Miloš Meljanac

U Medija centru Doma Vojske Srbije „Odbrana“ promovisana knjiga autora Miloša Meljanca

MILOŠEVO NASEOBINA UDOVICA


„Ova istorijska knjiga posvećena je sjenima devet vrličkih žrtava koloniziranih između dva svjetska rata u selu Miloševo, pored Kruševa, u Makedoniji, pobijenih na zvjerski način početkom novembra 1942. godine od strane njihovih komšija, ali i podvigu njihovih udovica koje su u tim teškim vremenima, a i kasnije, uspjele da svoje potomstvo izvedu na pravi put. Ovdje se radi o najmasovnijem ratnom zločinu u kruševskom kraju, izvršenim nad stanovnicima najmanjeg naselja Miloševa, naseobine srpskih naseljenika kasnije zaboravljenom od strane istoričara, makedonskih pisaca koji su o stradanju Srba davali samo kratke, usputne, a često i nedobronamjerne napomene, ali i prećutkivanju samih Srba o masakru nad svojim nedužnim sunarodnicima “, u nakraćem se mogu sažeti riječi autora knjige Miloša Meljanca iznesene na promociji.



Osim autora knjige na promociji su govorili Zoran Kolundžija, direktor izdavačke kuće „ Prometej“ i dr Vedran Stančetić, profesor Fakulteta političkih nauka. U umjetničkom dijelu programa učestvovali su pjesnikinja Jelena Katić koja je govorila stihove vezane za ovu tragediju srpskog naroda u Miloševu, Milan Rnić diplar i predstavnik čuvara Hrstova groba iz Vrlike.

STRADALI ZBOG NEOSNOVANE SUMNJE


Zoran Kolundžija rekao je da smo čitajući ovu knjigu svjedoci događanja u Makedoniji u vrijeme Drugog svjetskog rata za koje se dugi niz godina ništa nije moglo znati, niti je to neko na sistematičan način zabilježio.

„Ovo tragično zbivanje je autor knjige, poslje ozbiljnog rada, razotkrio u svakom segmentu, ali ono nije jedina zataškana stvar na nekadašnjim prostorima prve i druge Jugoslavije i ko zna šta ćemo mi, gledajući unazad, još saznavati i možda od toga izvući neka iskustva, kako bismo u budućnosti prosto rečeno bili pametniji“, rekao je Zoran Kolundžija.



„Knjiga Miloševo-naseobina udovica“ je priča i potresno svjedočanstvo o stradanju nedužnih ljudi, dalmatinskih iseljenika, koji su „trbuhom za kruhom“ u međuratnom periodu napustili Vrličku krajinu i naselili se u zapadnom dijelu Makedonije u okolini Prilepa, odnosno Kruševa, na obodu Pelagonije. Početkom novembra ratne 1942. godine bugarski okupator i njegovi domaći saradnici, pod izgovorom da pomažu partizanima, silom su izveli iz kuća sve zatečene odrasle muškarce dosljenike od 16-60 godina koji su živeli u selu Miloševo, i nešto kasnije ih na svirep način ubili. Ovi ljudi su stradali zbog neosnovane sumnje da su saradnici i pomagači partizanskih grupa bez suda, bez poštovanja bilo kakvih ljudskih prava i bilo kakvih moralnih principa“, istakao je u uvodnoj riječi jedan od recenzenata knjige prof. dr Veran Stančetić, dodajući da je ovo priča i svedočanstvo o tome koliko čovjek može da bude nečovjek, ali i koliko čovjek može da trpi i da se nosi sa svojom sudbinom kao što su to radile udovice masakriranih Dalmatinaca.

 

KOMEMORACIJA NAKON 75 GODINA


Miloš Meljanac, autor knjige, na početku svog izlaganja rekao je da je Miloševo malo selo kojeg su osnovali vrlički kolonisti između dva svjetska rata. U periodu od 1938. do 1941. podigli su osam kućica u podnožju kruševske planine, kako bi se izvulki iz močvarnog polja gdje su dobili svoje parče zemlje po dolasku u Makedoniju. Knjiga se prvi put pojavila na Sajmu knjiga u Beogradu, a nakon toga promocija je održana u Makedoniji 1. novembra prošle godine, nakon komemoracije žrtvama iz Miloševa, tačno 75 godina poslije pogubljenja srpskih doseljenika.

„Na komemoraciji su bili prisutni Ljiljana Tanasijević, naš konzul u Skoplju, gradonačelnik Kruševa i predstavnici Udruženja Srba i Makedonaca iz Bitolja, dok je tamošnja boračka organizacija na kulturan način izbjegla ovaj događaj. Ovdje se radi se o najvećem ratnom zločinu u Drugom svjetskom ratu na području Kruševa, kada su se dojučerašnje komšije Makedonci-bugaraši latili motke, toljage i pod okriljem bugarskog okupatora masakrili devet ljudi samo zato što su srpske nacionalnosti. Posebno me je zabolio odnos makedonskih istoričara prema stradalim Srbima, a još više to što je ovaj zloči skrivan punih 75 godina“, istakao je Meljanac, dodajući da je pored ovog zločina na mikroplanu, u knjizi dobrim dijelom obrađen i istorijat antisrpske politike koja je i danas prisutna u Makedoniji.

„Preko noći nedužni sposobni muškarci zvjerski su pobijeni, a na pleća udovica pada teret 30 siročadi. Ubice svojih komšija ni njih nisu ostavili na miru, nego su im krali meso iz pušnica, poljoprivredne alatke, ljetinu, a zaprežna kola gurali u jame. Čak su par puta imale dojavu da će i njih i djecu napasti, pa su se morali sakrivati u šumi. Uprkos svemu one su se sa svim tim izborile i svoju nejač sačuvale, a kasnije iškolovale i izvele svoje potomke na pravi put“, nastavio je Meljanac posebno ističući 48-o godišnju Todoru Zagorac koja je u ovom masakru izgubila sina i muža, ali se nije predavala već je 1944. godine uzela pušku i priključila se partizanskom pokretu, gdje je nažalot pred kraj te godine i poginula.



„Ovim djelom miloševski tragičari sačuvani su od zaborava, a čitajući ovu knjigu svaki dobronamjeran čovjek će biti ganut i uvjeren da nema te ideologije, političkog cilja, niti bilo kakvog oprvdanja za ono što se desilo ovim nedužnim ljudima – doseljenicima iz Dalmatinske zagore“, možda je najbolji zaključak o knjizi izrečen na promociji od strane profesora Stančetića.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

POTOMAK DALMATINSKIH ISELJENIKA


Miloš Meljanac (1955, Zrenjanin) je potomak međuratnih dalmatinskih kolonista iz močvarnih nedođija Prilepskog polja. Diplomirao je na Fakultetu politčkih nauka, a osim ove knjige napisao je još jednu „Prilepski kontrasti“ posvećenu srpskim seljacima, radnicima i oslobodiocima. Uradio je i dva dokumentarna filma, a u pripremi je i treća knjiga pod nazivomPet ognjišta dalmatinskih kolonista“. Meljanac je i predsjednik udruženja „Od stećaka do krajputaša“.

Nema komentara

Napišite komentar