U subotu, 25. januara, u Batajnici održana Svetosavska duhovna akademija Plavanjaca

 

ODRŽATI OBIČAJE I TRADICIJU PLAVNA


Nekadašnji mještani Plavna, naselja dvadesetak kilometara od Knina, u duhu višegodišnje tradicije, pripremili su Svetosavsku duhovnu akademiju u parohijskom domu u Batajnici. Ranije, u Crkvi Svetog Arhangela Gavrila, održan je parastos svim poginulim i umrlim Plavanjcima, od Velikog rata do današnjih dana. U parohijskom domu je izvršeno sječenje kolača, a nakon toga izveden je prigodan program u kome su učešće uzeli Miodrag Blizanac, pojac srpskih pjesama, Jovan Opačić, osnivač i prvi predsjednik SKD „Zora“, a tokom druženja, gotovo svi prisutni su više puta zapjevali zavičajne pjesme koje su ih podsjetile na rodni kraj i tromeđu Like, Dalmacije i Bosne, gdje je njihovo Plavno i geografski smješteno.

 

SJEĆANJE NA PRETKE KROZ CRKVU I MOLITVU


 Parastos poginulim i umrlim Plavanjcima, u Crkvi Svetog Arhangela Gavrila u centru Batajnice, sagrađenoj davne 1780. godine, služio je protojerej-stavrofor Milorad Simić, uz sasluženje protojereja  Slobodana Vujasinovića i protonamjesnika Radoja Vukotića, uz pojanje Blizanac Miodraga i Bašice Marka. Po završetku parastosa, prisutnima se obratio prota Radoje Vukotić pozdravljajući okupljanje Plavanjaca, poželivši im da ono bude još masovnije, jer kako je rekao, Plavno je bilo veliko srpsko selo u Dalmaciji.

„Ovo je jedan lijep čin i jedno lijepo sjećanje na svoje pretke i na svoje porijeklo, na svoj rodni kraj, na sklanjanje od nezaborava, na jedno zajedništvo i bratsko okupljanje. Vidim to kao jednu dobru volju Plavanjaca koji nisu zaboravili ko su, šta su i odakle su. Oni svoje običaje i svoju tradiciju čuvaju, njeguju i kroz crkvu i molitvu sjećaju se svojih predaka, onih koji su slavili Svetog Savu,  i koji su im to prenijeli u amanet. Većina njih je prognana sa svojih ognjišta, ali se trude da svojim pokoljenjima prenesu običaje i tradiciju rodnog kraja i u crkvi će uvijek imati podršku u tome“, rekao je, za „Srpsko kolo“, neposredno po završetku parastosa, prota Radoje Vukotić još jednom napominjući da očekuje da će naredni susret biti još masovniji.

Po završetku parastosa, okupljeni Plavanjci su se preselili na druženje u parohijski dom. Tamo su, kako dolikuje po starinskim običajima, dočekani hljebom i solju, a zatim posluženi domaćom rakijom u znak dobrodošlice.

 

PROGRAM UZ UČEŠĆE SVIH OKUPLJENIH


Prije prigodnog programa, izvršeno je sječenje kolača, a neposredno nakon tog čina prisutnima se sa nekoliko rečenica obratio prota Milorad Simić.

„Želim sve vas ovdje prisutne da blagoslovim, ali i one Plavanjce koji danas iz bilo kojih razloga nisu mogli prisustvovovati ovom činu. Daće Bog da dugo godina slavite, goste da sazivate, imali s kim da slavite i čime da slavite.  Nek vam je srećan i blagosloven ovaj dan“, kratko, ali od srca, Plavanjcima se obratio prota Milorad i poželio prijatno druženje.

Miodarag Blizanac, srpski pojac i sakupljač starih srpskih pjesama, uz pratnju Marka Bašice i prote Slobodana Vujadinovića, kojima su se kasnije priključili i svi prisutni, čineći tako jedinstven hor, zapjevali su svetosavaku himnu.

