Ne daj se Bukovico, čuvajte nam Kistanje!

Kistanje. Prelijepa je to varoš, smještena nedaleko od drevnog manastira Krka. Duhovno je to utočište pravoslavnom življu na ovim prostorima. Nalazilo se Kistanje nekako kroz istoriju, na vjetrometini, na raskrsnici puteva, lomile su se ovdje carevine i kraljevine, ali je Kistanje izdržalo sve oluje. Oporavlja se Kistanje, od svih, polako ali sigurno, veli jedan od prvih povratnika u srce Bukovice, Nebojša Štrbac, prisjećajući se tih dana, od prije skoro dvadeset godina.

“Pa da vam kažem, ja sam se vratio 12 septembra 1999. Evo već 20 godina ima. Bilo je teško. Malo je bilo povratnika, pogotovo mladih ljudi. Dovoljno govori podatak da je tada bilo četvero srpske djece, mojih dvoje i dvoje od jednog prijatelja. Bile su veoma vidljive posljedice rata. Danas je stanje puno, puno bolje nego tada. Imamo primanja, zaposlenje, Ja konkretno radim u komunalnom i kako tako uspijevam solidno živjeti s porodicom. Nije loše” kaže Štrbac.

Među onima koji su jedva dočekali da se vrate na kućni prag je Borislav Šarić, zamjenik opštinskog načelnika. Nemoguće je riječima opisati kako je to sve prije dvadesetak godina izgledalo, veli Šarić napominjući da Kistanje danas brzo grabi naprijed.

“Prije šest godina imali smo budžet tri miliona, ovogodišnji je dvadeset i devet. Imamo vlastitih prihoda, na zavisimo o budžetskim sredstvima. Muči me jedino da li ćemo do ljeta iduće godine moći zaposliti petnaest ljudi. Radnih mjesta će biti, ali je pitanje da li ćemo imati stručnog kadra” kaže Šarić

Ima ovaj kraj perspektivu kažu u opštini Kistanje. Saglasan je se sa ovim i naš sagovornik Nebojša Štrbac, koji napominje da ovaj kraj ima ogromne turističke potencijale. Još nedovoljno iskorištene.

Ova prelijepa varoš na Preobraženje živne. Samo tokom našeg boravka u Kistanjama, promovisana je monografija NK Bukovica, a organizatori su uz pomoć gostiju iz Kragujevca Gornjeg Milanovca i Dragačeva, priredili bogat kulturno umjetnički program. Sve se čini kako bi Kistanje tokom Preobraženjskih svečanosti bilo to što zapravo i jeste: duhovni, kulturni pa i sportski centar Srba na ovim prostorima., rekoše nam u Prosvjeti. Pokrenuto je i KUD Bukovica, koje danas okuplja i njeguje običaje ovoga kraja, I sve se to prenosi s koljena na koljeno, zbori Rastivoje Bezbradica, prvi čovjek Prosvjete u Kistanjama.

Nedaleko odavde je i manastir Krka. Duhovni je to centar Srba pravoslavnih u Bukovici, pa i šire. Uoči Preobraženja pred zidinama manastirskim srećemo neobičnog putnika. To je Željko Rašuo. Krenuo je veli na put .

“Krenuo sam polako pješke iz Srba na Ostrog. Idem polako, ne žurim, kad god stignem, veli Rašuo.

Upravo tako. Kada u Bukovicu dođete, žuriti nemojte. Stanite, osmotrite, duhovnog se mira nagledajte. Na sam dan Preobraženja gospodnjeg, ovdje u porti manastriskoj, u prisustvu brojnih vjernika, Svetu arhijerejsku liturgiju poslušajte. I vjerom se okrijepite. Ove godine, liturgiju su služili episkopi, dalmatinski Nikodim i srednjezapadnoamerički Longin, zajedno sa sveštenstvom Eparhije dalmatinske. U veoma nadahnutoj besjedi upravo Episkop Longin govorio je o tome kako nikada ne smijemo zaboraviti mjesto odakle smo potekli.

Upravo Manastir Krka je mjesto srpske sabornosti, mjesto koje okuplja, mjesto kojem se radujemo. Dolasku u manastir na Preobraženje ponajviše se raduju vjernici, mještani, oni koji ovdje kruh svoj zarađuju i djecu prehranjuju, tu su i oni koji tokom ljeta, rodnu grudu obiđu, a koje je život u tuđinu poslao, pa i svi oni koji u manastir kao posjetioci dođu.
Tako je naš sagovornik stigao iz daleke Amerike. Rodom je iz Golubića. Veli, sinovac mu je sveštenik što je bio motiv više da dođe u manastir Krka. “I naš sveštenik u San Dijegu je ovdje završio školu” dodaje, ističući da redovno već sedam osam godina dolazi u Kistanje na Preobraženje.

Kistanje i manastir Krka na Preobraženje okupe, saboruju. Centar su života, obnove kulturne i duhovne ovdje u Bukovici, veli Anja Šimpraga zamjenica župana Šibensko-Kninske županije.

“Prilika je ovo da se okupimo, skupimo, sa prijateljima vidimo. Da se malo i zaboravi na probleme sa kojima se suočavamo. Inače ovaj kraj ima ogromne mogućnosti, još neiskorištene turističke potencijale, tu je NP Krka, turisti se sve više povlače u unutrašnjost i tu je naša perspektiva. Ovdje se ljudi dosta bave i poljoprivredom, podsticaja ima, na svim nivoima, tako da je situacija sada puno bolja nego prije nekoliko godina”, kaže Anja Šimpraga napominjući da se iz Srbije vratila 1999. u rodni kraj, završivši ovdje školu, fakultet u Zagrebu, a sve u želji da i sama onoliko koliko to može, pomogne svome narodu na ovom prostoru.

Kistanje ima dušu, ima nešto u sebi što te tjera da se ovdje opet vratiš. Osjeti se to jednostavno u vazduhu, u vodi, u kamenu, u kršu, u svakom grumenu zemlje ove, zbore nam u Torbicama, koje ožive svakog ljeta tih dana oko Preobraženja. Okupe se vele, rodbina, rođaci i prijatelji kako bi se ljepote bukovačke naslušali i nagledali. Škola u Torbicama je konačno spašena od propadanja, zahvaljujući ponajviše Dušanu Torbici. Drago je i teta Milki što je to tako, radni vijek je u ovoj školi provela, a sve putnike namjernike, prijatelje i poznanike, ovog ljeta na kućnom pragu sa osmjehom dočekala. Ipak sve na kraju počinje i završava tu ispred crkve Svetog Ćirila i Metodija u centru Kistanja. Uz Bukovačku mladost, pjevačku grupu iz Kragujevca, Crnućanke i Dragačevske trubače.

Divan je to trenutak kojeg dugo pamtite, vele, a sve to vas tjera da vas putevi i Putokazi ponovo dovedu upravo ovdje da se duhovnog mira naslušate i tradicije nagledate. Zato, Ne daj se Bukovico, čuvajte nam Kistanje.

Preuzeto sa: banija.rs

Nema komentara

Napišite komentar