Vukova zadužbina – Odjeci Svetosavlja danas i sutra

U Vukovoj zadužbini 10.1.2020. godine održana je književna tribina Odjeci Svetosavlja danas i sutra u organizaciji Vukove zadužbine, Kulturne zajednice Krajine i Udruženja Zlatna reč i Kulturno-istorijskog centra Srpska kruna iz Beča.

Kulturna zajednica Krajine pokrenula je projekat Mostovi Svetosavlja. U ovom projektu su  gosti iz Temišvara bili u Beogradu, a potom su čanovi KZK išli kod njih. Cilj je da se spoje književnici iz Srbije sa književnicima iz dijaspore i regiona.

Udruženja Zlatna reč i Kulturno-istorijskoi centar Srpska kruna iz Beča osnovani su 2016. godine, osnivač i direktor je književica Slavica Klajn. Udruženje iz Beča je izdalo dva zbornika, koje je finansirala Slavica Klajn. Zbornici su posvećeni Lazi Kostiću i Milošu Crnjanskom i štampa se treći koji će biti posvećen Vuku Karadžiću pod pokroviteljstvo Ministarstva za saradnju sa dijasporom i regionom.

Udruženje Zlatna reč osnovano je sa akcentom na afirmisanje književnika i stvaralaca koji su neafirmisani ili manje poznati kako nam je rekla Slavica Klajn.

– Udruženje se trudi da zbornicima predstavi savremenu srpsku riječ na naljepši način, kvalitetom vrati povjerenje i interesovanje djece za pisanu riječ, a i da ih inspiriše da i sami kroz pisanu riječ njeguju svoj jezik i pismo, što je naročito važno kada ste daleko od svog maternjeg jezika.

Zlatna riječ će se zalagati za prevođenje savremenih srpskih pisaca kroz zbornike i anatologije na njemačkom jeziku.

Dok KC Srpska kruna, stalno dopunjava svoju biblioteku izdanjima savremenih srpskih autora, naročito izdanjima pisanim ćirilicom. Srpski kulturni centar skuplja umjetničke fotografije i knjige srpskih savremenika. Sve je počelo od priče o obrednim hlebovima, Slavica Klaj u jednom selu 30 kilometara od Beča pravi srpske obredne hlebove.

– Cilj ovog KC je očuvanje srpske kulture i tradicije u Austriji.

Grozdana Lučić, književnica, predstavila je svoj projekat  Mladi dolaze, u sklopu kog se priprema  drugi zbornik posvećen veoma mladim srpskim piscima. U zborniku ima preko 150 mladih autora. Iznjedrio je do sada i 11 članova Udruženja književnika Srbije.

– Pored svih funkcija najdraži mi je rad sa mladima i zaista je sjajna energija kada u UKS koje je bilo hermetično prema mladima, uđe mladost. Nijednog djeteta od ovih 11 se nisam postidjela. Stefan Mitić sada u Laguni ima 15, 16 izdanje svoje knjige – rekla je Grozdana Lučić, nakon čega joj je Slavica Klajn uručila priznanje. Lučićeva je naglasila da joj je ovo prvo priznanje za rad sa mladima.

Nakon čega je Željko Kukić iz KZK poželio da ovo bude početak jedne plodonosne saradnje.

– Ta saradnja će biti na dobrobit očuvanja kulturnog identiteta srpskog naroda.

Domaćin, predsjednik skupštine Vukove zadužbine Miodrag Maticki kaže da je srpskom narodu u ovim vremenima preostalo da samo kulturom može legalno, čisto, svijetla obraza, da pređe granice.

– Seobe su strašne, a oseke su još strašnije jer brišu tragove seoba. U ovoj sali se događaju bitni razgovori, što mi je drago. Već 20 godina uređujem Danicu, po ugledu na Vukov kalendar Danicu. Danica je uvijek bila zvijezda koja prva izlazi i posljednja zalazi – naveo je Maricki.

Maticki je osvrnuo na predstavljanje prethodne Danice prije 10 mjeseci kada je upitan kome će posvetiti sljedeću Danicu, na šta je odgovorio – Crnoj Gori.

– Kada su me pitali zašto Crnoj Gori, naveo sam da imam utisak da posljednjih godina isuviše okreću glavu od nas. Ko se nadao da će ona biti sada toliko aktuelna. Sve je u znaku svetog trojstva, Sveti Sava, Vuk i Njegoš – naveo je Maticki.

– Zamolio sam jednog kolegu Stanišu Vojinovića da mi pronađe pismo knjaza Nikole upućeno  Ljubomiru Nenadoviću sinu vojvode srpskog gdje mu se zahvaljuje na pjesmi o srpstvu. Nema pisma kaže, nema ga ni u Sabranim djelima knjaza Nikole, šesta knjiga gdje su prepiske, sva su pisma u njemu. 1996. godine krajem 20 vijeka već je neko čistio istoriju – rekao je Maticki i dodao da je ipak uspio iz Arhiva da dobije pismo i objavi ga u cijelosti.

