АКТУЕЛНО:

Tomo Radusin: Osamdeset godina ustanka srpskog naroda na području Like i Krbave

Mrtva usta živima oči otvaraju; – DA SE ZNA: Na dan ustanka 27. jula 1941. godine ustaše su ubile 372 Srbina, a mi smo taj dan slavili kao dan ustanka.

Spomenik u Srbu, koji je obnovljen i zaboravljeni spomenik na Srbskom Klancu.

 

ODLUKA O USTANKU

25-godišnjica revolucije Ustanak 1941 objavljeno u Ličkim novinama 1966. godine.

Izvor: Ličke novine, Gospić, 27.VII 1966. broj 15-16. (319-326).

„Poslije sramne kapitulacije režima i vojske stare Jugoslavije, Politbiro CK KPJ je 10. travnja 1941. Komunistička partija Jugoslavije je ostala jedina politička snaga u zemlji koja je očuvala svoje jedinstvo i bila spremna da povede jugoslavenske narode u odlučujuću bitku protiv okupatora i njegovih domaćih slugu. Već četvrtog dana poslije napada na Jugoslaviju, Politbiro CK KPJ je 10. travnja 1941. godine, na jednoj od svojih sjednica donio odluku da se pri Centralnom komitetu formira Vojni komitet, na čelu sa dugom Titom“. (Tekst iz gornjeg članka).

Ovdje je odluka Dan odluke politbiroa izjednačen sa danom stvaranja NDH. 10. travnja 1941. ili proglašenje ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

 

Tih dana CK KPH izdao je proglas pozivajući narod na borbu protiv okupatora i ustaša:

„Hrvatski narode! Došao je čas da razviješ dalje ovu borbu, da ujedinjen s oružjem u ruci tjeraš okupatore iz naše domovine, da tamaniš njihove sluge, frankovačku bandu, da spriječavaš izgladnjavanje naroda, iseljavanje sa svojih domova i ubojstva nedužnih ljudi. Kucnuo je čas odlučne borbe, kucnuo je čas kad treba ne samo uništavati sve što je neprijatelju vrijedno i uništavati njegove snage, nego kad treba zbiti svoje redove, zbiti sve narodne snage i tako jedinstvenom snagom istjerati okupatora“.

„Oružanim ustankom u Lici rukovodio je Okružni komitet KPH za Liku, formiran kolovoza 1940. godine u slijedećem sastavu: Jakov Blažević, sekretar, Mile Počuča, Kata Pejnović, Tomo Nikšić, Tode Marjan i Mile Vukmirović Škarpa“.

Izvor: Ličke novine, Gospić, 27.VII 1966. broj 15-16. (319-326).

Ovako je izgledao poziv na borbu protiv okupatora, iako su ustaše bile glavni problem..

 

ODLUKA O PRAZNIKU Dana ustanka

 

„Dan ustanka Republike Hrvatske 27. jula 1941. godine u Srbu“ određen је partijskom odlukom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske u avgustu 1945. godine. Kako je proglašen „Dan ustanka Republike Hrvatske“ tako je i ukinut odlukom Republike Hrvatske 1991. godine.

Čudno, 27. jula 1941. Dan ustanka, poklapa se sa danom kada su ustaše ubile 372 Srbina. 

 

CILJEVI KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE:

 

  1. Partija treba da koncentriše borbu radničke klase, seljaštva i ugnjetenih nacija pre svega protiv glavnog neprijatelja, hegemonističke buržoazije i njene vojne monarhije,
  2. U borbi protiv njenog režima nacionalnog ugnjetavanja u prvom redu treba da stoji naša Partija u samoj Srbiji, gde je baza hegemonističkog režima, priznavajući otvoreno pravo na otcepljenje i pravo na oružani ustanak protiv nacionalnog ugnjetavanja, i pripovedajući i sama ukazujući sistematsku pomoć pokretima ugnjetenih nacija (Hrvatima),
  3. Budući da mase naroda teže ka otcepljenju, dobila je parola samoopredeljenje do otcepljenja u poslednje vreme naročito aktuelni značaj, i konkretizovanje ove naše parole znači najpotpunije pomaganje sviju akcija masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Hrvatske.
  4. Partija Crne Gore će najpunije pomagati sve akcije masa koje vode ka obrazovanju nezavisne Crne Gore.
  5. Poziva radničku klasu da svestrano pomaže borbu za nezavisnu i ujedinjenu Makedoniju.

Извор: Историјско одељење централног комитета КПЈ Историјски архив Комунистичке пртије Југославије, том II, конгреси и земаљске конференције КПЈ 1919-1937, Београд, 1949.

 

NEKADA U ZAJEDNIČKOJ DRŽAVI

 

U Srbu je godinama obilježavan Dan ustanka Republike Hrvatske 27. jula, što je imalo smisla dok smo živjeli u zajedničkoj državi, jer smo radi zajedničkog života bili spremni da žrtvujemo istinu. Mi smo na taj dan i slavili, umjesto da plačemo za našim žrtvama. U Ličkim novinama od 27. VII 1966. obilježavana je 25-godišnjica ustanka, a u naslovu je pisalo da je „Prvi pucanj odjeknuo u Srbskom Klancu“.

PRVI PUCANJ JE ODJEKNUO SRBSKIM KLANCOM“.

Izvor: Ličke novine, Gospić, 27.VII 1966. broj 15-16. (319-326).

Ako je prvi pucanj odjeknuo u Srpskom Klancu 28. jula 1941. godine, kada su poginula i trojica boraca Srba u obračunu sa ustašama, nije li po tom trebalo proglasiti 28. jula 1941. kao Dan ustanka Republike Hrvatske?

