Promovisana knjiga „Donji Štrbci nekad i sad”, autora Slobodana Prtine

Knjiga Donji Štrbci nekad i sad – Da li posljednje vatre gore, kao dio realizacije programa: Da se i posljednje vatre ne ugase, Udruženja izbjeglica iz R. Hrvatske, čiju realizaciju je podržao Komesarijat za izbeglice i migracije R. Srbije (KIRS) i to u oblasti informisanja i edukacije korisničke populacije, nastala je iz velike tuge Slobodana Prtine za rodnim krajem i domom koji je morao napustiti. Knjigu je predstavio 16. avgusta 2019. godine, u parohijskom domu Hrama Svetog arhangela Gavrila u Batajnici, pred više od 100 prisutnih.

Na početku knjige autor iznosi tumačenje naziva sela, zatim o njegovom naseljavanju i porijeklu porodica koje su živjele u njemu, o zemljištu, običajima, prelima, crkvi i vjerskim praznicima, a jedno od najljepših poglavlja kako u predgovoru kaže prof. dr Marina Jurišić je dio o rijeci Uni. Poslije idilične priče o Uni dolaze poglavlja o ratu, i tragediji koja je zadesila Štrpčane – Oluja. U ovom poglavlju nalazi se i autorova pjesma Progon.

Veliki dio knjige čine kućni brojevi, u njemu su raspoređeni Štrpčani po kućnim brojevima.

Izdavač Udruženje izbjeglica iz Republike Hrvatske

O izdavaču knjige – Udruženju izbjeglica iz R Hrvatske i njegovim prethodno realizovanim programima, kratko je govorio Veljko Žigić, predsjednik i zastupnik Udruženja.

– Samo pisana riječ ostavlja tragove. Jedna od osnovnih djelatnosti našeg Udruženja je i izdavaštvo. U prethodnom periodu, pored više Priručnika, Brošura i Informatora, namjenjenih izbjeglicama i to prvenstveno u vezi sa ostvarivanjem njihovih ljudskih i imovinskih prava, ali i pravovremenom informisanošću i edukacijom istih. Izdali smo i 4 zbirke poezije, autora Milke J Šolaje, što zasigurno ne bi mogli bez razumijevanja i podrške KIRS-a, Sekretarijata za kulturu Grada Beograda i GO Zemun – rekao je Veljko Žigić.

Miodrag Linta: Da naši krajevi ostanu vječno zapisani

Gost promocije bio je i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta koji je naglasio kako je svima poznata tragedija koju je doživio srpski narod na području Hrvatske i Federacije BiH.

– Naša sela su pusta, vratio se poneki starac i starica. Zato je veoma važno da postoje zemljaci poput Slobodana Prtine koji svojim pisanjem i objavljivanjem knjiga nastoje da otrgnu od zaborava naš zavičaj. Svaka knjiga koja se objavi o našem selu, zaseoku, opštini je veliki događaj i na taj način će ti krajevi  biti vječno zapisani. Buduća pokoljenja će čitati te  knjige i znati ko su im preci, odakle su rodom i porijeklom – rekao je Linta i poželio sreću autoru u daljem istraživačkom i književnom radu.

Prof. Mile Rajčević: Naša sela sada postoje samo u toponimima

Autor se držao Andrićeve maksime da je svaki čovjek doživotno dužan da čini dobra djela svome rodnom mjestu, zavičaju, napomenuo je prof. Mile Rajčević.

– Poznato nam je da događaji iz prošlosti, ma koliko bili slavni, izblijede, zaborave se, ako ih niko ne zabilježi i zapiše – rekao je Rajčević.

Kao svjedok vremena Prtina se potrudio da sakupi što više arhivske građe, istorijskih dokumenata, anketa intrevjua, autentičnih podataka sa terena, da svojim Donjoštrpčanima  i široj čitalačkoj publici pruži podatke o selu i njegovoj okolini.

– Autor je pružio podatke o autohtonom stanovništvu ovog dijela Like, o njegovom trajanju kroz istoriju, rekonstruiše, etnološki analizira mikroprostor Like, i prati se istorijska vertikala tog kraja od vremena srpskih seoba, pa sve do građanskog rata 1991. kada su Donji Štrpci i čitav etnički prostor očišćeni, što je započeto 1941. godine, dovršeno 1995. i sada sela postoje samo u toponimima. – rekao je Rajčević.

Samim ulaskom u selo autor ističe, da se već tu pluća šire, a srce brže kuca.Naviru sjećanja, pružaju se nezaboravne slike iz djetinjstva: livade, pašnjaci, pjesme kosaca i žetelica, tamo su stećci, groblja, tamo opet rijeka Una koju su krasili unski mlinovi, divote Štrbačkog Buka  – veliki impresivni slapovi.                                                                                        

Jovan Kablar predsjednik Udruženja penzionera iz Hrvatske je čestitao Slobodanu Prtini na prvencu i napomenuo da je pročitao oko dvadesetak monografija i mišljenja je da ova knjiga spada u red boljih monografija.