Akademik Sreto Tanasić predsjednik Odbor za standardizaciju srpskog jezika naglašava da se u jeziku čuva cijela naša istorija.

– Jezik i naša srpska pravoslavna vjera su dva noseća stuba. Pored jezika i vjere, svakako moramo pomenuti i gusle. Mi iz Odbora za standardizaciju pokušavamo da damo srpskom jeziku mjesto koje mu kao nacionalnom jeziku pripada.

Veoma uzbuđen prof. dr Slobodan Remetić potpredsjednik Akademije nauke i umjetnosti Republike Srpske naveo je da je najteže biti Krajišnik. Krajišnici su na braniku otadžbine.

– Znamo kakva su vremena bila. Ja sam odrastao bez gusala, ikone i kandila. Titova slika na zidu, pa dođe majkina tetka Janja i govori da skinemo tog đavola sa zida jer ne može zaspati. Kada sam 1965. došao na fakultet, mislio sam da cijeli svijet nosi štafetu. To je realan život bio, hajde da govorimo šta nas je dovelo dovde, gdje smo.

Vitalni problemi srpskog naroda počeli su kada su Turci sa ovih prostora otišli i sve je prešlo u ingerenciju Vatikana i Komite.

– Ja sam u 70 godini saznao da je kod vojvode Draže bilo muslimana, kod popa Đujića u vojsci preko 200 Hrvata.I što je još bitno da znamo da nijedan naš genije nije bio ateista. Kada sam pitao Milku Ivić, člana Akademije nauka kako to objašnjava, ona mi je rekla „da vide dalje od nas“.

Prof. dr Milenko Macura je vođa tima razvoja i afirmacije srpske države i nacije pri Ministarstvu prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja.

– Često se pitamo ko su Krajišnici. Sastavljeni su od kamenja, znamenja i tamjana. Dobro je što smo se oslobodili od Jugoslavije. Trudimo se da povežemo naše ljude u dijaspori kako bi stvorili sinergiju. Bez sinergije ne možemo napraviti pomak.

 

Dr Alek Račić predsjednik Razvojne akademije Srba upoznao je sve sa posljedicama Nato agresije koje i danas traju, te da mu je krivo da kao rođeni Beograđanin jedini napiše knjigu o sva tri bombardovanja srpskog naroda u prošlom vijeku.

– Malo je poznato, Krajišnici to znaju odlično, Beograđani manje, da je NATO bombardovao položaje vojske RSK od 1. do 3. avgusta 1995, pa je tek onda došlo do invazije koju je napravila srpska vojska. Bez tog bombardovanja položaja, Knin ne bi pao. Sljedeće je bombardovanje Republike Srpske koje je počelo 30. avgusta 1995. Posebno su bombardovani područja Hadžića i Han Pijeska sredstvima koja su zabranjena po Ženevskoj konvenciji. Municijom sa osiromašenim uranijom i plutonijumskim penetratorima. Do tada je to primijenjeno samo u Iraku, ali u Iraku u pustinjskim uslovima. Ali pošto je BiH brdsko- planinsko područje očigledno je eksperiment In vivo koji se primjenjivao na srpskom narodu.

Račić se pita zašto je bombardovan repetitor na Kozari, zašto u Nevesinju?

– To je bio jedan eksperiment NATO saveza koji je želio da utvrdi štetne posljedice po stanje zdravlja lokalnog stanovništva. Nepune tri godine poslije toga, izvršeno je bombardovanje SR, pa je proširen eksperiment In vivo na taj način što je vršeno bombardovanje petrohemijskih industrija i elektroenergetskih postrojenja. Najvjerovatnije se NATO pripremao za napad na Rusiju, pa smo mi bili ovdje jedan poligon, koji ima sve to slično kao i Rusija.

–Kada jedna bomba, ne mora biti punjena osiromašenim uranijumom, ne mora imati nuklearni otpad kao što su imale tomahavk rakete, padne na Petrohemijsku industriju Pančevo dolazi do niza biohemijskih i hemijskih reakcija, kada se oslobađaju veoma štetne materije. Kada to uđe u atmosferu, kako to može biti štetno samo za Srbe? Zato se čudim zemljama u regionu koje se ne bave posljedicama bombardovanja. Bombardujete recimo električnu centarlu na Novom Beogradu ili u Kragujevcu, pogodi se skladište sa piralenom, koja je direktno kancerogena materija i ona nema gdje da ide ili u vodu ili u zemlju, a za to nema dekontaminacije – navodi Račić i dodaje da se opširnije na ovu temu može pročitati u njegovoj knjizi.

