U Tiškovcu, opština Grahovo, otkriven spomenik ustanku Srba Krajine protiv Otomanske imperije

U mjestu Tiškovac, opština Grahovo, na Preobraženje je otkriven spomenik ustanku Srba Krajine protiv Otomanske imperije. Ovim je ispravljena velika nepravda prema Srbima ovog kraja ponosnih ljudi jer je ustanak koji je vodio vojvoda Golub Babić, bio skoro potpuno zaboravljen. Da u ustanku nije učestvovao budući kralj Petar Karađorđević pod imenom Petar Mrkonjić još manje bi se znalo jer je istorija u prvi plan stavila ustanak Hercegovaca u Nevesinju poznat kao Nevesinjska puška. Ono što ustanak čini značajnim je i izjašnjavanje vođa ustanka o ujedinjenju Bosne sa Srbijom.

Pjevačka grupa “Lička kaldrma” je ojkačom obilježila početak svečanosti kojoj su prisustvovali i zamjenik predsjednika SO Drvar Dragoljub Bjelajac i Predrag Mitić iz konzulata Republike Srbije u Drvaru. Predsjednik Udruženja (devet) krajiških opština Federacije BiH Dragan Divjak se zahvalio žiteljima mjesne zajednice Donji Tiškovac i Skupštini opštine Grahovo, koju je predstavljao predsjednik SO Grahovo Dragan Prpa, na doprinosu u ostvarenju ideje na kojoj se zajednički radilo četiri godine.

-Za ovaj spomenik treba zahvaliti mještanima Tiškovca prvenstvenio Borku Vukobratu i Urošu Vukobratu iz obližnjih Resanovaca koji je pokrenuo incijativu, vodio Odbor Udruženja i izveo stvar do kraja. Naš zadatak je da poštujemo i cijenimo istoriju, kulturu i običaje, rekao je Divjak.

 

OVDJE SE GAVRILO OJUNAČIO DA PUCA U FERDINANDA


Uroš Vukobrat, inženjer porijeklom iz Resanovaca, koji je radni vjek proveo u Željeznicama Srbije kao jedan od direktora, je istakao da je san ustanika bilo ujedinjenje sa Kneževinom Srbijom:

-Naši preci prije 144 godine digli su ustanak na koji treba da smo ponosni. Taj ustanak je izdala Austrija. Potom moćnici svjetski na Berlinskom kongresu 1878. godine daju Austriji da vlada nama i oni su vladali 40 godina Bosnom. Niko tada nije smio da govori ili piše o tom ustanku. Kralj Petar, tada Petar Mrkonjić, dolazio je u Tiškovac , tajno u volovskim kolima, sakriven u buretu i boravio kod ustanika. U tom ratu bilo je bratstva i jedinstva više nego ikada. Iz Dalmacije, Like, svi su podržavali ustanak. To je bilo jedinstvo za ponos, ali je Austrija izdala, pustila je Turke da bi udarili sa leđa, iz Dalmacije, sa Plavna. Tadašnji svjetski moćnici nisu dozvolili da ustanak uspije i da budemo dio Srbije. Bio je to san koji su sanjale generacije. Te zasluge naših predaka su nešto o čemu treba da govorimo, da govorimo o tome što je bilo ovdje u Crnim Potocima, u Tiškovcu. Gavrilo Princip čuvajući ovce na Oblju odakle je mogao da vidi ova brda, gledao je stalno ovamo, u Crne Potoke, u zalazak sunca i razmišljao o tome šta se ovdje, gdje danas stojimo, desilo. Ojunačio se , ubio je Ferdinanda, izbio je svjetski rat i uništeno je austrijsko carstvo a buna je uništila tursko. Nama se stoga svete i zapadnjaci i istočnjaci.  Mi sada ispaštamo, ali mi ne treba da brinemo, mi smo snaga i ima da opstanemo, a opstaćemo ako budemo cijenili ono što su naši preci činili. Ovaj spomnik smo podigli da se zna da su ovdje ti Crni Potoci, da je ovdje dignut ustanak i da je odavde to krenulo. Ja samo potenciram ono što je naše i da ne smijemo da se toga ustanka odričemo, već treba da se ponosimo što smo odavde i što smo takvi i što smo to uradili. Živjela Tromeđa.