 

 

Čestitka 25. godišnjica ustanka u Ličkim novinama i spomenik žrtvma na Jadovnu.

Ovaj spomenik postavljen u Jasikovcu, dolaskom nove hrvatske vlasti je srušen.

Izvor: Ličke novine, Gospić, 27.VII 1966. broj 15-16. (319-326).

DIVOSELO – BARJAKTAR BRATSTVA I JEDINSTVA

Slika 2. Isječak iz novina Ličke novine, od 1968. godine i 1973. godine.

Divoselo je u ratu izgubilo 1.155 žrtava, 138 boraca i 14 streljanih od nove vlasti, što je ukupno 1.307 Srba.

Izvor: Mile Rajčević. Divoselo, Čitluk i Ornice u vremenu i trajanju.

Najveće žrtve su pogubljene  u predjelu Kruškovače pod Velebitom. Akciju borbe Divoseljana sa ustašama započeo je Jakov Blažević. Kasnije nam je držao govore. Tako, umjesto da smo oplakivali žrtve mi smo slavili.

Slavili smo i vjerovali. Slavili, umjesto da žalimo i svijeću pripalimo. Zapravo bili smo okrenuti budućnosti. Pristali, da se ne dira u ranu koja je stalno krvarila. Sve u interesu

Slušali smo govore da Lika slavi u Divoselu.
Ustaše su u Jadovnu ubili 716 Ličana Srba. Najviše iz Korenice. Čak 373 Koreničana je završilo u Jadovnu. Pored mnogo spomenika na području Korenice, ni jedan nije posvećen žrtvama iz Korenice koje su ustaše ubile u Jadovnu.
Žrtvama iz Grubišnog Polja spomen ploču na Jadovnu su postavile žene. Na taj način muškarci nisu mogli imati političke poslijedice.
I dalje smo slušali govore onog koji je bio učesnik tih nesrećnih događaja. Onog koji je podstrehivao i usmjeravao sve na licu mjesta. Zaboravili smo Neđeljka Žakulu, jednog od najpismenijih partijskih aktivista.
„Prema izjavi ličnih prijatelja Nedeljka Žakule, Mićana Drakulića i Bogdana Markovića Nedeljko im je rekao da je otišao iz Like jer nije mogao uspostaviti vezu s Jakovom Blaževićem u Lici ni s Vladom Bakarićem“ pisao je Polovina u sjećanjima. Dok u drugim napisima stoji da su mu ustaše stalno bile na tragu, zbog čega je otišao iz Like i poginuo kao politički komesar Šumadijskog odreda.

U opisu akcije u Srbu 27. jula 1941. navodi se, da su se prilikom napada partizana „nekoliko žandara i par ustaša razbježali pred oko 150 ustanika“. Ustanak na području Like se digao isključivo kao odgovor na brojne ustaške zločine, kao odgovor na formiranje NDH 10.4.1941. i na zločine počinjene širom Like i Krbave.
Veličajući Dan ustanka, često se upotrebljavao izraz da je buknuo ustanak, da je plamen ognja, da je pukla prva ustanička puška. Pukla puška a poginuo tek jedan borac u Doljanima. A to što su ustaše tog istog dana pobili 372 Srba nevinih žrtava niko nije ni spominjao.
Pisao je Polovina u svojim sjećanjima da je u Dnopolju kod Donjeg Lapca Brato Šašić u ratu uhapsio Jakova Blaževića, Radu Žigića i Milu Počuču. Šašić nikad ranije a ni kasnije nije bio četnik, pa opet je to uradio. Rekao je, da je Jakova uhapsio jer je Hrvat i da mu je bilo mjesto da diže ustanak među Hrvatima, a ne među Srbima. A Žigića je uhapsio kao Srbina koji se druži sa Jakovom i što nikad nije bio u prvim redovima, nego stalno u pozadini i agitujući za borbu. Ista stvar je i sa Milom Počuča.
Slično piše i Ilija Rašeta da: „Na teritoriji općine Srb, do 26. srpnja 1941. godine nije bilo partijske organizacije“.
Izvor: Rašeta Ilija. (1988). Kazivanja pobjednika smrti, strana 18, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1988.
Ili, još poraznije, da su na teritoriju Donjeg Lapca ustaše ubile 936 djece žena i ljudi.
„Istraživanje se našlo i na terenima, pa među narodom verificiralo da su ustaški zločinci, u vremenu od 24. juna do početka ustanka 27.7.1941. godine, streljali, poklali i na druge načine umorili 936 djece, žena i ljudi sa teritorije predratnog kotara Donji Lapac, koji je tada imao 16.554 stanovnika. Te žrtve, mrtve ili polužive sve su bačene u jame: Bezdanku na Bubnju, u Golubnjaču nedaleko od Bezdanke, Golubnjaču na kamenitom Poljicu, kod sela Doljani, Bezdan pod planinom Kuk nedaleko od Donjeg Lapca, Bezdan na Kuku i jamu Kačetina na Osredcima“.
Izvor: Rašeta Ilija. (1988). Kazivanja pobjednika smrti, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1988.

O tome Rašeta navodi: „Nastala je tradicija da se u ovim ljetnim danima svi jugoslavenski narodi svake godine sjećaju prvih dana borbe, početka ustanka.
Mala je razlika u datumima i ona označava samo jednu ključnu činjenicu da su jugoslavenski narodi predvođeni Komunističkom partijom i drugom Titom, jedan za drugim, jedinstveno i složno, sa istom idejom i jednako neodoljivom čežnjom o slobodi započeli oružanu borbu 1941. godine“.
Partijska organizacija iz Donjeg Lapca i Srba uspostavila je neposredan dodir sa Kotarskim Komitetom KPJ za Drvar, koji je tražio da narod Like pređe na oružani ustanak u isto vrijeme kad i narod Bosanske Krajine“.
Danas, kada toga više nema, red je da toj istini pogledamo u oči. Prvenstveno da se pogleda plan i program partije iz Drezdena 1928. godine. A to je stvaranje današnjih država Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije. U tom programu Beograd se označava kao grad „X“.