Gordana Prtina lektor knjige

Na ukazanom velikom povjerenju Prtini se zahvalila sinovka, politikolog, jedan od urednika RTV RS – Banjaluka Gordana Prtina koja je lektorisala knjigu.

– Ovo djelo je važno ne samo za njegovu porodicu, nego i za sve ostale mještane Like. Nije pisao patetično, nego je naveo istorijske činjenice, težak put izbjeglištva i dolazak u Srbiju.

Ilija Ilja Rajić: Slobodan Prtina istinski voli ljude

Ilija Ilja Rajić, predratni predsjednik Opštine Donji Lapac je sa velikim uzbuđenjem pričao o svom prijatelju Slobodanu Prtini.

– Pred vama je čovjek ozbiljan, pomalo mrkog izgleda, ispitivačkog pogleda, a tijela vojničkog držanja. Na prvi pogled hladan, a zapravo je njegova duša pamučna, mekan je i osjetljiv. Osjeća sve tegobe drugih kao svoje. Voli ljude i lako i istinski se njima predaje i sarađuje sa njima – rekao je Rajić.

Slobodan Prtina: Želio sam da sačuvam zavičaj od zaborava

Slobodan Prtina je srećan jer je knjiga ugledala svjetlost dana, i na taj način će zavičaj od zaborava oteti, ali sa druge strane tužan jer su ga sa rodne grude oterali.

– Nisam se opterećivao da knjiga ima neku književnu ili istorijsku vrijednost, želio sam samo da oslikam zavičaj što vjerodostojnije i istinitije – rekao je autor Slobodan Prtina.

Građu je prikupljao više od deset godina kako bi ona imala što više i što istinitijih podataka.

– U međuvremenu se dosta toga promijenilo od kada sam počeo da sakupljam građu, pa do današnjeg dana. Neko se rodio, neko umro, neko se udao, oženio, preselio… Pozvao sam čitaoce da odmah na početku čitanja uzmu papir i olovku, te precrtaju, rekonstruišu…

Slobodan Prtina se zahvalio svima koji su učestvovali u promociji, svima koji su mu pomogli da prikupi građu i koji su mu pomogli oko štampanja monografije,  zahvalio se svojoj porodici, posebnu posvetu namijenio je ćerki Mirjani, koja kako kaže nije mogla istrpiti sva zla, pucnjave, prijetnje, Oluju, Nato bombardovanje i ode „među anđele”.

Moderator promocije je Saša Bajić, unuka Slobodana Prtine, koja je ovom prilikom debitovala i pokazala se na visini zadatka.

Na kraju promocije publiku je razgalila čuvena grupa Ćiro Lička Kaldrma – Drvar, na čelu sa Željkom Bursaćem, te se među zavičajcima zaorila lička pjesma na radost svih prisutnih.

Tekst i foto: Dragana Bokun

 

ANTRFILE

Kako je Mile Rajčević rekao autor je došao i do podataka kako su, kada i zašto Donji Štrbci mijenjali ime, opštinska sjedišta, države, razne vlasti, okupatore… Posebno interesantno poglavlje u knjizi je naseljavanje Štrbaca i kretanje stanovništva kasnije, sve do građanskog rata u Hrvatskoj 1991–1995. godine i konačno kada su  hrvatskom zločinačkom akcijom Oluja svi ti Srbi protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta. Autor u knjizi posvećuje pažnju i kulturno-zabavnom životu toga kraja, školstvu, svim prosvjetnim radnicima, razvoju zdravstva opštine, cvjetanju i naglom napretku toga i okolnih sela sedamdesetih godina prošlog vijeka…

Slobodan Prtina u knjizi navodi i brojne istaknute ličnosti koji kako on reče, potiču ili vuku korijene iz Donjih Štrbaca. Tu je plejada rukovodilaca, intelektualaca, fakultetskih obrazovanih ljudi, pa i doktora nauka, istaknutih kulturnih , sportskih i javnih radnika, oficira, preduzetnika,štrbačkih neimara, majstora svih profila, kosaca, pjevača..

– Jezik kojim je knjiga pisana odgovara savremenom književnom jeziku, jezik koji je autor zapamtio još iz djetinjstva, stil pisanja je jasan, razumljiv, realističan – rekao je Mile Rajčević.

Knjiga će čitaoce i one koji su imali čast da upoznaju ove krajeve podsjećati i na nekadašnji  sjaj, ljepotu sela Donji Štrpci u Lici, društvenu stvarnost sa svim vrlinama i manama, na borbu toga naroda za svoje potomstvo, za svoju čast, obraz naciju  i vjeru.

– Ovu knjigu će rado da ima i čita svako koga vežu uspomene za selo Donje Štrbce i Liku kao širi zavičaj, bilo da živi u Matici ili dijaspori. Uz zahvalnost Slobodanu Prtini, autoru ove Monografije, sa zadovoljstvom je predstavljam kao vrijedno djelo i preporučujem je za čitanje – zaključio je Mile Rajčević.

Nema komentara

Napišite komentar