Prof. dr Mirko Tomasović je govorio o značaju autokefalnosti srpske crkve koja podrazumijeva da ima potpunu kanonsku i administrativnu nezavisnost, te da sama bira svog arhiepskopa kao i svoje episkope i sveštenike.

– Sveti Sava se odlučio za pravoslavlje, a ne za rimokatolicizam iako je Zapad bio jak. Na kirilometodijevskim temeljima, Sveti Sava traži autokefalnost, da se molimo na svom maternjem jeziku, da budemo u duhovnom smislu slobodni kao narod, a i političkom smislu.

Kako je naveo Tomasović sve su pravoslavne crkve sestrinske. Danas svi zaboravljaju da naša Srpska pravoslavna crkva, patrijaršija je samostalna, i ona je sestrinska crkva sa Carigradskom crkvom.

– Nije ona ćerka, to je odnos sestre i sestre. Svaki carigradski patrijarh, čija je uloga danas sramna, ne može da odlučuje kome će da da autokefaliju, a kome oduzeti. To što pravoslavna crkva po svojoj osnovnoj strukturalnoj organizaciji svakom narodu priznaje njegov vlastiti bogoslužbeni jezik i punu zakonodavnu i admistrativnu autonomiju, time se izlaže opasnosti od nacionalizma i etnofiletizma.

Opasnost od etnofiletizma ogleda se u tom pomeranju ravnoteže od vaseljenske crkvene svijsti ka nacionalnoj crkvenoj svijesti.

– Jeresi filetizma se uvijek pojavljuje u životu jedne pravoslavne crkve, kada se u određenju njenog identiteta stavlja nacionalno ispred Hrista, kao što je slučaj u Crnoj Gori, Ukrajini, Makedoniji… Ako neka crkva zatraži autokefaliju, sve pravoslavne crkve odlučuju o tome, a ne samo carigradska patrijaršija. Razmatraju se razlozi, da li je to za spasenje ljudi, a ne iz nekih političkih razloga, što je bio slučaj sa Ukrajinom. Tako da i u ovom našem slučaju postoji opasnost da ga neko „gurne“ (carigradskog patrijarha) da potpiše „nešto“ i napravi nam još veću muku, nego kroz koju sada prolazimo – rekao je Tomasović.

Prisutna je bila i slikarka Ljubica Njegovan Vučinić koja je do sada izlagala u mnogim mjestima, počela je 1987. godine. Njene prve samostalne izložbe bile su 1990. i 1991. u Zagrebu. 1997. u Beogradu predstavila se čuvenom izložbom Plitvice u srcu, srce u Krajini. O ovoj izložbi je napravljen i dokumentarni film. Njene slike su u Kanadi, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj ambasadi Japana u Begradu i Mitroploliji zagrebačko-ljubljanskoj. Dr Mladen Mirić napisao je encikopediju Srpska baština. Ona je izuzetno zanimljiva zbog broja 7, ima 7 poglavlja, u 7 rečenica, po 7 pojmova… Kao i dr Vaskrsija Janjić potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

Gordana Vlajić član Udruženje književnika Srbije i član UO predstavila je knjigu namijenjenu djeci Zaistinska srpska bajka – Istorija Srba od Svetog Save do danas. Napisana je kroz tri priče, poput životopisa.

– Blagoslovena sam, imam četvoro djece i jedna od mojih ćerki me je pitala da li ima neka bajka da je zaistinska, gdje je princeza srpska, i gdje ima nešto stvarno. Tada sam odlučila da tražim događaje iz naše istorije i da joj to pretočim u priče i tako je krenulo. Kopajući po našoj istoriji imala sam težak zadatak. Ona je nažalost koliko slavna toliko i tragična, koliko hrabra, toliko i uplakana. Teško je bilo predstaviti djeci da im kažemo istinu, a da ih ne rastužimo. Tako da sam kombinovala istoriju sa srpskom mitologijom. Mnogo sam istraživala, 6 godina radila na knjizi, kombinovala sam sa elementima pravoslavlja.Po knjizi je napravljen igrokaz, te putujem po Srbiji i dijaspori.

Dalibor Drekić osnivač sajta Rasen naglašava da je lik Svetog Save višeslojan. Postoji istorijski, mitološki i duhovni aspekt.

– Sva ta tri aspekta govore koliki je značaj Sveto Save. Mitološki aspekt posebno govori kako je prihvaćen i doživljen kod naroda.

Prisutni su bili i Dragana Radović, novinarka i kulturni radnik i Radisav Čejović pjesnik i guslar.

Moderator večeri i ličnost koja je ove ljude okupila je književnica Gordana Jež Lazić.

Tekst i foto: Dragana Bokun

 

 

 

Nema komentara

Napišite komentar