U susret Kupreškom saboru – Odjeci Zvukova i Biljega Mirka Matića

I ove godine u Novom Sadu početkom oktobra održava se 16. po redu, već tradicionalni Kupreški sabor, koji okuplja Srbe sa Kupresa iz Srbije i Republike Srpske, a koji su tokom proteklih godina  druge polovine 20. vijeka svoj Kupres u najvećem broju pod raznoraznim okolnostima napustili.

Protekla dva Sabora obilježilesu promocije knjiga kuprešaka rođenog u Blagaju, Mirka Matića Zvuci sa Kupresa 2017. godine i Kupreški biljezi 2018. godine, koji i sam već 40 godina ne živi na Kupresu.

Kakav su odjek imale ove knjige širom svijeta gdje sve žive Srbi sa Kupresa, kako ih njihovi čitaoci doživljavaju, kakav značaj imaju i kakav će tek imati, svoj komentar i svojevrsnu kritiku dao nam je Mirkov profesor iz gimnazijskih dana, i profesor mnogih kupreških srednjoškolaca i prijeratni istaknuti društveno-politički radnik, koji živi u Njemačkoj, prof. Mitar Ždero.

– Prošla je već godina, odnosno dvije, kako su se pojavile knjige autora Mirka Matića Zvuci sa Kupresa i Kupreški biljezi. Autor naglašava da obe knjige zajedno čine jednu cjelinu o viševjekovnom postojanju načina života, običajima, tradiciji, biljezima i stradanju Srba sa Kupresa. Srbi sa Kupresa istaknuto je u ove dvije knjige imaju prepoznatljive biljege koji nas karakterišu i sa kojima se identifikujemo. A narod traje sve dok traju njegova obilježja – rekao je prof. Mitar Ždero.

Ždero naglašava da je bio potreban veliki trud, znanje i iskustvo autora da bi se u dvije lijepo opremljene knjige zabilježili običaji, slavlja i svetkovine, način života, zabave i stvaralaštvo, specifičnosti govora i tradicije. Sve je to popraćeno sa kupreškim izrazima od kojih su već neki pali u zaborav, kao i starim i novim fotografijama.

– Gledajući te prelijepe fotografije ljudi i stvari koje su nekad bile u upotrebi, i čitajući o vršidbi, prelu, vlačiljama, skrivanju prstena u hladnim zimskim noćima, mi osjećamo pred sobom živu sliku, skoro „živ“ događaj, koji kao da se sada dešava. Gledajući sliku tog starog vojničkog kofera, drvenog sanduka, ja kao da pred sobom vidim ispraćaj u vojsku Miloša, Krstana, Ilije i drugih komšija i rodbine. Ili kako u sred zime na zamrzlim saonama, ledenicama po konjima i ljudima, u tim našim poznatim ”saničarima”, Mićutina, Divonja, Lazo, Spase ili Čedić istovaraju drva za loženje – objašnjava Ždero i dodaje da ćečitajući i razmišljajući, hiljade filmova proći kroz naše glave i sjećanja na ono što je nekad bilo.

Ždero napominje da Mirko Matić piše o jednom vremenu, njihovom vremenu u kojem su se iskreno družili i živjeli, i igrali, koristeći sve ono što im je bilo pri ruci, i to im je bilo dovoljno.

– Posmatrajući Mirkove knjige sa različitih misaonih strana, zaključujemo da su veoma značajne za našu kulturu, za nas Kuprešane, koji smo sad tu, ma gdje bili, kao i za one koji će tek biti. Sve što više vrijeme prolazi i udaljavamo se od vremena, koje je opisano, ove knjige, kao i slijedeće koje će biti napisane dobijaće sve više na svome značaju i važnosti. Ništa nam nije bilo potrebno iz dalekih zemalja Kine, Koreje ili Amerike za koje smo znali samo iz školskih knjiga. Sve što nam je trebalo imali smo kod sebe. Da bi igrali klisa, šudle, bilo šta, ili nam roditelji slavili slave, svejedno. I u takvim uslovima život i običaji Srba na Kupresu imali su neki smisao ljudima – govori setno Ždero i dodaje da uspomenu na to vrijeme čuvaju upravo Kupreški biljezi i Zvuci sa Kuprsa. Jer, sve što nije zapisano, kao da nije ni postojalo.

Za Srpsko kolo autor knjiga Zvuci sa Kupresa i Kupreški biljezi Mirko Matić je rekao da ga pored lične emotivne veze i ljubavi koju u srcu ima prema svom zavičaju, neizmjerno motiviše da i dalje radi i još po nešto otrgne od zaborava i neizmjerna podrška ljudi koji su pročitali njegove knjige i koji mu pomažu da se objave i otkrio da priprema još nešto novo, sa čime će se u narednom periodu vrlo brzo predstaviti javnosti.

Reakcije čitatelja na knjigu

Tako će Slavko Ždero iz daleke Kanade reći da: „ostaviti pisanu riječ sljedećim generacijama je bogom dat talent”; Rade Banjanin piše „da se tako čuva srpska tradicija i zavičaj i ostavlja potomstvu za ne zaborav”; O. Simon J. Turkić „ljubav prema zavičaju karakteriše časne ljude”; Dušan Marić ove knjige doživljava kao „lijep dar zavičaju” koji će se naći u svakoj kući kao što je nekad bila „Pjevačica”, dodaje Boja Bundalo-Marković; prof. Duško Vejnović će u svojoj recenziji reći „da je knjiga Zvuci sa Kupresa veoma interesantno, sveobuhvatno istraživanje istorije, kulture, tradicije, običaja obrazaca i stilova ponašanja, jezika i vjerovanja, religije srpskog naroda kupreškog kraja”.

Novinar Srpskog kola

Dragana Bokun

 

Nema komentara

Napišite komentar