U pauzi između pjesama, Blizanac, kako sam reče pojac zabranjenih srpskih pjesama, zbog kojih je više puta po nekoliko mjeseci osuđivan na zatvorske kazne, rekao je da i sam pripada jednoj od nekoliko srpskih „tromeđa“. Tromeđa koje nas spajaju, a ne razdvajaju, rekao je Blizanac, dodajući da njegovi porijeklom potiču iz Srpskog Kovina iz Baranje i porodično stablo vodi do 867. godine. Ostalo ih je samo još u Čurugu 30 familija, i iz roda je šajkaša, a kako reče „roda je našao i u Krajini i u Slavoniji, gdje god su šajkaši bili“.

„Zato se zaista ovdje osjećam kao da sam među svojima, jer mislim da je srpski narod svuda dobar, ako smo veliki i ako nismo sujetni. Ako smo pravoslavci to je jedan veliki kvalitet, ako smo uz to i porodični ljudi, to je najveći kvalitet jer ima ko iza nas da ostane i nastavi našu tradiciju“, rekao je, između ostalog Blizanac, profesor istorije u Školi za djecu ometenu u razvoju, a jedan od njegovih učenika je takođe sa svojom pjesmom uveličao ovu akademiju. Zatim je Blizanac otpjevao pjesmu Guslar koja datira iz 1492. godine, a kako reče, izuzetna mu je čast da mu je tu pjesmu lično preveo patrijarh Pavle, odmah po ustoličenju.

Ređale su se pjesma za pjesmom, priča za pričom. Ni Plavanjci nisu ostali dužni. Jovan Opačić, osnivač SKD „Zora“, koja je, a mnogi za to i ne znaju, od tadašnjih vlasti postala priznata i registrovana tek nakon druge osnivačke skupštine održane 25. novembra 1989. godine, baš u Plavnu. Jovan je svoje umijeće pokazao svirajući dvojnice, ali mnogo veći utisak ostavio je govoreći stihove svoje pjesme „Tromeđa“, objavljene u njegovoj zbirci pjesama „Krajiške elegije“.

Organizator ovog okupljanja Sava Alfirević, uz bratsku pomoć drugih “Plavnoljubaca”, kao što su i ovoga puta bili Neđo Dubajić i Milorad Dragišić, potrudio se da sve bude na svom mjestu. Od slavskog kolača, do domaćeg vina i rakije, ali i da većina gostiju, ali i domaćina dobije neki poklon. Tako je najstariji Plavanjac, prilikom dodjele poklona, Sava Vunduk (84), dobio ličku kapu, kao i još neki prisutni. Mnogi su sa ovog lijepog druženja otišli sa šajkačama i drugim suvenirima, puni pozitivne energije i sa pozdravom, vidimo se za Spasovdan u Plavnu.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Željko ĐEKIĆ

 

This is box title

NEKAD PREKO DVIJE I PO HILJADE, DANAS MANJE OD 200 DUŠA

Plavno je naseljeno mjesto udaljeno 20 kilometara sjeverozapadno od Knina. Prvi pouzdaniji podaci o srpskom naseljavanju Plavna  zabilježeni su 1417. godine, u vrijeme vlasti Mletačke republike.

Crkva Svetog Georgija izgrađena je 1618. godine, a neposredno u njenoj blizini u „bratskoj kući“, Dositej Obradović je osnovao prvu školu u Plavnu. Najveći broj stanovnika, po zvaničnom popisu, Plavno je imalo 1961. godine, gotovo 2.500, a neposredno pred rat više od 1.700. Danas ih nema ni 200. U jednom od zaselaka Plavna, Gruborima, neposredno poslije Oluje, 25. avgusta 1995. godine, na kućnom pragu, ubijeno je šestoro ljudi starosti od 41 do 90 godina. Mali broj ljudi se vratio u Plavno, a uslovi za život su izuzetno teški, mada je selo izuzetno bogato izvorima vode i plodnom zemljom.

Nema komentara

Napišite komentar