U restoranu Velebit predstavljena knjiga Ilije Maričića „Sačuvano od zaborava“

 

GLEDAM, SLUŠAM, PRIČAM, PIŠEM…


Obraćajući se prisutnima na promociji, autor je rekao da je radni naziv ove knjige bio „Gledam, slušam, pričam i pišem…“ pojašnjavajući svaku od navedenih riječi. „Gledam – zato što sam većinu napisanih događaja u priči lično vidio, slušam – zato što sam većinu gračačkih ili omsičkih priča čuo, pričam – zato što sam veći broj navedenih priča i sam prepričavao onima do kojih nisu stigle i pišem – zbog toga što sam htio da ih zapišem i na taj način sačuvam od zaborava“, rekao je, u svoj uvodnoj besjedi, Ilija Maričić, dodajući da prilikom pisanja nije imao ni literature ni arhive, a da su mu u prikupljanju podataka najviše pomogle sestre Ljubica i Mira, kao i nekoliko Omsičana, kojima se iskreno zahvalio.

Danko Perić, urednik i lektor knjige, istakao je da je najveća vrijednost ovog djela njegova autentičnost.

„Ilija Maričić piše samo o onom što je doživio, u čemu je učestvovao, o onome što je zapisano na licu mjesta, a tek ponekad na osnovu vjekovnog lokalnog predanja ili pak svog pamćenja. Kao i ostali Krajišnici koji su nekadašnji život opisivali, pokušao je da odgovori na najteže pitanje – kome su smetali, a protjerani su u Oluji“, rekao je Perić još jednom naglašavajući da su činjenice najveća vrijednost koju nudi ova knjiga.

„ Autor se ne busa u prsa junačka, već je kad je zagrmilo, na svoja pleća (a plećat je, rijetko je ko u Lici mogao da mu kamen odbaci), preuzeo i obaveze odbrane i na tom zadatku, kao rezervni vojni starješina bio do posljednjeg dana. Koračao je za prognaničkom kolonom ne znajući ni šta je sa njegovom porodicom. Korača i danas, sada već kao penzioner, onim stazama kojima idu ostali zemljaci hude sudbine. Ilija i tu pronalazi priliku da zapodjene šalu. A šala je u Maričićevoj knjizi izvorno lička, moglo bi se reći neslana, na momente i pregruba. Ipak, ona navodi na smijeh, ponekad i grohotan. Ona je kao i sve ostalo u ovoj knjizi, i crna i bijela. Istinita!“, zaključio je urednik ovog izdanja, Danko Perić.

U ime suizdavača knjige Udruženja Srba iz Hrvatske, nekoliko rečenica o knjizi rekao je Milojko Budimir, generalni sekretar ovog udruženja koji je na ovu promociju upravo stigao iz Like iz sela Pribudić (opština Gračac) gdje je na jedan dostojanstven način obilježena Sveta Petka.

„Pošto su o knjizi govorili autor i glavni urednik, ja bih se malo osvrnuo upravo na proslavu ovog duhovnog praznika. Razlog tome je da nikada nije bilo više ljudi ni u crkvi, ni na kasnijem druženju. To može značiti samo jedno, da nismo zaboravili rodni kraj i da, pogotovo mi stariji, sve više smo skloni da mu odlazimo u pohode. Raduje me da je ovoga puta bilo i dosta mladih ljudi, a i sam, kao i Ilija o svojoj Omsici, uvijek sa ovakvog ili sličnih putovanja, napravim neku priču, kako ne bismo zaboravili zavičaj, jer sve što se ne zabilježi kraće ostaje u pamćenju. Drago mi je da je Ilija na ovakav način opisao naš Gračac i svoju Omsicu, jer to pismeno blago ostaje i nama i generacijama koje dolaze iza nas“, zaključio je Milojko Budimir, dodajući da je svakako ostalo još materijala da autor priredi još jednu ovakvu ili sličnu knjigu.

U ime drugog izdavača „Centra fabula nostra“, govorili su poznati scenarista i dramaturg Milan Šećerović i njegova supruga Milena koja je veliki dio posla obavila, kako bi ova knjiga ugledala svijetlost dana.

„Željela bih samo da dodam da je dokumentarnost ove knjige podudarna s aktivnostima našeg izdavačkog centra i njegovim ciljevima. Htjela bih da se zahvalim Iliji i voljela bih da što više ljudi slijedi njegov primjer. Sve što je zapisano ostaje, a riječ leti i zaboravi se“, bila je kratka Milena Šećerović, naglasivši da već 20 godina radi sa ljudima iz Krajine i kao da već isto toliko godina radi jedno štivo, jednu priču, ali ipak je svaka na svoj način različita.

Ilija Maričić je na promociji uspio da okupi i svoju rodbinu, prijatelje, kolege sa posla iz Like, Pančeva i Beograda, gdje je službovao po dolasku u Srbiju. Čitav život od svoje dvadesete godine bio je vezan za željeznicu, najprije kao otpravnik vozova, a onda kao pomoćnik i na kraju šef stanice u Zemunu. Zbog toga ne čudi što je upravo prvu knjigu poklonio svom prvom pretpostavljenom Vladi Đekiću, nekadašnjem šefu željezničke stanice u Gračacu, moglo bi se reći na neki način i njegovom mentoru.

Na kraju autor knjige se svima prisutnima još jednom zahvalio što su prisustvovali promociji ove knjige. Maričić se zahvalio i sponzorima „MT sistemu TRLE“, firmi „Mimaks kupatila“, knjigovodstvenoj agenciji „VLATKA“, pečenjari „Velebit“, „Stilsoftu“ Zemun i drugima, bez čije pomoći knjiga ne bila ni izdata.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

 

This is box title

O PISCU

Ilija Maričić rođen je 1950. godine u Omsici gdje je završio i osnovnu školu. Bio je polaznik prve generacije gračačke gimnazije 1964/65. godine, nakon koje je završio školu za otpravnike vozova i radio na više stanica na Ličkoj pruzi. Kasnije je u Zagrebu završio i Višu saobraćajnu školu i postao pomoćnik šefa stanice u Gračacu. U Gračacu se bavio i društveno političkim i kulturnim radom. Po dolasku u Srbiju radio je na stanicama Pančevo i Zemun, a iz ove posljednje, sa mjesta šefa stanice, odlazi u penziju. Ilija je oženjen i ima dvoje djece.

Ovo je njegova prva knjiga, a iskreno se nadamo, kao što je rečeno i na promociji, da neće biti i posljednja, jer je još mnogo toga ostalo neispričano. Ova knjiga svakako može poslužiti i kao prilog za monografiju Gračaca koja je u fazi pripreme.

Nema komentara

Napišite komentar