U janjskom selu Babići, na obilježavanju slave Svetog velikomučenika Prokopija

 

LITURGIJU SLUŽILI NEKADAŠNJI I SADAŠNJI BABIĆKI PAROSI 


Praznik Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, svečano je proslavljen u spomen hramu janjskih mučenika i novomučenika na Divanu u Babićima. Liturgiju je služio otac Vlatko Golić, a sasluživali su mu Radoslav Stanković, doskorašnji i Mitar Kerlec, sadašnji paroh babićki, Predrag Crepulja, paroh lijevanski i Željko Rakita, pljevsko –mujdžićki paroh, kao i šipovljanski đakon Dejan Grčić. Svetom bogosluženju prisustvovali su žitelji Janjske visoravni, kao i oni koji su odselili iz ovih krajeva, ali na ovaj dan obavezno posjećuju svoju rodnu grudu. Među gostima iz Srbije i Crne Gore, bio je, između ostalih, i Miodrag Linta,  predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu.

Pred lomljenje slavskog kolača

Selo Babići udaljeno je 20 kilometara od Šipova, a sa magistralnog puta lijevo po prolasku Strojica, ka njemu vodi novi put u dužini od nešto više od osam kilometara. Put je 2011. godine otvorio Milorad Dodik, tadašnji predsjednik Republike Srpske, kako je rekao, kao dio „duga“ RS prema mještanima, koji su se nakon egzodusa, svojom voljom, vratili kako bi ponovo oživjeli ove prostore Janjske visoravni. Pred ulazak u Babiće, mada na njihovom obodu, svojom ljepotom dominira hram izgrađen zahvaljujući SPC, ali i stanovnicima sela.

Hram Svetog Velikomučenika Prokopija na Divanu

PRETI GAŠENJE ŠKOLE


Dok se mještani okupljaju oko hrama, prije početka liturgije, Goran Radman (47), priča za „Srpsko kolo“, da je nekada davno ovo selo, kad se on rodio, imalo gotovo hiljadu stanovnika, razvijenu poljoprivredu, prije svega, stočarstvo, da je dosta ljudi radilo u šumskoj industriji, a najvažnije od svega, da je bilo dosta mladih i djece. Danas djece gotovo da nema, svega troje pohađa četvorogodišnju osnovnu školu, a neka od njih, kao njegovo dvoje, idu u više razrede i srednju školu u Strojice i Šipovo.

Goran Radman sa svojom djecom

Radman nam priča da je natalitet poboljšan dolaskom paroha Mitra čija je porodica učetvorostručena za isto toliko godina, ali i kritikuje momke iz sela što ne pokazuju dovoljno volje i upornosti da se žene i osnivaju porodice. Ima on mnogo pohvala i na račun ranijeg paroha, prote Radoslava Stankovića za pokazanu volju u izgradnji hrama i parohijskog doma, jer kada je on, početkom ovog milenijuma, ovdje došao, uslovi za život svešteničke porodice i okoline hrama, nalazili su se u katastrofalnom stanju.

Pogled sa Divana na Janjsku visoravan

Radman nam sa zadovoljstvom pokazuje prostrane pašnjake i ljepotu kojom je priroda obdarila ovaj kraj, priča nam o manastiru Glogovac čije je sjedište u podnožju ove mjesne zajednice. Kaže da ne bi trebalo da ga zaobiđemo i na sreću nismo to ni učinili. Na kraju, ovaj vrijedni domaćin, želio je da istakne doprinos, ne samo održavanju i podizanju crkve i današnje svetkovine, već ukupnom učinku da ovaj kraj opstane, privredniku Nedeljku Radovancu, rodom iz Babića, sada stanovniku Šipova.

Nedeljko Radovanac

Radovanac nam priča da njih dvadesetak, uglavnom Janjana, učestvuje u organizaciji ove svečanosti, ali skromnost mu ne dozvoljava da priča o tome da je zahvaljujući njegovom preduzetništvu, ovdje u Babićima, zaposleno 17 radnika. U drvnoj industriji „Drvoprerada“, čiji je Neđo vlasnik oni redovno dobijaju platu i za sada, kako nam kaže, sve ide onako kako bi trebalo.

NAJVEĆI KRST JE NA SADAŠNJIM MJEŠTANIMA BABIĆA


U međuvremenu počela je i liturgija u čast velikomučenika Prokopija, ali i svih prisutnih, da i oni prinesu Bogu molitve za sebe i svoje, a ujedno i za čitav janjski kraj.

Detalj sa litrugije

U toku liturgije pročitana je i hramovna slava čije smo domaćine već pomenuli, a osvećen je slavski kolač i žito. Otac Vlatko Golić, u svom obraćanju se prisjetio života Svetog Prokopija kao i života mnogih starijih žitelja Janja. posebno je istakao da su oni, sledujući svetim ugodnicima Božjim, i sami živjeli poput njih i tim primjerima poučio vjerne kako treba i sami jevanđeljskim vrlinama da žive i da se ugledaju i na Prokopija Svetog, ali isto tako na bezazlenost i mudrost starih ljudi iz Janja.

