U Beogradu održan drugi susret sela Deringaj, Kijani, Omsica, Gubavčevo Polje i Glogovo (opština Gračac)

 

BOGATSTVO JE VEČERAS BITI OVDJE


Ovim riječima, prisutnima se obratio Dane Surla, jedan od članova Inicijativnog odbora koji je pripremio ovaj skup, ne skrivajući zadovoljstvo što su se nekadašnji mještani ovih sela okupili u ovolikom broju. Raduje što je među njima bilo i veliki broj mlađih ljudi, koji samo kao djeca pamte svoj zavičaj, a ohrabruje da je veliki broj rođenih u Srbiji, došao sa svojim roditeljima i prijateljima na ovo druženje. Zato je predsjednik Inicijativnog odbora Bojan Kovačević, s ponosom istakao da su prošle godine na istom ovom mjestu, u restoranu pečenjari „Velebit“, rekli „gdje ove godine, tu i dogodine“, a broj onih koji su se odazvali nadmašio je prethodni susret. „To što među vama vidim ljude koji su prisustvovali našem susretu i prošle godine, znači da im je bilo lijepo, a što večeras vidim i veliki broj novih lica znači da se za naše druženje pročulo i da je tome zaslužna i dobra organizacija prošlogodišnje večeri. Večeras među nama ima i mnogo onih koji nisu Ličani, ali jesu naši prijatelji i prihvatili su nas onakve kakvi jesmo i zato im hvala što su sa nama, a zahvaljujem se i narodnom poslaniku Miodragu Linti koji se takođe odazvao našem pozivu“, zaključio je Kovačević.

Već od 18,00 sati, parking ispred restorana Velebit počeo je da se puni, tako je, prije zvaničnog početka večeri, mnogo automobila ostalo na novosadskom putu, a u restoranu se tražila stolica više. Samo potvrda izrečenih riječi Bojana Kovačevića. Mnogi od njih su prevalili veliki put kako bi stigli na ovo druženje, među njima svakako vrijedi istaći Stevana Kovačevića koji je sa porodicom stigao čak iz Norveške.

 

DA UŽIVAMO U SVAKOM ZAJEDNIČKOM TRENUTKU


Otvarajući skup, Bojan Kovačević je izrazio zadovoljstvo što mu je pripala čast da u ime organizacionog odbora pozdravi sve prisutne, da im se zahvali što su došli u ovolikom broju i istakao da od njih očekuje da se, prije svega, lijepo druže, zabavljaju i uživaju u zajedničkim trenucima.

„ Nećemo danas o teškim mislima, jer svi znamo kako smo prije 24 godine napustili svoja ognjišta. Pružila nam se prilika da se okupimo i sretnemo neke ljude koje svih ovih godina nismo vidjeli. Za taj trenutak treba da živimo i u njemu uživamo. Važno je samo da ne zaboravimo ni jedan kamen naše kršne Like i da se ne stidimo porijekla i predaka svojih. Kada već spominjemo svoje pretke, volio bih da se podsjetimo onih koji su svoj život dali za Krajinu i onih što su ovaj svijet napustili daleko od svoje rodne grude“, istakao je, u dosta emotivnom govoru,  Kovačević pozvajući sve prisutne da minutom ćutanja odaju počast svima onima koji više nisu među njima.

Nakon odavanja pomena, Kovačević je rekao da je duša najveće čovječije bogastvo i da zato ne treba tugovati i žaliti za nečim što je prošlo, već pustiti srcu na volju i uživati u pjesmi i veselju baš onako kako to Ličani znaju. Nebojša Stanisavljević Neko sa pjesmom „Volim Gračac i njegova sela…“, odmah nakon toga „pogodio“ je cilj, vraćajući većinu prisutnih u predjele iz kojih su zbog egzodua 95. godine morali otići.

 

MOBE SU NAS PODIZALE I TAMO I OVDJE


Tamo gdje je stao Neko, nastavio je već pomenuti Dane Surla, nekadašnji ugledni direktor komunalnog preduzeća u ovom gradiću u Lici, nabrajajući šta su sve ova sela imala, a šta nisu.

„Imali smo svoje mlinove, kovačije, škole, trgovine. Gradili smo tare i zaprežna kola, pleli koševe, izrađivali vile i grablje, svirali na ručno izrađenim tamburicama i uz njih pjevali „lički ojkan“. U našem kraju znalo se ko je najbolji kosac, čije se blago najbolje prodavalo na pijaci subotom, a seoska domaćinstva su prozvodila sve osim cukra, petreulje, čavala, benzina i sijalica. Čuvena su bila naša prela, čijanje perja, komušanje kukuruza, a o sajmovima se uglavnom znalo ko će koju curu pred mrak ispratiti ili je kući odvesti“, vratio se Dane, u neka prošla vremena, na sebi svojstven način.

Prisjetio se Dane i moba na kojima su salivane ploče, podizani krovovovi, sređivali putevi kako bi se mogli privesti ljetina.