KORJENI ZLA:

USTAŠKA PJESMA (ispjevao poglavnik Ante Pavelić 1933.)
Puška puca, a top riče, Ne plaši se grom pušaka,
grmi kao grom, Ni topova jek,
sad ustaša bojak bije Dom, sloboda, vjerna ljuba
za hrvatski dom. Rani su mu lijek.

Puška puca, krv se lije, Puška puca, a top riče
Dušman bježi klet, Barut miriše,
A ustaška hrabra vojska, Mladac ustaša na bojištu
vrši zavjet svet. Ranjen izdiše.

Tjera smjelo dušmanina, Oj hrvatska zemljo mila
S praga djedovskog Sviće danak Tvoj,
I podiže staru slavu sad ustaška hrabra vojska
Roda hrvatskoga. Za Te bije boj.
Izvor: Poglavnikova pjesma. (1941). Ustaša, Zagreb 1941.
„U hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj i Nezavisnoj državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda, te isto ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država“.
Tačka 11 ustaških načela.

BJEŠTE PSINE PREKO DRINE – DIV PLANINE!

Podiže se s Velebita Svi Hrvati Antu slijede,
S Velebita div planine, Za slobodu svoga praga,
Podiže se oro suri, Svak se žuri u boj sveti,
Hrabra gnjezda hrabri sine, Preko Drine tjera vraga.
Podiže se junak Ante, S Velebita Ante viče,
Pa zagrmi iz visine, Zublje gore, puška gore.
Kao truba božje pravde: Bješte psine preko Drine,
„Bješte psine preko Drine!“ Hrvati se za dom bore.

Autor: Mile Budak, ministar prosvjete.
Izvor: Novi list, broj 103, Zagreb, utorak 12. kolovoza 1941. godine.

USTAŠKO UBIJANJE SRBA PRIJE USTANKA 27. jula 1941.

Mjesto i broj ubijenih Srba Mjesto i broj ubijenih Srba
Jadovno iz Gračaca 23 Donja Suvaja 1. jula 1941. 243
Jadovno iz Korenice 41 Na Kuku maj – 25.7.1941. 78
Jadovno iz D. Lapca 7 Dobroselo 1.7. – 3.7.1941. 14
Jadovno iz Gospića 123 Nebljusi 6/1941. 67
Tučić, Gračac maj – juli 23 Bubanj, 9. jula 1941. djevojke 12
Korenica 28. maja 22 Boričevac jun – 25.7.1941. 75
Plitv. Ljeskovac 28. maja 30 Lipovo Polje, prije ustanka 73
Bihaćka Kula maj 36 Krš,  prije ustanka 26
Visuć 12. juna 9 Mlakva, prije ustanka 8
Bajinovac 25. jun 8 Janjačka Kosa, prije ustanka 99
Breštane 25. jun 12 Studenci, prije ustanka 21
Podlapača 15. jula 13 Sveštenici SPC, prije ustanka 33
Prijeboj prije 27. jula 1941. 99 Križanovo Brdo, do ustanka 23
Gračac, do 27.7.1941. 210 Konjsko Brdo, do ustanka 47
Pećani 5 Jošan 2
Na području Like i Krbave do ustanka 27. jula 1941. ubijeno je 1.482 Srba

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 10, 13 i 14.

 

УБИЈЕНИ СВЕШТЕНИЦИ СПЦ ПРИЈЕ 27. ЈУЛА 1941. ГОДИНЕ

 

Убијени свештеници, мјесто и вријеме Убијени свештеници, мјесто и вријеме
Ајдуковић Илија, Ср. Гора, 21.6.1941. Обрадовић Павле, Небљуси, Јад. 6941.
Богуновић Никола, Д. Лапац, 6/1941. Павлица Илија, Муњава, Јадовно, 2.6.41.
Бракус Данило, Шаранова ј. 15.7.1941. Пањковић Вујадин, Деб. Брдо, Јад. 6/41.
Вучинић Петар, Плашки, Јадовно, 7/1941. Рајчевић Милан, Плашки, Јадовно. 6/41.
Грозданић Јован, Радуч, 7/1941. Рајчевић Урош, Могорић, Ш.Ј, 28.6.41.
Диклић Душан, П. Љеск. Пријебој 6/1941. Рашета Петар, Бунић, Ш. Јама, 6/1941.
Диклић Милан, Косињ, Јадовно, 6/1941. Скенџић Вуколај, Бриње, јама, 6/1941.
Докмановић Миле, Перјасица, 7/1941. Станисављевић Рашо, Грачац, Приј. 7/41.
Докмановић Милан, Плашки, Ш. Ј. 7/41. Стеванов Јаша, Плашки, Јад. 5.7.1941.
Дошен Милојко, Почитељ, Ш. Ј. 7/1941. Стијачић Матија, Смиљан, Ш.ј. 15.6.41.
Ђукић Милн, Плашки, Ш. Јама, 2.7.1941. Стојановић Ђуро, Плашки, Јад. 7/1941.
Загорац Милан, Л.П.Село, бач са торња ц. Ћурчић Стеван, Огулин, Ш.ј. 2.7.1941.
Јерковић Димитрије, Ш.Кула, Ш.ј. 6/41. Трлајић Сава, Плашки, Ш.јама, 7/1941.
Лаврња Спасо, Суваја, Ш.Јама, 7/1941. Гаковић Богољуб, Плашки, Ш.ј. 6/41.
Мајсторовић Петар, Дољани, Вел. 6/41. Дујић Владимир, Ср. Мор. Ш. Ј. 25.6.41.
Мандић Милош, Грачац, Медак. 31.5.41. Поповић Милан, Рмањ, увиј. 25.6.1941.
Матић Симеон, Тржић, 7/1941. Илић Гено, Госпић, од мучења, 7/1941.
Насадил Станислав, Л. Јас. Јад. 17.6.41. Вујновић Вујо, Бриње, убијен 5/1941.
У Лици и Крбави прије 27. јула 1941. усташе су убиле 36 свештеника СПЦ.

