U opštini Stari Grad u Beogradu, održana je promocija Zbornika radova br.14 „Građanski rat u Hrvatskoj 1991.-1995.“

SRPSKA KRAJINA SE MORALA UNIŠTITI


„Uz Srpsku pravoslavnu crkvu, Srpska Krajina je jedina slobodna institucija koju je vjekovima imao srpski narod. Zato je morala da nestane da bi se ostvarili zločinački projekti iz 19. i 20. vijeka. Krajina je kao simbol izuzetno važna, jer kada kažemo „Krajina“, ne mislimo toliko ni na partizane ni na četnike, nego na Jasenovac, Jadovno i mnoga druga mjesta u kojima su Srbi stradali. To sjećanje na Jasenovac moralo je da nestane i to je glavni projekat, koji se i sada pokušava sprovesti. To sada radi Hrvatska pod zaštitom Evropske unije”, rekao je prof. dr Miloš Ković, sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, na promociji Zbornika koju su 31. jula, u znak sjećanja na žrtve, povodom 23. godišnjice progona Srba iz Hrvatske, organizovali Udruženje Srba iz Hrvatske i Srpsko kulturno društvo „Zora“ Knin- Beograd.

Osim Kovića, na ovom skupu, govorili su i dr Milan Gulić i dr Milan Koljanin sa Instituta za savremenu istoriju Beograd. Danko Perić, voditelj ove promocije, otvarajući skup, rekao je da su jul i avgust dva najtragičnija mjeseca u istoriji naroda Srpske Krajine.

 

MILOJKO BUDIMIR: KONTINUITET GENOCIDA


„ To su mjeseci koji su simboli najvećeg zla što se srpskom narodu mogao desiti, jul 1941. i avgust 1995. godine. Od „Oluje“ je prošlo 23 godine. U tom vremenskom rasporedu 14-ti  put već predstavljamo Zbornik radova „Građanski rat 1991-95. godine“, knjige istoga naziva prof. dr Mihajla Vučinića, koji je i odredio sintagmu građanski rat, oko koje se odigrava ova naša priča. Nju s vremena na vrijeme, određenim povodima,   proširujemo tematski i stavljamo u jedan širi kontekst. Ove godine tema je vezana za 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata i formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a ona pokreće jedno vječno pitanje: da li je to za nas izgubljeni vijek“, rekao je, u uvodu Danko Perić, pozivajući Milojka Budimira, generalnog sekretara Udruženja Srba iz Hrvatske da kaže nekoliko riječi o Zborniku.

„Ove godine, kao što ste čuli, Zbornik je posvećen 100 godina od formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, s posebnim naglaskom na Srpsku Krajinu. Zbornik obuhvata aktuelna dešavanja za vrijeme Kraljevine, socijalističke Jugoslavije, i kasnije za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj, a posebno stanje u kome se nalaze Srbi poslije 1995. godine.  Očigledno je da se genocid koji je započeo u Drugom svjetskom ratu nastalja sve do danas, uz jednu politiku koja se ne mijenja u odnosu na Srbe, politiku koja je dovela do ogromnog smanjenja Srba u Hrvatskoj. Danas, u Hrvatskoj ima oko 100 hiljada Srba ili oko tri procenta, a politikom koju vodi tamošnja vlast, plašim se da će doći do njihovog fizičkog nestanka“, istakao je Milojko Budimir, zahvaljujući se na kraju svog govora, Komesarijatu za izbjeglice i migracije na finansiranju svih dosadašnjih, pa i ovog najnovijeg izdanja Zbornika.

 

BRISANJE TRAGOVA ZLOČINA


Dr Milan Gulić, u svom izlaganju, podsjetio je na 23-ću godišnjicu Oluje navodeći da se desila možda posljednja ili odlučna epizoda istorije Srba u Hrvatskoj, kada su svojim najvećim dijelom počišćeni i zbrisani sa tih svojih etničkih prostora.

„Tačno prije 23 godine, na današnji dan 31. jula, održan je onaj brionski sastanak političkog i vojnog rukovodstva Hrvatske na kome je jasno naznačeno šta je cilj predstojeće operacije i on predstavlja temelj etničkog čišćenja što „Oluja“ ne sumnjivo predstavljala. Tada je Tuđman rekao da on želi da iskoristi povoljnu političku situaciju, demoralisanost u srpskim redovima i naklonost velikih sila, da Srbi praktično nestanu sa tih teritorija“, podsjetio je Milan Gulić, a zatim detaljno govorio o svakom referatu sa održanog Naučnog skupa 10. jula ove godine posvećenog 100-godišnjici od osnivanja Kraljevine SHS sa posebnim osvrtom na temu Srpska Krajina u Jugoslaviji i Hrvatskoj, a koji čine sastavni dio sadržaja ovog Zbornika.

Dr Milan Koljanin, na samom početku svog izlaganja , istakao je da je dobro izabran naslov Zbornika, a veći dio svog izlaganja posvetio je referatima koji su se odnosili na Drugi svjetski rat, posebno apostrofirajući dva izlaganja.

