grmečkih sportskih igara. Igara dobro organizovanih, vrlo dobro posjećenih i igara koje sigurno donose radost ovoj varošici na sredokraći puta Sanski Most –Bosanska Krupa. Novi susret je već zakazan za prvu subotu jula 2020. godine.

Tekst i fotografije: Željko Đekić

GRMEČKE SPORTSKE IGRE – REZULTATI


1. TRČANJE 100 METARA

  1. Siniša Srdić, Jelašinovci
  2. Goran Vrhovac, N. Naselje – Potočani
  3. Srđan Karakaš, Jelašinovci

2. TRČANJE 1500 METARA

  1. Marko Ćulibrk, Bušević
  2. Miloš Demonjić, N. Naselje -Potočani
  3. Elvedin Velić, Sanski Most

3. TRČANJE U VREĆI

  1. Srđan Karakaš, Jelašinovci
  2. Siniša Srdić, Jelašinovc
  3. Mirko Bukvić, N. Naselje – Potočani

4. BACANJE KAMENA S RAMENA

  1. Duško Radun, Miljevci
  2. Dragan Majkić, Majkić Japra
  3. Boris Avramović, Dabar

5. SKOK U DALJ IZ ZALETA

  1. Siniša Srdić, Jelašinovci
  2. Danijel Mirčić, Žitište 
  3. Mile Šljivić, N. Naselje – Potočani 

 6. POVLAČENJE PALICE

  1. Marko Kosovac, Potkraj – Glavica
  2. Milan Babić, Jasenica
  3. Stevo Aničić, Otiš

7. POVLAČENJE KONOPCA

  1. Potkraj – Glavica
  2. Otiš
  3. Jelašinovci

8. ŠAH

  1. Dragan Kugić, Jelašinovci
  2. Dragan Pešević, Jelašinovci
  3. Zdravko Mrđa, Miljevci

9. TURNIR U MALOM FUDBALU             

  1. Prijedor US
  2. Final group, Lušci Palanka  
  3. Novo naselje – Potočani

 

NAGRADA ZA FER PLEJ: Final group, Lušci Palanka

UKUPNI POBJEDNIK: JELAŠINOVCI

ŽELJKO BUDIMIR, PROFESOR FPN U BANJA LUCI:

SVJEST O ETNIČKIM I ISTORIJSKIM PROSTORIMA SRBA OVOG KRAJA MORA OSTATI UPRKOS TOME ŠTO NEMAJU FUNKCIONALNU VLAST


Jednog od predvodnika  marša koji je krenuo iz Hašana sreli smo iznad ulaza u Lušci Palanku gdje je sa jednim od svojih kolega diktirao nimalo lak tempo. Kasnije, u razgovoru, saznajemo da se radi o profesoru Fakulteta političkih nauka u Banja Luci, rođenom 1977. godine, u ovom kraju. Budimir smatra da ovaj marš i sportske igre predstavljaju vraćanje života Podgrmeču.

„Grmeč gora je mitski termin i mitski srpski topomin, ne samo vezan za NOB i Drugi svjetski rat, nego na trajanje Srba na prostoru Bosanske Krajine od 13. vijeka kada se prvi put pominje ovo ime do danas. Ovaj prostor je bio bogat ljudima i istorijom, nažalost, sada živimo u vremenu kada je bogat samo istorijom. Ovakvi događaji pokazuju da ono što je, po mom mišljenju, najvažnije je da ostaje svijest o ovom prostoru u srpskom narodu koji više nema funkcionalnu kontrolu kroz vlast nad ovim etničkim i istorijskim prostorima Srba.

Profesor Budimir potiče iz ovih krajeva, porodica mu sada živi u Banja Luci, a prema njegovim riječima, većina Podgrmečlija se uglavnom preselila u glavni grad RS, zatim Prijedor, jedan dio je završio u Beogradu, a ne mali broj njih se nalazi u Vojvodini. Kaže nam da su njegovi preci ranije živjeli u Lici.

„Veliki broj stanovništva Podgrmeča je na ove prostore došao nakon Berlinskog kongresa sa velikom migracijom Srba koji su živjeli nekad na Kordunu, Lici i Dalmaciji. Konkretno, moja porodica je došla podno Velebita iz Like iz Vrela Zrmanje i danas se njeguje to jako sjećanje na naše porijeklo. Tu su se spojile dvije Krajine. Habzburška i Bosanska Krajina, što pokazuje ovaj prostor i istorijski i etnički i u svijetu i u mitu našem – srpski“, priča nam Željko Budimir, dodajući da je i njegov djed sa majčine strane od Mandića iz Like, a da skoro 80 procenata prezimena, koje ćemo čuti boraveći ovdje, nose ljudi čiji je porijeklo iz Republike Srpske Krajine.

 

Nema komentara

Napišite komentar