Извор: Споменица православних свештеника-жртава фашистичког терора и палих у народноослободилачкој борби. (1960). Беогград: Савез удружења православног свештенства ФНРЈ, 1960).

TRLAJIĆ (SVETOZAR) SAVA, – episkop gornjokarlovački.
Sava je sa većom grupom Srba vezanim lancima odveden u Velebit gdje su ga ustaše ubile i bacile u Katinu jamu, uz cestu na Velebitu.

Episkop Sava Trlajić i Katina jama u koju je bačen Sava. Ostala je zlurada utrečica: Putuj igumane! Tako je rekao ustaša koji ga je otisnuo u ambis jame.

 

USTANAK 27. jula 1941.

 

„U Srbu je 27. jula 1941. izbio masovni ustanak, iako u kotaru donjolapačkom progresivna revolucionarna svijest naroda nije bila iznad ostalih krajeva Like i Hrvatske, a lapačka partijska organizacija, neposredno pred ustanak brojala је samo četiri člana…“ – strana 7 Zbornika 14, Histrorijski arhiv u Karlovcu.

Kazivanja,  Đoko Jovanić:

„Dvadeset i sedmog jula rušenje mosta na Joševici kod Donje Suvaje, kidanje telefonskih veza. Bosanski ustanici iz Cvjetnića i Begluka razoružali su stražu kod magazina željezničke opreme. Oko 11 i 30 kod Neteke, napadnut je poštanski autobus, iz Srba za Donji Lapac, u kojem je bilo nekoliko žandara, ustaša i predsjednik srbske opštine. „Pet do šest žandarma i ustaša pod borbom su se povlačili prema Suvaji. Uspjeli su se ukrcati u autobus, popraviti most na Joševici i pobjeći za Donji Lapac“ – Đoko Jovanić, strana 119 Zbornika.

„Napad na Srb počeo je nešto poslije 13 časova…ustaška vlast, žandari i ustaše, svega 4-5 ljudi, razbježali su se kud koji“.

 

Po kazivanju Jovanića prvi borbeni okršaj sa Italijanima odigrao se dvanaestoga aprila 1941. kada je 3. bataljon kraljeve vojske Jadranske divizije, kod sela Oćestova sačekao četu talijanskih barseljera i nanio joj veće gubitke.

Na taj dan, dvanaestog aprila, u Gračacu je veća grupa stanovnika Gračaca i okoline opkolila žandamerijsku stanicu i preuzela naoružanje koje se tu nalazilo. Ovaj događaj pripisivala je partija sebi ali i lokalni Srbi četnici sebi. Neposredno po preuzimanju naoružanja došlo je do oružanog kontakta ovih ustanika sa ustašama iz Gospića, koji su krenuli da uspostave vlast u Gračacu. U pomoć domaćim ustanicima priključila se grupa pripadnika stare vojske, koji su kamionom stigli iz Obrovca. Bili su to pomorci koji su u Kraljevici potopili plovila i krenuli u unutrašnjost.

 

Oružanim ustankom u Lici je rukovodio Okružni komitet KPH za Liku, formiran kolovoza 1940. godine u slijedećem sastavu: Jakov Blažević, sekretar Mile Počuča, Kata Pejnović, Tomo Nikšić, Tode Marjan i Mile Vukmirović-Škarpa“. (Ustanak je krenuo 27. jula 1941.  ovdje se navodi da je Okružni komitet formiran u avgustu 1941. dakle kasnije).

Pored Tome Nikšića, kao aktivista na području Gračaca postavljen je Ramo Mašić. Ramo je postavljen direktivom na mjesto prometnika u Gračacu, iako su mjestom pa i stanicom vladali ustaše. Ramo je kasnije bio aktivista za Mazin. Poslije rata bio je šef Vojnog odsjeka u Gračacu. Za Ramu Mašića bilo je objašnjenje da je to partijski aktivista koji je iz Zagreba ubačen u ustaške redove za prometnika u Gračacu, iako su ustaše tu ubile dva prometnika Srbina i dva prometnika Srbina su pobjegli. Isti slučaj je i sa drugim aktivistom. Tomo Nikšić, bivši španski borac, u početku se predstavljao kao Srbin Petar Rakić.

U Ličkim novinama od 1.4.1973. prilikom izgradnje Spomen-doma Šeste ličke proleterske divizije „Nikola Tesla“ na Plitvicama objavljen je govor Đoke Jovanića pod naslovom: „Luč bratstva jedinstva“.

„Šesta Lička je napustila Liku u novembru 1943. godine i ostavile ustaše u Gospiću te i na taj način dala za razmišljanje da je i „Odlaskom 6. divizije, u Lici su ipak ostale odviše male snage za odbranu tako velike slobodne teritorije. Pored dva manja partizanska odreda (Lički i „Plavi Jadran“) došla je dalmatinska brigada ali se uskoro i vratila“. (strana 350).