„Čast je bilo pomoći jedni drugima, okumiti se međusobno, otići na krštenja i svatove. A onda dođoše neke utvare, uništiše godinama stvarano, poubijaše čeljad na vlastitom pragu, kao da su tim činom htjeli reći da je njihov zadatak da zauvijek nestanemo. Otišli smo našim zapregama i traktorima, sve smo izgubili, ali običaje nismo. Mobe su se aktivirale, kuće počele praviti, poslove, koje je rijetko ko htio, raditi. I evo nas nakon ovoliko godina malo opravljenih, čilih, na novim ognjištima sa istim genima. Nije to mala stvar nego velika, biti zajedno večeras ovdje, podsjetiti se na svoje adete, pretke i na taj način produžiti prekinuto. Postati ponosni, sebe ojačati. Zadovoljni smo i sa malim, ali moramo priznati da je ovo večeras veliko i to veliko bogatstvo što smo zajedno“, inspirativan kao uvijek je bio Dane Surla, ali i pragmatičan donoseći knjigu utisaka u koju, kako je rekao, treba napisati nešto, ne bitno šta i kako, ali je najvažnije da iza ovoga ostane i pisani trag.

 

TRAŽITI SVOJA PRAVA I SAČUVATI TRADICIJU I OBIČAJE


Prisutnima se na poziv organizatora obratio i Miodrag Linta predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije. Na početku svog izlaganja Linta je čestitao Inicijativnom odboru na drugom okupljanju gornjih sela gračačke opštine.

„Velika je stvar da se naši zemljaci okupljaju i time šalju poruku da se nikad neće odreći svog rodnog kraja, svojih predaka, svoje zemlje i svojih grobova. Krajiški Srbi su doživjeli katastrofu biblijskih razmjera, ali se nisu predali i klonuli duhom. Od matice Srbije oni očekuju da se u novom zakonu krajiškim borcima prizna ratni staž za sve vrijeme trajanja rata u RSK u dvostrukom trajanju, jer su se časno borili za svoj narod i svoju državu i nisu vodili neki svoj privatni rat. Krajiški Srbi, od matice očekuju da pošalje jasnu poruku hrvatskim vlastima da je neprihvatljivo da se ljudi hapse na osnovu potjernica. Treće, Krajiški Srbi očekuju da Tužilaštvo za ratne zločine Srbije konačno počne da podiže optužnice protiv svih onih pripadnika Hrvatske vojske i paravojnih snaga koji su činili brutalne zločine protiv srpskih civila i ratnih zarobljenika. Takođe, Krajiški Srbi očekuju od majke Srbije da riješi sva ona egzistencijalna pitanja koja to do sada nisu, a prije svega, stambena, onima koji su podstanari preko 20 i više godina“, istakao je između ostalog Linta. On je na kraju poželio domaćinima da se druže još mnogo godina, da čuvaju svoje običaje i tradiciju i da to prenose na svoju djecu i unuke.

Bio je ovo završni, ceremonijalni govor nakon čega su Ličani pokazali da i te kako umiju da se vesele, pjevaju i, kako je Bojan Kovačević ranije naglasio, da uživaju u svakom zajedničkom trenutku. Teško je riječima opisati kasniju atmosferu, ali pažljiviji čitaoci ovog će to svakako primjetiti u foto-galeriji nakon teksta. Oni znatiželjniji moći će i vidjeti ko je sve tu bio, i bar na trenutak šta je radio. Novi susret pet gornjih sela gračačke opštine utanačen je za 27. jun, naredne godine.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

 

This is box title

OSTALA UGLAVNOM STARAČKA DOMAĆINSTVA


Svih pet sela Deringaj, Kijani, Omsica, Gubavčevo Polje i Glogovo, prije dešavanja devedesetih godina, pripadali su opštini Gračac, Lika. U tim selima, po završetku Drugog svjetskog rata, živjelo je nekoliko hiljada ljudi, ali „zahvaljujući“ kolonizaciji i industrijskim migracijama u veća središta, taj broj je znatno smanjen. Po popisu iz 1991. godine, najviše stanovnika imali su Kijani 222, a najmanje Gubavčevo Polje 59. Omsica je brojala 135, Deringaj 183 , a Glogovo je imalo 66 mještana. Sva ova sela nalaze se u sjeveroistočnom dijelu opštine od sedam do 15 kilometara udaljenosti od središta Gračaca, a pošto se nalaze na većim nadmorskim visinama, njihove stanovnike zvali su „gornjani“, što su oni s ponosom prihvatili. Nažalost, trenutno stanje je takvo da u svim ovim selima živi manje od 100 Srba, uglavnom staračkih domaćinstava.

 

This is box title

POKLON OSOBLJU RESTORANA


Bojan Kovačević se na početku večeri zahvalio, kako je rekao, jednoj od najvažnijih karika za dobro druženje, pjevačima i muzičarima Nebojši Stanisavljeviću Neki, Bogdanu Bokiju Stojisavljeviću, Mili Sedlanu, Neši Vukasu i Zoranu Pećancu, mada su u toku večeri i gosti, prije svih Milan Manojlović i Aleksandra Kovačević pokazali značajne vokalne sposobnosti.

Poseban poklon od organizatora dobili su gazda restorana Petar Dragičević i šef sale Ljubo Slavonac čija usluga, ali i ukus hrane i pića se nijednog trenutka nije dovodio u pitanje.

 

Nema komentara

Napišite komentar