U Beogradu obilježena godišnjica mature nekadašnjih pitomaca Srednje škole za unutrašnje poslove iz Zagreba

Druženje povodom 40 godina mature IV i 30 godina mature XIV klase Srednje škole za milicionere – Srednje škole za unutrašnje poslove Obrazovnog centra RSUP-a SRH iz Zagreba održano je 8. juna u restoranu Velebit u Beogradu. Ovo druženje organizovali su nekoliko bivših pitomaca i kolega koji su na ideju došli prije četiri godine, a danas imaju svoj organizacioni odbor druženja, dok su skupovi iz godine u godinu sve posjećeniji.

Jedan od organizatora Ninko Tarbuk, ispričao je za Srpsko kolo kako su „oživjeli“ sjećanje na čuvenu Šimunsku 80 u Zagrebu, gdje se i nalazi ova škola.

„13. maja 2015. godine okupili smo se  u restoranu Sidro na Dunavu u Beškoj povodom dana milicije i na inicijativu kolege Milana Mandića i mene došli smo na ideju da 2016.godine organizujemo druženje povodom 40 godina mature I klase naše škole. Od tada svake godinr generacija koja slavi bude nosilac druženja. Ovde su svi bivši pitomci od I do XV klase, kao i pitomci koji su u toku školovanja 1991. godine napustili školu i prešli na dalje školovanje u Srednju školu za unutrašnje poslove u Sremskoj Kamenici. Tu su i bivši studenti Fakulteta kriminalističkih znanosti koji slave 30 godina od diplomiranja, a među njima sam i ja“, naveo je Tarbuk dodajući da planiraju da nastave ovu tradiciju dok ih ima i osvrnuo se na probleme s kojima se susreću kada je u pitanju ostvarivanje prava na penziju stečeno u Republici Hrvatskoj.

„Mi smo veoma oštećeni sporazumom o socijalnom osiguranju između Hrvatske i tadašnje SR Jugoslavije. Naime, Hrvatska, nama koji smo raspadom Jugoslavije napustili i zemlju i posao u Hrvatskoj i u Srbiji nastavili da radimo do dana penzionisanja, ne priznaje beneficiran radni staž, nego moramo čekati starosnu penziju, odnosno navršenih  65 godina. Nažalost taj sporazum nije sadržao neophodnu odredbu, da ostvarivanjem prava na penziju u jednoj državi potpisnici ostvaruje se pravo na penziju u drugoj državi potpisnici, za staž ostvaren u toj državi i obrnuto“, objasnio je Tarbuk koji je bio član radne grupe za rešavanje ovog problema koji i danas nije rešen.

Na druženju se u ime organizatora i domaćina obratio Milan Mandić koji je poručio da, uprkos svim događajima iz neljudskog vremena tokom devedesetih godina, kada su morali da napuste svoje domove i zasnuju novi život na prostoru Srbije, ostavljajući svoja materijalna dobra i razna stečena prava u Hrvatskoj… danas su nastavili upornim i stvaralačkim radom da stvore i povrate izgubljeno.

„Nikad ne zaboravimo naša ognjišta i grobove naših predaka koji su ostali i uništeni, bez obzira što većina nas nije poželjna  tamo, ne zaboravimo porijeklo i korijene naše, ne zaboravimo dešavanja i golgote koje smo prošli tih 90- ih godina, ali hrišćanski je opraštati“, rekao je Mandić podsjetivši i na mnoge kolege koji nisu više sa njima, a zatim pozvao da im se oda počast minutom ćutanja.

Ispred IV klase skup je pozdravio i čestitao kolegama 40 godina mature, Milan Vujaklija, govoreći o danima školovanja i  davne školske 1975/76. godine.

„Nas oko 360 tada je došlo u centar, zadužili smo radne uniforme, gdje su nas stariji polaznici drugarski prihvatili. Jedan broj po završenom školovanju upućen je na Vojnu akademiju u Beogradu, dok je zapaženi broj u toku svog rada završio Više škole i fakultete, kako policijske tako i druge civilne, društvenog i tehničkog smjera“, zaključio je Vujaklija.

Ispred XIV klase kolege je pozdravio Jovo Samardžija, a u ime profesora i odgajatelja škole, pitomce su pozdravili bivši odgajatelji Milan Gravara i Petar Kukić.

Takođe, ovo tradicionalno druženje podržao jePetar Đukić, nekadašnji načelnik milicije RSUP-a SRH i održao kratak govor svojim kolegama.

Istinitu životnu priču o ulozi policije u ratu, o njihovom periodu školovanja u svojim sjećanjima zabilježio je i prenjeo u knjigu jedan od pitomaca, Velimir Kovačević, koji je ovom prilikom govorio o svojoj knjizi naslova „Na granici razuma“.

„Tu su sva imena, svi događaji. Beletristika je u pitanju, knjiga je namjenjena za širu upotrebu. Priča o policijskoj profesiji i narodima SFRJ u odiseji devedesetih, kada je valjalo ovladati svakom ličnošću u sebi i sačuvati se od ljudi skromnog duha, zabluda i sveopšteg ludila. Kao dijete imao sam predstavu o policiji kao nečemu strašnom, međutim kada sam vidio te pitomce u uniformama, na prvi pogled to mi se dopalo kao 15- godišnjaku. Naši prvi koraci ostali su zauvek na pločnicima urbanih gradova, a onda smo kročili u rat. Uzete su nam najbolje godine“, ispričao je Kovačević uz napomenu da je knjiga neutralna i da je cilj  da se pokaže da je to bio period opšteg ludila koji nikome ništa dobro nije donjeo.

Novinar Srpskog kola
Vesna Vuković

 

Nema komentara

Napišite komentar