„Dok su borci 6. divizije vodili borbe oko Valjeva, Beograda, a zatim na Sremskom frontu, Lika je proživljavala veoma teške dane. Sve važnije komunikacije u otočkom i brinjskom kotaru zaposjele su njemačke i ustaške jedinice i uspostavile svoje jake posade“ – strana 382. Takvo stanje je bila prilika da ustaše naprave te 1944. godine teške zločine u otočkom i brinjskom kraju.

Izvor: Bukvić Milan. (1971.). Otočac i Brinje u NOB 1941-1945. Savez udruženja boraca NOR-a općine Otočac. Otočac: „Budućnost“ Novi Sad, 1971.

 

 

  1. JULA NA DAN USTANKA

 

BORCI: Na Dan ustanka 27.7.1941. poginuo je samo jedan borac Petrović Stevana Mladen, 1913, sezonski radnik, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941.) ???? i poginuo kod Doljana istog dana. (Doljani, redni broj 119, strana 1054 Zbornika 14.

 

ŽRTVE SRBI: Na Dan ustanka 27. jula 1941. godine ustaše su u kotaru Korenica ubile  372 Srbina.

 

Ubijeni Srbi na Dan ustanka 27.7.1941. Ubijeni Srbi na Dan ustanka 27.7.1941.
Arapov Do 34 Rešetar 59
Donji Vagana 56 Zaklopača 6
Ličko Petrovo Selo 57 Željava 116
Novo Selo 10 Prijeboj 27
Meljinovac 6 Brotnja 1
Na Dan ustanka ustaše su ubile 372 Srbina

Izvori: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 10 i 14.

  1. JULA 1941. SLIJEDEĆI DAN

BORCI: poginulo je osam boraca Srba: (Bruvno 1, Doljani 1, Srbski Klanac 3, Brotnja 1, Neteka 1 i Malovan 1).

DABAŠNICA, strana 1075:

  1. Petrović Spasenije Nikola, 1913, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, borac voda Dabašnica. Poginuo u Bruvnu 28.7.1941.

DONJA SUVAJA, strana 1075:

  1. Dubajić Paje Dušan, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, borac 1. čete. Poginuo na Dabinoj Strani kod Doljana 28.7.1941.

KUPIROVO, strana 1083:

  1. 5. Ćalić Save Tode, 1902, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, ustanik. Poginuo u Srbskom Klancu 28.7.1941.
  2. Petković Vase Rade, 1919, seljak, Srbin. Stupio u NOV 27.7.1941, ustanik. Poginuo u Srbskom Klancu 28.7.1941.
  3. Šašić Milivoja Stevan Stevo, 1900, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941. Poginuo na Srbskom Klancu 28.7.1941.

NETEKA, strana 1089:

  1. 8. Dubajić Paje Dušan, 1908, Mečet, radnik, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Brotnji 28.7.1941.
  2. Vojvodić Riste Aćim, 1908, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Neteci 28.7.1941.
  3. Vojvodić Nikole Đurađ, 1886, seljak, Srbin. Stupio u NOB 27.7.1941, borac gerilskog odreda Neteka. Poginuo u Neteci 28.7.1941.

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu. Zbornik 14.

MALOVAN, strana 930:

  1. Jelača Đure David, 1912, Kijani, seljak, Srbin. Ustanik. Poginuo na Malovanu, 28.7.1941.

Izvor:   Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 13. Jelači Davida roditelji su podigli spomenik sa krstom, dok u ostalim slučejevima je bila petokraka.

Svim njima neka je vječna slava!

ŽRTVE SRBI: Na dan 28.7.1941. ustaše su ubile 91 Srbina, (u Dobroselu je streljano 6 žrtava, u jamu u Boričevcu bačene su dvije žrtve, u Gornjem Lapcu su zaklane dvije žrtve i u Delić jamu je bačeno 81 žrtva) – svi su Srbi.

Na otvoru jame, žrtve su posjedane i pokošene rafalima završile su u jametini. Šest najačih i najhabrijih se uspjelo spasiti. Spašeni su: Stevo i Dušan – Relja Bubulj, Petar Cvjetićanin, Mile Dizija, Pajo Solać – Pacan i Vučen Repac su od te šestorice. Delić jama se nalazi u selu Zavalu kod Bihaća.

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu, broj 14.

 

BORIČEVAC

 

U Boričevcu je 1857. godine bilo 51 kuća i 708 stanovnika, od čega 664 Hrvata i 44 Srbina.

Izvor: Sabljar Vinko. Miestopisni riečnik za 1857. godinu.

Boričevac se veoma često spominje kao žrtva četnika i Srba, međutim, zaboravlja se da je prvo ustaško uporište bilo u Boričevcu, te da je 1941. godine u ovom mjestu ubijeno 106 Srba, od čega 75 prije 27. jula 1941. godine.

Srbi ubijeni u Boričevcu 1941. godine.

 