Veliki broj vjernika učestvovao je u litiji

Zatim su svi učesnici liturgije izašli na trokratnu litiju oko svetog hrama, a po njenom završetku, uslijedila je trpeza ljubavi i narodno veselje. Bilo je tu, kako dolikuje, i govora crkvenih velikodostojnika.

Mitar Kerlec, paroh babićki

U ime domaćina, kako to običaji nalažu, prisutne je pozdravio jerej Mitar Kerlec, pozivajući se na svijetlu tradiciju srpskih velikaša od Nemanjića do Despota Stefana, ali i ljudi iz ovog pobožnog kraja iz čijih redova i danas imamo dvojicu vladika, kanadskog dr Mitrofana Kodića i mileševskog Atanasija Rakitu. Pomenuo je prota Kerlec i stradale 1941. godine, njih nekoliko hiljada, ali i one devedesetih godina.

Molitva uoči trpeze ljubavi

Za protojereja stavrofora Radoslava Stankovića, nekadašnjeg paroha, svi imaju pohvale. Najprije je, kažu, uz pomoć seljana, napravljen parohijski dom, zatim crkva, pa zvonik ovdje u Babićima. Kažu da je izgradio crkvu u Pribeljcima, malu kapelu na Kičilevom brdu, takođe i crkvu u selu Podobzir, tako da je na ovom prostoru iza njega ostao, kako nam reče, raniji sagovornik Goran Radman, veliki trag.

Radoslav Stanković, nekadašnji paroh babićki

Prota Radoslav se takođe obratio svojim nekadašnjim parohijanima, riječima, da se trebamo držati onih riječi da se Srbi slože, obože i umnože. Isto tako, rekao je prisutnim Babićanima da se ovdje moraju vraćati i oni koji su otišli, jer su im tu djedovi i pradjedovi. Stanković je pohvalio se prisutne što su se u velikom broju sabrali oko ovog svetog hrama, ali je napomenuo da najveći krst nose žitelji Babića koji su ovdje ostali.

Trpeza ljubavi

MORAMO JAČATI KULTURNO I DUHOVNO JEDINSTVO SRPSKOG NARODA


Prisutnima se obratio i Miodrag Linta, predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije, riječima da mu je drago što je došao u ovaj kraj, da za to najviše zasluga imaju čelni ljudi Zavičajnog udruženja Janjana u Vojvodini, Zoran Crepulja i Cvijan Savković.

Miodrag Linta, narodni poslanik Skupštine Srbije

„Nije slučajno veliki srpski naučnik Jovan  Cvijić rekao da su Janjani časni, pošteni, vredni i da ih posebno odlikuje to što se nikad nisu odricali, niti se odriču, svoje vjere i svog identiteta, i na tome vam posebno zahvaljujem. Jedan od najvažnijih zadataka našeg naroda i naše dvije države mora da bude  jačanje kulturnog, nacionalnog i duhovnog jedinstva srpskog naroda. To znači da treba da čuvamo i da njegujemo srpski jezik, svoje pismo ćirilicu, da ispovjedamo svoju pravoslavnu vjeru, da se okupljamo oko svoje srpske pravoslavne crkve“, istakao je Linta.

Najmlađi učesnik 

„Treba da njegujemo sjećanja na naše mnogobrojne stradale sunarodnike. Posebno u Prvom svjetskom ratu, ništa manje na one u Drugom svjestkom ratu, postradale u genocidnoj i zloglasnoj NDH, kao i one koji ne dočekaše mir u sukobima devedesetih godina prošlog vijeka. Često ističem još jedan elemenat našeg jedinstva, da se međusobno pomažemo, da jedni drugima opraštamo, ako ima grešaka. Da bude jedna pozitivna energija među našim ljudima“, istakao je Linta, navodeći da je to jedan važan elemenat našeg jedinstva i jedan od načina kako ćemo to jedinstvo da širimo i produbljujemo.

Mile Jeftenić isprosio  Sanju Vujković

Možda najpozitivniji odjek sa ovog sabranja je imao dolazak budućih mladenaca s buklijom, tradicionalnim načinom pozivanja gostiju na svadbu. Naime, Mile Jeftenić isprosio je Sanju Vujković, iz Pljevlja, što garantuje da ovaj kraj ima perspektivu, da će se rađati mladi i da, pored pomenutog oca Mitra, ima još onih čija će djeca odrastati na prelijepim proplancima Janjske visoravni.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Željko ĐEKIĆ

Nema komentara

Napišite komentar