Istoričar Nenad Urić bio je kao zaposlenik Istorijskog instituta u Beogradu razočaran time da je istorijska nauka potpuno izbrisala činjenicu da su ustanici proglasili ujedinjenje sa Srbijom. Urić se izvinjavao što nema glas „snažan kao što su imali ustanici koji su svoje saborce mogli dozvati na 200 metara“.

-Oni su se dozivali glasom, ali i trubom koja se zvala gorija. Njenim zvukom okupljali su se poslije bojeva, ali i razgonili neprijetalje. Golub Babić u početku nije bio ovdje prisutan, bio je u Zagrebu kod Ilije Guteše gdje je prikupljao oružje. Trebalo je da dobije 350 pušaka. Taj pohod na Begovsku kulu u Tiškovcu predvodio je njegov brat Mile. Bio je krupan, jak, ugledan. Kao omiljenog, velikog čovjeka zvali su ga Milindža. Poslije Prvog srpskog ustanka kada je nagovještena sloboda srpskog naroda bilo je više ustanaka. Mora se reći da je motorna snaga uvijek bila Hercegovina. Tako je bilo i u ovom ustanku . Zbog čega je to tako? Oni su se mnogo temeljnije spremali. Prvo, kod njih se mnogo teže živelo i oni su uporno nastojali da se oslobode i velike su žrtve polagali. Drugo, velika je prednost što su mogli da se oslanjaju na Crnu Goru, rekao je Urić.

 

NIKADA TE NISAM VIDIO, ALI TE POZNAM GOSPODARU


Urić je ispričao kako je počeo ustanak.

–Ovaj kraj je bio dosta naseljen , kako se to može vidjeti iz turskih popisa. Taj socijalni momenat je bio ključan kod svih tih ustanaka osim te težnje za slobodom. Kada Golub Babić dolazi iz Srbije gdje se bio sklonio poslije Doljanske bune, i ovde od jednog od imućnijih seljaka, Jovana Škundrića kao najuglednijeg u selu, tražio da on podigne ustanak, ovaj to odbija. Rekao je: tek sam se oženio, očekujem dijete. Ali nazvao je Babića gospodarem, iako ga dotada nikada nije vidio. U to vrijeme samo Miloša i Karađorđa su tako zvali. Poznaš li me Jovo, pitao je Babić, a ovaj je odgovorio: Nikada te nisam vidio, ali te poznam, gospodaru. Odkuda taj ugled ja iz svega što sam pročitao nisam mogao da saznam. To je jedna strana priče. Druga je da su sami Turci poslije ustanka u Hercegovini u julu, osjećali da ovde dolazi do komešanja. Da će biti ustanak nisu krili ni u Srbiji, ni Srbi iz Vojvodine ni ovi ovdje. Nekako je naradikalnija bila novosadska „Zastava“ koja je pisala da će na Preobraženje doći do opšteg ustanka u Bosni. Turci su to pratili i počeli da hapse po selima i zato je ustanak izbio prije vremena. Zbog toga je mnogo ljudi stradalao. Znači, nismo bili diplomate, nismo skrivali namjere. Bune su uspješne samo kada iznenadiš protivnika.

 

GRČKA, RUMUNIJA I BUGARSKA NEĆE PROTIV TURSKE


Srbija je bila ta nada da ustanak može uspjeti. Srbija je ne samo svoji postojanjem kao autonomna kneževina nego i svojim djelovanjem nastojala da pomogne oslobođenje srpskog naroda.

– Duga je priča zašto ustanak nije mogao uspjeti. Reč je o odnosu među velikim silama i Srbija je znala te okolnosti. Jovan Ristić, tada ministar spoljnih poslova je govorio: Nismo sigurni da možemo sada pobjediti Tursku, ali ako izostanemo sada, izgubićemo povjerenje srskog naroda u tim krajevima. Srbija je pokušvala mnogo puta da obnovi savez iz vremena kneza Mihajla Obrenovića sa Grčkom, Ruminijom Bugarskom, ali nije upjela. Neposredno pred rat sklopila je savez sa Crnom Gorom.