PREZIME I IME, ROĐ. UBIJEN, JAMA PREZIME I IME, ROĐ. UBIJEN, JAMA
Kosanović Đ. Nikola, 1925, jun 1941, jama Banjanin I. Nikola. 1935. dij 1941. jama
Divjak L. Dušan, 1893, 10.6.41. jama Banjanin B. Petra. 1871. jun 41 jama
Bajić R. Draga, 1891, 28.7.41. jama Banjanin B. Rade. 1927. dij jun 1941
Bajić G. Marko, 1876, 28.7.41. jama Banjanin I. Soka. 1932. dij jun 41 jama
Bajić Đ. Rade, 1881, 20.7.41. jama Banjanin D. Stana. 1884. jun 41  jama
Kuga P. Milan, 1921, 16.7.41. Banjanin I. Stevo. 1934. dij 20.6.1941.
Obradović O. Lazo, 1864, 16.7.41. jama Bogunović P. Dara. 1905. jun 41.
Vlatković D. Dane, 1912, 16.7.41. jama Bogunović N. Đorđe. 1933. d jun 41 jama
Vojvodić J. Đuro, 1895. 16.7.41. jama Bogunovć N. Pajo. 1930. dij jun 41 jama
Dekić J. Dane, 29.7.41. Bogunović N. nekr. dij jun 41 jama
Dekić S. Dane, 1876, 29.7.41. Bubalo R. Boja. 1918. jun 1941.
Dekić S. Dane, 1874, 29.7.41. Bubalo J. Dane. 1880. 14.5.1941.
Dekić J. Nikola, 1898. 29.7.41. Bubalo L. Milka. 1920. jun 41 jama
Duraković M. Branko. 1907. 11.7.41. jama Dotlić I. Boja. 1898. jun 41 jama
Đekić S. Dane. 1876. 29.7.41. Dotlić Đ. Dušan. 1936. dijete jun 41 jama
Vučković M. Draginja. 1920. 29.7.41. Dotlić M. Dušan. 1932. dij jun 41 jama
Vučković P. Jovo. 1899. 5.7.41. jama Dotlić B. Evica. 1907. jun 41 jama
Vučković M. Petar. 1918. 25.7.41. jama Dotlić D. Evica. 1940. dij jun 1941.
Vučković N. Petar. 1874. 5.7.41. jama Dotlić J. Janja. 1880. 20.7.1941.
Banjanin S. Jovo. 198. jun 1941. jama Dotlić S. Jeka. 1931. dij 20.7.1941.
Repac I. Đuro. 1935. dijete 1942. jama Dotlić P. Jelka. 1907. jun 41 jama
Balać D. Jovo. 1906. 1941. jama Dotlić M. Lata. 1878. jun 41 jama
Balać I. Mile. 1901. avgust 41. jama Dotlić Đ. Mara. 41. dij jun 41 jama
Balać D. Nikola. 1909. avg. 41. jama Dotlić D. Marica. 1928. jun 41 jama
Balać G. Vuk. 1900. 1941. jama Dotlić Đ. Milan. 1933. dij jun 41 jama
Biljetina I. Mane. 1898. 1941. jama Dotlić S. Milan. 1934. dij 20.6.1941.
Biljetina N. Stevo. 1895. 1941. jama Dotlić Đ. Milka. 1928. dij jun 41 jama
Blanuša V. Đuro. 1889. 1941. jama Dotlić I. Milka. 1921. jun 41. jama
Popović Đ. Jovo. 1878. 1941. jama Dotlić S. Mišo. 1933. dij jun 41 jama
Popvić Rade. 1871. 1941. jama Dotlić S. Smilja. 1936. dij jun 41 jama
Popvić Đ. Ilija. 1876.jul 41. jama Ljubović B. Deva. 1881. jun 41 jama
Balać D. Mile. 1883. jun 41. Ljubović M. Jeka. 1912. jun 41 jama
Banjanin Đ. Dane. 1914. jun 41. Ljubović L. Mile. 1881. jun 41 jama
Banjanin I. Draga. 1934. dijete, jun 41. jama Ljubović D. Vojin. 1878. 1941. jama
Banjanin B. Draginja. 1933. dij jun 41. jama Maričić S. Soka. 1892. jun 41 jama
Banjanin S. Đuja. 1880. jun 41. jama Matić S. Anđelka. 1936. dij jun 41 jama
Banjanin D. Đuro. 1941. dijete jun 41. jama Matić M. Draginja. 1919. jun 1941
Banjanin I. Đuro. 1932. dij. Jun 41. jama Matić L. Joka. 1876. jun 41 jama
Banjanin M. Ilija. 1888. 10.5.1941. Matić S. Jovan. 1938. dij jun 41 jama
Banjanin N. Janja. 1896. jun 41 jama Matić R. Jovan. 1938. jun 41 jama
Banjanin B. Jelena. 1928. dij. jun 41. Matić R. Marija. 1882. jun 41 jama
Banjanin B. Koka. 1922. jun 41. jama Matić S. Smilja. 1908. jun 41 jama
Banjanin I. Mile. 1938. dijete jun 1941. Matić M. Stana. 1903. jun 1941.
Banjanin I. Milka. 1936. dijete 20.6.1941. Matić M. Stevo. 20.6.1941.
Banjanin D. Mira. 1941. dij 1941. jama Obradović P. Dara. 1903. 1941. jama
Banjanin D. Nada. 1939. dij 20.5.1941. Popović D. Dane. 1936. dij 1941 jama
Popović V. Duka. 1879. 20.6.41. jama Pilipović Đ. Vid. 1874. avg 41 jama
Popović A. Joka. 1904. 20.6.41. jama Rađenović M. Marko. 1923. jun 1941.
Popović D. Petar. 1915. jun 1941. Vein M. Nikola. 1924. avg 41 jama
Popović A. Rade. 1875. 15.5.1941. Drobac T. Nikola. 1893. 5.6.41. jama
Popović A. Stevan. 1885. 20.6.41. u jamu Pualić P. Milan. 900. 13.6.41. jama
Škorić P. Soka. 1915. jun 1941. Dukić I. Stevo. 1925. 1941.
Vojnović S. Jovan. 1899. jun 1941. Pilipović O. Janko. 1891. avg 41 jama

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 14.

U Boričevcu i oko Boričevca ubijeno je 106 nevinih žrtava, od toga 30 dijece. U jamu je bačeno 71 žrtva. Prije ustanka ubijeno je 75 žrtava. Od ukupnog broja 106 nevinih žrtava, sve u 1941. godini, 73 (sedamdeset i tri)  Srbina su bačeni u jamu u Boričevcu.