„U referatu dr Mirjane Kasapović „Genocid u NDH“,  vidljivo je da hrvatski istoričari rade na banalizovanju, umanjivanju i poricanju zločina u ovoj ustaškoj tvorevini. Čak ni Njemačka nije imala zadatak da uništi trećinu svojih državljana , za razliku od HDH čiji je to osnovni cilj bio, a uz to da se i jedna trećina pokatoliči, a jedna trećina Srba protjera. U to vrijeme najviše Srba je stradalo na svom kućnom pragu, uglavnom na selima, mada se mora priznati da je ipak prva na udaru bila srpska inteligencija kada se odmah po formiranju ova fašistička država ustremila upravo na nju. Zato još više zabrinjava to što je pedeset godina kasnije, stvaranjem Republike Hrvatske 1991. godine, odmah započeto sa brisanjem tragova antifašističke borbe, sa ciljem da se time briše i trag srpskog naroda koji je podigao ustanak i najviše stradao tokom Drugog svjetskog rata. Od 91-95. godine, a i kasnije, uništeno je 3000 antifašističkih  spomen-obilježja, Spomen dom ZAVNOH-a u Topuskom, a spomen dom u Glini je preimenovan u Hrvatski dom. Ako se tome doda masakr nad Srbima u glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. godine, koja se nalazila na mjestu spomen doma, odnosno mjestu stradanja Srba, vidjećemo da se sve ovo radilo smišljeno, kao što se smišljeno osporava ne samo broj žrtava u Jasenovcu, već sve ono što je u njemu sistematski činjeno tokom Drugog svjetskog rata “, istakao je dr Koljanin, dodajući da je to u hrvatskoj javnosti sad zamjenjeno Blajburgom.

Ukratko, promjenjena je politika kulture sjećanja, rekao je dr Koljanin , pominjući  i referat Đorđa Pražića „Velebit-hrvatsko uporište, a srpsko stratište“ koji govori o kontinuitetu hrvatskog nacionalizma odnosno ustaškog pokreta koji je bio i te kako razvijen u tom kraju. Velebit je imao i te kako značajan uticaj na razvoj ustaštva počev od tzv. ustanka 1932. godine, potpuno uništenje srpskih sela ispod Velebita i konačno prvog koncetracionog logora u Gospiću i Jadovnom u koje su odvođeni i pogubljeni Srbi kao remetilački faktor HDH.

 

REVIZIJA DRUGOG SVJETSKOG RATA?


Dr Miloš Ković je rekao, u svojoj uvodnoj besjedi, da su mu druga dva uvodničara dala veći prostor da može biti slobodniji pristup ovoj temi.  Naglasio je da se ovdje razgovara o tri najveće teme srpske istorije. To su Jugoslavija, genocid u NDH i izrežirani građanski rat 91-95. koji završava  Bljeskom i Olujom.

Ković je govoreći o Krajini istakao da se, bez pretjerivanja može tvrditi da su SPC i Krajina spasili srpski narod u vijekovima koje je proveo bez države u tursko, austrijsko i mletačko doba od 15. do 19. vijeka, ali nažalost, Krajinu više niko ne pominje. Ni političari ni srpski mediji, zaboravljajući da je ona ključ srpske istorije, naveo je Ković.

„Krajina je područje na kojem su Srbi bili slobodni. Oni su služili cara, ali su zauzvrat izbjegli status kmetova, bili su slobodni vojnici na svom parčetu zemlje. To nije moglo nigdje van Krajine. Mislim i na austrijsku i na tursku Krajinu – i na Liku, Baniju, Kordun, a i na Drvar, Grahovo, Glamoč, Banjaluku”, rekao je Ković, dodajući da je Krajina bila čak i središte partizanskog pokreta 1941. godine i spasila ga, ali da je, zbog toga kažnjena.

Ković je naveo da je Milovan Đilas u memoarima opisao kako je Moša Pijade, „koji je znao šta je Jasenovac”, uzalud tražio od Josipa Broza Tita da Krajina, uključujući i Bosansku krajinu, bude autonomna pokrajina u sastavu Hrvatske. Dok je Tito ćutao, prisutni Srbi komunisti su govorili Moši da ne pokreće te nacionalističke priče i nakon takvog regovanja Krajina dobija ono šta dobija. Krajina kako bi izgubila svoj značaj morala je fizički da bude uništena i to je urađeno, zaključio je dr Ković.

Govoreći o hrvatskoj politici u kojoj se umanjuje značaj žrtava genocida u Jasenovcu i veliča ustaštvo Ković tvrdi da to predstavlja kontinuitet NDH, a po njegovom mišljenju iza toga stoji Evropska unija. „Po meni postoji, a to ćemo vrlo brzo vidjeti, revizija Drugog svjetskog rata. To je malo složenija stvar i sada dolazi na red. To počinje u Ukrajini, Estoniji,  Letoniji, Litvaniji, Hrvatskoj. Njih neko pušta da se oni istrče, a za njima uvijek dolazi Njemačka. To može da bude jedino rješenje zašto na naša tužakanja o navedenim stvarima EU ne reaguju“, zaključio je svoje izlaganje dr Miloš Ković.

Promociji Zbornika a prisustvovali su i predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta, direktor Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas” Savo Štrbac, predsjednik Srpskog kulturnog društva „Zora“  Knin–Beograd Nikola Cerovac, a sa zadovoljstvom se može konstatovati da je u publici bilo i nekolicina mlađih ljudi krajinskih korijena zaintereovanih za ovu tematiku.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

Nema komentara

Napišite komentar