Dakle, Ristić je računao da može da se podigne oko 15.000 ljudi. Moglo je i više, ali nije ih bilo jer nije bilo oružja. Kada su Srbi napali Petrovac, na stotine mladića je čekalo da dobiju oružje. Nestalo je i municije. Na ovom prostoru osim Tiškovca ustanici su oslobodili Grahovo kao najveće mesto na ovom prostoru, ali nisu Ključ, Petrovac, Livno. Štab ustanka bio je u ovde u Crnim potocima. Golub je rekao: ja sam došao da oslobodim sve od Bihaća do Livna.

 

PROGLAS O UJEDINJENJU BOSNE SA SRBIJOM


Ustanici su u martu 1876. imali su najveću teritoriju, ali već slijedećeg mjeseca su potisnuti u planinske krajeve, potom je ušla Srbija u rat sa Turskom, ali nije bilo dovoljno naoružanja, municije, hrane. Glavni odbor je bio u Novoj Gradišci gdje je bio Vaso Vidović, a ovamo je bio u ime odbora bio Spasoje Babić.

-Krajem jula Simo Bilbija i još neki ustanici sa područja Banije poslali su pismo Vasi Vidoviću tražeći pomoć za izbjeglice. On odgovara da je Srbija u ratu i da nema ko da šalje. Vidović objašnjava da knez Milan ima 150.000 vojske i da mora to da održava. Odgovor Bilbijaže sve govori: Pa i mi smo njegova vojska. To pokazuje veliku vezanost ovog kraja za Srbiju. Proglas o ujedinjenju Bosne sa Srbijom u isto vrijeme kada su Hercegovci proglasili ujedinjenje sa Crnom Gorom prvi je potpisao Golub Babić. Oni nisu mogli zbog borbi da održe skupštinu koja bi se o tome izjasnila pa je oko 30 istaknutih Srba iz ovog kraja potpisalo taj proglas o ujedinjenju. Pisao sam članak za Zbornik SANU o BiH i pitao mnoge o tome. Niko ništa ne zna, to je činjenica koja je potpuno zaboravljena. Znam da je to nemoguće, nemoguće je bilo za one prostore koji su uz Srbiju, a kamoli ovde na dalekoj Tromeđi. Ali to je bila volja naroda.

U najboljem periodu kada je iz Srbije poslat pukovnik Mileta Despotović. Njemu je 4. avgusta 1976. godine Golub Babić predao komandu nad ustanicima kojih je bilo oko 3.000. Međutim preko jadranske luke Klek, pomoć Turcima šalje Carigrad. Stižu bašibozuci naoružani ostragušama puškma.Srpska vojska je imala punjenje sprijeda, a već u to vrijeme bilo je pušaka koje su mogle po pet metaka da ispale. Aprila 1877. Rusi ulaze u rat sa Turcima što naglo popravlja položaj ustanika. Crni potoci bili su neosvojivi, ali Austrijanci propuštaju Turke da udare sa leđa. Drugačije nije moglo jer je Vojna krajina bila velika potpora ustanicima. Tačno godinu dana nakon dolaska pukovnika Despotovića, 4. avgusta 1877. propao je ustanak. Manje grupe nastavile su otpor skrivajući se u planinama.

-Iz Srbije, koja je bila vrlo iscrpljena ratom, savjet je bio da se da se ne gine, da se ustanici umire. To treba razumjeti jer je pred kraj rata turska vojska bila dvostruko veća. Ustanici, međutim, nisu to potpuno poštovali, zaključio je Urić.

This is box title

Antrfile

GOLUB BABIĆ POŠTOVAN OD GRMEČA DO LIVNA


Sve velike starješine od Grmeča do Livna poštovali su Babića kao svoga starješinu. Prema riječima Urića, Babić jeste bio pravi vođa, ali je i mnogo drugih zaslužno za ustanak. To pokazuje podatak koji se može naći u Arhivu Srbije da je na drugu skupštinu u martu 1978. u Tiškovcu iz ovih krajeva došlo 400 poslanika. Tada se već nagoveštavalo da će BiH biti data Austro-ugarskoj i oni su raspravljali šta činiti.

Dragan Bašović

Nema komentara

Napišite komentar