Bogunović Nikolu, sveštenika iz Doljana ustaše su uhapsile 19. juna 1941. i 3. jula 1941. godine bacili u jamu Jasikovaču u Bubnju, poslije višednevnog mučenja u Boričevcu. Njegov tast, paroh Pajo Obradović sklonio je ćerku Daru, Nikolinu suprugu, sa dva sina, Đorđe 1935., Paju 1930. i treće u stomaku kod starog prijatelja Duje Pavičića iz Boričevca. Dujini sinovi, inače ustaše odali su ih drugim ustašama, koji su ih odmah bacili u jamu u Bubnju. Njihova imena su u gornjoj tabeli posebno označena.

Stari paroh Pajo Obradović je uhapšen zajedno sa sinom i pogubljen je u Jadovnom.

Izvor: Škorić M. Dane. (2014). Donjolapačka čitanka. Beograd, 2014.

Sve to nije opravdanje za kasnija dešavanja oko Boričevca.

 

VEĆI ZLOČINI NAD HRVATIMA 1941. U LICI

 

Ubijeni Hrvati u Brotnji krajem jula 1941. Ubijeni Hrvati na Otriću avgusta 1941
Ivezići 16 Ivankovići 11

 

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 13, (1984), 43-53, strana 1009/1100 i Zbornik 14, 12-21, strana 992/993.

 

Na strani 572 Zbornika navodi se da je u pitanju spor oko zemlje između Pavla Prodanovića iz Cerovca i doseljenih Hrvata, Ivankovići iz Dalmacije, koji su po uspostavi NDH doselili u zaselak Mrkići ispod Lipaća u Cerovcu. Ante Ivanković je pozvao ustašu Šikića da uhvati Pavla koji je izmakao potjeri. Potom je Pavle doveo Antu i brata mu Tomu na Otrić pred Odbor da im sudi. Ovi su poslali Antu i Tomu na suđenje u Drvar. Ante je streljan u Drvaru a Tomo je pušten na slobodu. Ivankovići su bili bezbjedni do avgusta kada su na to područje došli četnici čuvenog Marića iz Tiškovca

Kao uzrok na strani 657 Zbornika piše da su dvije hrvatske porodice iz Cerovca žrtve talijanskih agenata i četnika Marića iz Tiškovca. Iz njihovih redova neko ih je pobio sve izuzev dvoje djece koja su čuvala stoku.

 

„Спомен-плоче које су подизане код Шаранове јаме, брзо су нестајале. Убијене и уморене нико није ексхумирао, није ни било те иницијативе у друштвено – политичким организацијама Госпића и Хрватске. Истина о усташким злочинима послије 2. свјетског рата на овим просторима плански је потискивана, вријеме је чинило своје, а по злочинима је падала патина времена. Говорило се да ће се подићи достојанствен споменик, да ће се уредити Спомен – подручје Јадовно, али се увијек знао наћи излаз, неки политички разлог да због братства и јединства наших народа и народности то не треба чинити, нека им кости мирно почивају тамо гдје јесу, а вријеме је чинило своје!.

Извор: Рајчевић, Миле. (2013).  Дивосело, Читлук и Орнице у времену и трајању. Београд. Типографикаплус. 2013.

 

U krvavom ratu 1941-1945. stradali su mnogi. Najviše civili, Srbi. Među njima i djeca. Na osnovu podataka Historijiskog arhiva iz Karlovca izdane su knjige: Historijski arhiv u Karlovcu. Zbornici 10, 13, 14 i 20. Predgovor za sve knjige potpisao je Jakov Blažević.

Svim borcima i nevino stradalim neka je vječni mir i spokoj, a počiniocima neka bude teret za buduća vremena!!!

Literatura: Historijski arhiv u Karlovcu, Zbornik 10. (1979), Korenica i kotar Udbina; Zbornik 14. Kotar Donji Lapac u narodnooslobodilačkom ratu 1941-145; Zbornik 13. (1984). Kotar Gračac u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945 i  Zbornik 20. (1989). Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945.

SPOMENICI

 

Spomenici su prepušteni zubu vremena. Propadaju. I oni podignuti u čast i slavu poginulih boraca i oni podignuti nevino pogubljenim žrtvama. Jedan od rijetkih spomenika koji je obnovljen, je u Srbu, kojeg је u akciji „Oluja“ srušila hrvatska vojska. Tu u Srbu su sahranjeni i spomen pločama obilježeni poginuli borci Desete Udarne Dalmatinske brigade, koji su poginuli u konačnom oslobađanju Srba i Like 1944. godine. Slava im!

Zaboravljen je spomenik na Srbskom klancu, kao i onaj u Gračacu na Gradini gdje je sahranjeno 116 boraca Ličana (Korenica 72, D. Lapac 17, Gračac 12 i Gospić 15).

Na području Gospića i Divosela porušen je sve i jedan spomenik. Čak i onaj u Jasikovcu, posvećen nevinim žrtvama pogubljenim u Jadovnu.

Jedan od totalno zapuštenih spomenika je onaj kod Delić jame. U šipražju i grmovima tek se jedva primjećuje kostur spomenika. Spomen ploča je nekoliko puta uništavana. A na njoj je bio zastrašujući slijedeći tekst:

Slijedeći politiku svojih fašističkih gospodara, njemačkih i italijanskih okupatora o porobljavanju naše domovine i podvajanju, suprostavljanju i međusobnom istrebljenju naših naroda, na ovom mjestu podli ustaški zločinci su jula 1941. godine na zvjerski način poubijali 864 nedužna čovjeka srpske narodnosti iz sela Meljinovac, Lohovska Brda, Međudražje, Baljevac, Željava i Vrsta, bacili ih u duboku provaliju i zabetonirali.

Spomenik podižu stanovnici pomenutih sela uz pomoć udruženja saveza boraca NOR-a opštine Bihać i Donji Lapac“. 4. novembar 1973. godine.

Moglo bi se nabrajati stanje ostalih spomenika. Na primjer u Jasikovcu, podignut na sjećanje žrtvama Jadovna. Sada je srušen. Ali zato na Velebitu kod skretanja za Jadovno stoji tabla: Dobro došli u Jadovno!.

Spomenik u Smiljanu, podignut u znak sjećanja na 560 ubijenih Srba, bio bi bez obilježja – krsta i danas da nije bilo „Udruženja Jadovno 41“ i Dušana Bastašića, te pokojnog Dimitrija Mirka Ćelića, koji je za života izradio spomenik sa krstom. Hvala mu a njemu i žrtvama vječni mir i pokoj dušama njihovim. Ove žrtve su bile zaboravljene čak i od crkve.

I tako na prostoru Like i Krbave postoje najamanje 64 uništena spomenika. Zaborav žrtava krenuo je još odavno. Recimo jedan apsurdan podataka, u Zborniku 14, kotar Donji Lapac u narodnooslobodilačkoj borbi, na kući narodnog heroja Stojana Matića u knjizi je prikazana naopako postavljena spomen ploča.

 

BORCI I ŽRTVE U BROJKAMA

 

Za četiri godine ratovanja poginulo je u Lici i Krbavi 4.837 boraca, čiji nacionalni sastav je 95,2% su Srbi a 4,8% su Hrvati.

Sličan odnos je i kod broja nevinih žrtava. Od 1941-1945. u Lici i Krbavi je ubijeno 10.896 nevinih žrtava, od čega su 94,19% Srbi i 5,81% su Hrvati.

U godini 1941. poginuo je ukupno 201 borac što je tek 4,14% ukupno poginulih boraca sa područja Like i Krbave 1941-1945. godine. Od tog broja polovina boraca je poginula van teritorija Like i Krbave. Nasuprot tome, u Lici i Krbavi je u 1941. godini bilo najviše nevinih žrtava, čak 6.507 žrtava, što čini čak 59,57% svih žrtava u Lici i Krbavi za period 1941-1945. godine. Taj broj nevinih žrtava je padao iz godine u godinu. Na jednog poginulog borca u 1941. godini otpadalo je 32 nevine žrtve.

Nacionalni sastav žrtava 93,97% čine Srbi, Hrvati 5,78% i ostali 0,25%.

Ustaše su u toj 1941. godini ubili devet puta više nevinih žrtava od broja zločina koje su napravili Švabe i Italijani za sve četiri godine rata. Ili, ustaše su za četrnaest puta više napravili zločina u toj 1941. godini, nego četnici Srbi, u toku rata od 1941-1945. godine.

Izvor: Historijski arhiv u Karlovcu. Zbornik 10, 13, 14 i 20, te tabele iz tih Zbornika za kotare Donji Lapac, Gračac, Gospić i Korenica.

 

Veličajući Dan ustanka često se upotrebljavao izraz kako je buknuo ustanak, da je pukla ustanička puška, da je to plamen istog ognja misleći na Bosnu i slično. Namjerno se zaboravlja i ne spominje da su do tog datuma ustaše ubile 1.475 Srbina a na taj dan 27.7.19941. ustaše su ubile 372 Srbina. I bez imalo obzira prema tim Srpskim žrtvama ubijenih od strane ustaša na dan 27.7.1941. godine, taj dan je proglašen Danom ustanka Republike Hrvatske. Sada poslije toliko vremena nije li ovaj podatak za razmišljanje.

Vjerujući našim partijskim vođama, umjesto da tugujemo, mi smo slavili. A Srbi su i dalje ginuli. Već sledećeg dana, 28.7.1941. ustaše su ubile 91 Srbina i bacile u Delić jamu.

 

POGINULI BORCI I NEVINE ŽRTVE LIKE I KRBAVE 1941-1945.

 

Poginuli 1941. 1942. 1943. 1943. 1944. Svega:
Borci 201    4,14% 920 1.781 1.432 513 4.817
Žrtve 6.507  59,57% 1.211 1.155 1.474 575 10.922

Izvor: Zbornici Historijskog arhiva Karlovac. Zbornici: 10,13,14 и 20.

 

 

IZVRŠIOCI ZLOČINA U LICI I KRBAVI 1941-1945.

 

KOTAR Ubijeni civili IZVRŠIOCI ZLOČINA U LICI I KRBAVI 1941-1945.
Hrvati ustaše Srbi četnici Nijemci Italijani ostali
Gračac 1.601 951  59% 168  10% 208 275
Korenica 3.193 2.566  80% 290  9% 217 120
Donji Lapac 1.388 879  63% 51  0,5% 315 143
Gospić 4.740 4.337  91% 95  2% 223 85
Ukupno 10.922 8.733  80% 604  5,53% 963  8,81% 622 5,7%

Izvor: Zbornici Historijskog arhiva Karlovac. Zbornici: 10,13,14 и 20.

Od 10.922 civilne žrtve 10.264 su Srbi, pri čemu su ustaše ubile 8.516 Srba u Lici i Krbavi.

 

Svim borcima Ličanima od Like, Sutjeske, Neretve, Valjeva, Beograda i Sremskog fronta neka je vječna slava. Takođe, vječni mir i svim nevinim žrtvama. U ključnim momentima, postoje fotografije kako su se naši borci slikali u Mionici kod Valjeva, dok je istovremeno Mile Budak predvodio ustašku paradu u Gospiću.

U Novom Sadu, 22. jula 1941.

Tomo Radusin, diplomirani ekonomista u penziji

 

 

 

Нема коментара

Напишите коментар